Centar za građansko obrazovanje (CGO) poziva poslanike Skupštine Crne Gore da, prilikom razmatranja pitanja izbora rektora Univerziteta Crne Gore (UCG) na sjednici Odbora za prosvjetu, nauku, kulturu i sport, polaze od interesa akademske zajednice i autonomije Univerziteta, a ne od interesa bilo kojeg aktuelnog ili potencijalnog kandidata ili partikularnih interesa koji se za njih vežu. Promjena modela izbora rektora jeste opravdana, a bilo bi važno da se ona sprovede prije raspisivanja novog konkursa.
Kako su naveli, CGO godinama zastupa stav da rektora državnog univerziteta treba da bira Senat, a ne Upravni odbor. Taj stav nije nastao povodom aktuelnog izbora niti zavisi od toga ko su kandidati.
Oni ukazuju da svaka intervencija u zakonodavni okvir mora biti sistemska, transparentna i jasno obrazložena, uz poštovanje važećih procedura. To podrazumijeva izmjene Zakona o visokom obrazovanju kojima bi se organ nadležan za izbor rektora promijenio prije raspisivanja konkursa, kao i odgovarajuće izmjene Statuta UCG, na koji saglasnost daje Vlada Crne Gore.
"CGO je različitim vladama, tokom više izmjena propisa o visokom obrazovanju, predlagao darektora državnog univerziteta bira Senat iz reda redovnih profesora, na osnovu javnog konkursa, programa razvoja Univerziteta i jasno utvrđenih kriterijuma.I tokom javne rasprave o Zakonu o visokom obrazovanju prošle godine ovaj prijedlog smo Ministarstvu prosvjete, nauke i inovacija uputili i usmeno i pisano.", navode oni.
Kako su istakli, Senat je najviše akademsko tijelo UCG i odlučuje o pitanjima od suštinskog značaja za akademski život, uključujući izbore u akademska zvanja.Ima institucionalni kapacitet da procjenjuje akademske reference, programe razvoja i doprinos kandidata.Rektornije samo rukovodilac velike javne ustanove, većakademski lider Univerziteta i zato ključnu riječ u njegovom izboru treba da ima akademska zajednica.
Nasuprot tome, kako su dodali, Upravni odbor UCG ima 15 članova, od kojih jesamo trećina, odnosno pet, obavezno iz reda akademskog osoblja sa akademskim zvanjem. Pet članova su predstavnici Vlade kao osnivača, tri predstavnici studenata, a dva predstavnici zaposlenih.Takva struktura ne daje dovoljno garancija da će izbor akademskog lidera prvenstveno biti zasnovan na akademskim kriterijumima, a ostavlja prostor i za političke i druge neprimjerene uticaje, kojima smo svjedočili i ranije.Upravni odbor treba da ima snažnu nadzornu i kontrolnu funkciju, uključujući kontrolu zakonitosti postupka, aline treba da bude tijelo koje ima posljednju riječ o tome ko će predvoditi akademsku zajednicu. Tu odgovornost treba povjeriti Senatu.
Istovremeno, kako su kazali, CGO ne smatra ni da su neposredni izbori rektora, koje predlaže dio akademskog osoblja UCG, sami po sebi garancija veće demokratičnosti, transparentnosti ili akademske autonomije. Takav model otvara brojna pitanja - od načina kandidovanja i vođenja kampanja unutar Univerziteta, preko mobilizacije birača i različite težine pojedinih organizacionih jedinica, do mogućih političkih, interesnih i drugih pritisaka.
"Univerzitet nije politička arena, a izbor rektora ne treba pretvarati u partijskom modelu sličnu izbornu kampanju. Ključno pitanje nije koji model proizvodi najveći broj glasača, već koji omogućava najkompetentniju, najnezavisniju i najodgovorniju procjenu akademskih i razvojnih kapaciteta kandidata. Smatramo da je to Senat", navode iz CGO.
Kako su naveli, važno je i pitanje dosljednosti. Dio sadašnjeg rukovodstva UCG, uključujući aktuelnog rektora, prije preuzimanja sadašnjih funkcija javno je problematizovao model prema kojem rektora bira Upravni odbor. Argumenti o akademskoj autonomiji ne bi trebalo da mijenjaju vrijednost u zavisnosti od toga da li ih neko iznosi prije dolaska na funkciju ili dok tu funkciju obavlja.
CGO ne ulazi u personalna rješenja niti ovom inicijativom zagovara bilo kojeg potencijalnog kandidata.
"Problem je model, a ne ime. Zato stav o načinu izbora rektora mora biti principijelan i jednak bez obzira na to ko je u datom trenutku kandidat, član Upravnog odbora, senator ili rektor. Izmjene Zakona o visokom obrazovanju mogu biti prilika da se dugoročno uspostavi kvalitetniji model upravljanja državnim univerzitetom.Ako želimo UCG koji je stvarno autonoman u odnosu na političke i druge centre moći, onda i način izbora njegovog rektora mora tu autonomiju štititi u praksi, a ne samo formalno proklamovati", navodi se u saopštenju CGO.
