Vršiteljka dužnosti direktorice Uprave za zaštitu kulturnih dobara Maja Ćetković, kojoj je v. d. mandat istekao krajem januara ove godine i još nije produžen, odbila je da odgovori na dvanaest pitanja koja joj je novinar Pobjede uputio 1. marta. Odbila je, između ostalog, da eksplicitno odgovori na konkretno pitanje da li su pokretna i nepokretna kulturna dobra Crne Gore trenutno pod zaštitom zakona, budući da je prošle godine istekao rok za revalorizaciju, na šta je javno ukazivao i njen prethodnik Mladen Zagarčanin, a niko ga nije demantovao, ni iz Vlade, ni Uprave, niti iz Ministarstva prosvjete, nauke, kulture i sporta.
Nakon pune dvije nedjelje ćutanja i ignorisanja pitanja, Ćetković je prekjuče sa adrese UZKD poslala imejl u kojem je navela da „ova Uprava visoko cijeni i pozdravlja svaku novinarsku aktivnost koja se tiče istraživanja iz oblasti kulturnog nasljeđa, otvorena za saradnju i transparentna u radu, što ste se i Vi mogli uvjeriti“.
"U tom smislu, uvijek smo kooperativni kada nam se uputi par konkretnih pitanja. Međutim, kako ste se posljednji put obratili sa 12 „pitanja“, koja između ostalog sadrže i neke Vaše lične utiske, zapažanja... a ista nijesu konkretizovana, već iziskuju širu elaboraciju pa su kao takva bliža formi strukturiranog intervjua, molimo Vas da nam se obratite konkretnim pitanjima, čiji odgovori mogu proisteći iz dokumentacije i aktivnosti ovog organa. Ovo sa razloga nastavka naše saradnje na obostrano zadovoljstvo", navela je Ćetković.
IZBJEGAVANJE
Potpisujući sadržaj imejla upućenog novinaru Pobjede, Ćetković je prvo isturila imena svojih pomoćnica dr Petre Zdravković i Lidije Marković, ne navodeći da li je sadržaj imejla kolektivni stav Uprave, možda njenih pomoćnica, ili njen lični odnos i doživljaj prema pitanjima koja tretiraju trenutno goruće probleme u sferi zaštite kulturnih dobara Crne Gore.
Ćetković, naravno, samo nastavlja praksu svojih prethodnika, koji su se uglavnom sakrivali iza organa kojim rukovode, ignorišući osjetljiva pitanja koja mogu razotkriti nerad i nepostupanje Uprave, te često citirajući Zakon o zaštiti kulturnih dobara koji se već godinama ne sprovodi, besprizorno gazi i ne poštuje. Ovom prilikom, čak, Ćetković nije posegla ni za „sigurnom lukom“ (citiranjem Zakona), već malo hvali, a malo kudi novinara, te mu savjetuje da joj se obrati isključivo sa pitanjima čiji odgovori mogu proisteći iz dokumentacije?! Uz to mu spočitava na „ličnim utiscima i zapažanjima“, odričući mogućnost da novinarska pitanja i nastaju na osnovu utisaka i zapažanja koji se temelje na posmatranju određenih pojava i činjenica, te da se upućuju nadležnim organima upravo kako bi se razriješile određene nejasnoće i razmakla mreža „utisaka i zapažanja“?! Izostalo je samo još da Ćetković savjetuje novinaru da je najbolje da intervju uradi sama sa sobom, postavljajući (sama sebi) pitanja na koja je sigurna da bi mogla adekvatno da odgovori.
Uz to, da bi napravila svojevrsnu „dimnu zavjesu“ oko pitanja koja pogađaju samu srž aktuelne nebrige prema našoj baštini, nefunkcionisanje institucija i nesaglasje u postupanjima između Uprave za zaštitu kulturnih dobara i Uprave za inspekcijske poslove, Ćetković u imejlu, komentarišući jedno novinarsko pitanje, navodi da „nije jasno na osnovu koje komunikacije, odnosno, sa kim ste, kako sami kažete iz ove Uprave komunicirali, pa između ostalog, stekli utisak da ima dosta netrpeljivosti... na relaciji Uprava za zaštitu kulturnih dobra – Uprava za inspekcijske poslove“.
"Ovom prilikom podvlačimo, da se sva komunikacija kada je rad ovog Organa u pitanju, mora zasnivati na formalnom kontaktu sa nekim od rukovodioca Organa", navela je Ćetković, zaboravljajući na prebacivanje nadležnosti i spočitavanje odgovornosti između ova dva organa, neblagovremeno obavještavanje i odugovlačenje, a u vezi sa nadzorom vlasnika/držaoca kulturnih dobara, posebno u periodu kada se utvrde nelegalni radovi, kao što je to slučaj u posljednih nekoliko mjeseci.
PITANJA
No, da vidimo ta „nekonkretna“ pitanja koja je Maji Ćetković uputio novinar Pobjede:
1. Kako komentarišete stav inspektorke za kulturna dobra Dragane Bošković-Drobnjak da izvještaji koje dostavi Uprava za zaštitu kulturnih dobara nijesu nikakav dokaz o nelegalnim radovima, u postupku nadzora Uprave za inspekcijske poslove, već samo sastavni dio inicijative?
2. Inspektorka Vas je prozvala da joj UZKD još nije dostavila akt koji definiše zaštićene granice kulturnog dobra Manastira Duga, te da vam je tim povodom poslala i urgenciju. Ako na osnovu raspoloživih činjenica izvedemo zaključak da nema zaštićenih granica, ni zaštićene okoline, jer nema Rješenja o revalorizaciji Manastira Duga, na osnovu kojeg valjanog pravnog akta ste utemeljili Rješenje o vraćanju u prvobitno stanje i zatražili uklanjanje novoizgrađenog konaka i drugih nelegalnih objekata za koje predstavnici Mitropolije tvrde da se ne nalaze u zaštićenim granicama?
3. Još jednom ću Vas podsjetiti da je prethodni direktor Uprave Mladen Zagarčanin poslao otvoreno pismo tadašnjoj Vladi, u kojem je eksplicitno naveo da će sva kulturna dobra izgubiti status u julu 2022. godine, ukoliko se ne završi proces revalorizacije. Ako uzmemo kao sasvim izvjesno da je Zagarčanina, uoči donošenja takvog stava, savjetovao neki stručni tim iz Uprave, možete li se konačno odrediti prema ovom važnom pitanju i reći crnogorskoj javnosti: da li su kulturna dobra Crne Gore u ovom trenutku pod zaštitom?
4. U članu 142, stav 1 i 2, izmijenjenog Zakona o zaštiti kulturnih dobara iz 2019. godine, navodi se: 1) Spomenici kulture čiji je status utvrđen po ranijim propisima imaju status kulturno dobro do revalorizacije njihove kulturne vrijednosti u skladu sa ovim zakonom. (2) Revalorizacija kulturne vrijednosti kulturnih dobara iz stava 1 ovog člana izvršiće se u roku od tri godine od dana stupanja na snagu ovog zakona. Budući da je rok istekao, nije li ovo još jedan dokaz tvrdnje da su sva kulturna dobra izgubila status prošle godine?
5. Ako se složimo da nezavršavanje procesa revalorizacije dovodi do izuzetno negativnih posljedica po kulturna dobra, zašto nijeste nastavili proceduru revalorizacije koju je započeo vaš prethodnik Mladen Zagarčanin?
6. Ranije ste se već žalili da Uprava nema kadra koji bi se, pored drugih poslova, valjano bavio procesom revalorizacije. Zašto onda ovo pitanje nijeste postavili kao jedan od ključnih prioriteta vašeg javnog djelovanja? Jeste li tim povodom inicirali bilo kakav sastanak sa Ministarstvom kulture i tražili da vam se omoguće kadrovski i tehnički kapaciteti za dovršetak zakonske procedure revalorizacije?
7. Iz komunikacije sa Upravom za zaštitu kulturnih dobara i Upravom za inspekcijske poslove stičem utisak da ima dosta netrpeljivosti i nepriznavanja nadležnosti jednih prema drugima. Iz ugla direktorice Uprave za zaštitu kulturnih dobara, možete li navesti koji su ključni problemi na relaciji UZKD – inspektorat za kulturna dobra UIP-a?
8. Jeste li kontrolisali manastire Župa i Kosijerevo, nakon donošenja Rješenja o obustavi radova i vraćanja u prvobitno stanje, budući da postoji realna opasnost da investitori (vlasnici/držaoci) nastave sa radovima?
9. Zašto Vaši stručni timovi redovno ne obilaze kulturna dobra u Crnoj Gori, koja su od najvećeg značaja i za koja već postoji utvrđeni vlasnik ili držalac, kako bi se uvjerili da se ne izvode kakvi radovi ili intervencije suprotno Zakonu o zaštiti kutlurnih dobara?
10. Koliko je rješenja o obustavi radova i vraćanju u prvobitno stanje donijela Uprava za zaštitu kultunih dobara, od osnivanja do danas, i koliko je rješenja koja su u cjelosti izvršena?
11. Koje mehanizme ima Uprava za zaštitu kulturnih dobara da natjera vlasnike/držaoce kulturnih dobara da postupe po rješenjima?
12. Na ranije pitanje Pobjede da li će Uprava za zaštitu kulturnih dobara podnijeti krivičnu prijavu zbog nelegalnih radova na manastirima, budući da inspektorka koristi „vaspitnu mjeru“, odnosno načelo srazmjernosti, pa povoljnije kažnjava za prekršaj i sa minimumom novčanog iznosa, odgovorili ste da ćete „pratiti situaciju“. Ako ste je ispratili, hoćete li podnijeti krivične prijave zbog uništenja i oštećenja kulturnih dobara, shodno Krivičnom zakoniku Crne Gore?
Nimalo konkretno, zar ne?
Ćutanje koje govori
Ćutanje Maje Ćetković, takođe, posebno „zvoni“ i „govori“ i kad je u pitanju stav oko zaštićene okoline i granica kulturnog dobra, a vezano za najnovije nelegane radove Mitropolije crnogorsko-primorske SPC i Eparhije budimljansko-nikšićke. Dok ova dva organa Sprske pravoslavne crkve neometano ruše, oslikavaju, grade i pregrađuju u manastirima Ćelija piperska, Župa, Duga i Kosijerevo, bez saglasnosti i konzervatorskog projekta koji je odobrila UZKD, pozivajući se na to da nema zaštićene okoline ni granica kulturnog dobra, Uprava ne završava proceduru revalorizacije (provjera kulturnih vrijednosti zaštićene baštine), što je bila u obavezi i po izmijenjenom Zakonu o zaštiti kulturnih dobara iz 2019. godine. Taj zakon je, podsjetimo, za proceduru ranije nezavršene revalorizacije predvidio tri godine. Dakle, rok je istekao, nema novih rješenja o revalorizaciji kulturnih dobara, nema ni zaštićene okoline i granica kulturnog dobra! To i sama priznade Uprava za zaštitu kulturih dobara, u novembru prošle godine, a vezano za građenje pristaništa za čamce i probijanje novog puta uz Manastir Moračnik.
Jednostavnije rečeno, Mitropolija i Eparhija ne moraju, po svemu sudeći, formalno ni da se obraćaju Upravi za zaštitu kulturnih dobara ukoliko im padne na um da sagrade neki glomazan konak ili garažu u dvorištu manastira, već svu potrebnu proceduru oko urbanističko-tehničkih uslova i prijave gradnje treba da prođu sa nadležnim gradskim sekretarijatima i Ministarstvom ekologije, prostornog planiranja i urbanizma, što oni naravno ne čine, već zidaju i preko advokata najavljuju da će „legalizovati dok izvode radove“.
