Crkva Sv. Ane nalazi se na omanjem brežuljku savinske dubrave u Herceg Novom. O vremenu gradnje nema preciznih podataka. U nekim izvorima navodi se da su je 1538. podigli Španci za vrijeme njihove kratkotrajne vladavine Herceg Novim, dok se u drugim, kao vrijeme izgradnje, pominje 1604.
S obzirom na njene vrijedne kulturno istorijske karakteristike Crkva Sv. Ane je kao vrijedan reprezent crnogorske kulturne baštine upisana u Registar zaštićenih spomenika kulture na osnovu rješenja donijetog 1961. godine.
Crkva je više puta stradala i više puta je obnavljana. Na kamenoj ploči postavljenoj iznad rozete na zapadnoj fasadi uklesan je natpis na italijanskom jeziku u kome se pominje da je crkva obnovljena 1710.
U sredini crkve nalazi se grobnica španske porodice Gonzaga ali je izgleda nadgrobna ploča koja je tu stajala do Drugog svjetskog rata - nepovratno izgubljena. Zna se da su crkvu 1801. obnovili nasljednici španske porodice Gonzaga. Teško je stradala i u zemljotresu 1979, ali je ponovo obnovljena.
Crkva Sv. Ane je mala jednobrodna građevina sa polukružnom apsidom i zvonikom na preslicu sa jednim otvorom za zvono. Nad portalom se nalazi prazna luneta, a iznad nje jednostavna rozeta. Građena je od većih kamenih kvadera. Zidovi su omalterisani.
Unutrašnjost je jednostavna, zasvedena prelomljenim svodom. Osvijetljena je po jednim manjim visoko postavljenim, polukružnim prozorom na obje bočne fasade.
O posljednjoj njenoj obnovi pisao je Boris Dabović u časopisu Boka. U radu “Jedna hercegnovska grobnica iz XVI vijeka” donio je mnogo podataka o porodici Gonzaga i njihovoj grobnici.
Prenosimo detalje iz tog rada kao i fotografije zatečenog stanja grobnice porodice Gonzaga prilikom posljednje obnove Crkve Sv. Ane nakon zemljotresa.
“Na zaravni jednog prirodnog uzvišenja na Savini, sjevero-istočno od hercegnovskog Starog grada, sa kojeg se pruža izvanredan pogled na ulaz u Boku Kotorsku, Topaljski i dio Tivatskog zaliva, podignuta je mala crkvica sv. Ane. U njoj se nalazi jedna hercegnovska grobnica iz prve polovine XVI vijeka, o kojoj će u daljem tekstu biti više riječi. No, prije nego što nešto više kažemo o samoj grobnici, moramo se ukratko osvrnuti na njenu gotovo pet vjekova dugu istoriju.
Prošlost ove kultne građevine i ostatka nekadašnje čuvene Savinske dubrave, u kojoj se ista nalazi, bila je veoma burna. Po jednom starom sačuvanom zapisu, crkvu su sagradili Španci 1538. godine, koji su nešto više od godinu dana držali grad u svojim rukama.
Kroz minulih pet vjekova horde stranih zavojevača, koje su se često smjenjivale na ovim prostorima, bile su nemilosrdne prema ovdašnjem stanovništvu i njegovim spomenicima kulture.
U navedenom razdoblju ni stihija nije bila milosrdnija. U tom dugom vremenu Crkva Sv. Ane čak četiri puta bila je srušena. U XVII vijeku dva puta su je rušili Turci, a dva puta zemljotres – 1667. i 1979. Kao po pravilu, uvijek su je obnavljali nasljednici španske porodice Gonzaga, koji su po povratku Turaka nastavili da žive na ovim prostorima.
U početku su se zvali Nikelovići, po Nikelu, sinu zapovjednika španske posade Don Ferante Gonzaga, po čijem je nalogu sagrađena crkva, da bi se nešto kasnije prezvali Nikičevići. Preživjeli potomci Nikičevića u XVIII vijeku iselili su se u Trst i Johanesburg.
O obnavljanju crkve najbolje svjedoči sačuvana spomen ploča sa glavnog zapadnog pročelja iznad kamene rozete, čiji tekst govori o jednoj njenoj restauraciji iz 1710. godine, a koji glasi:
NICOLO NICHICHIEVICH
RISTAVRO E CONSERVO
QVESTA CHIESA
PROAVI ERESSERI SOTTOI
TURCHI ONORE DI S VENE
RANDA L ANNO MDCCX.
Prepis originalnog teksta izvršio je autor ovog rada 15. februara 1985. godine.
Četvrto i najteže razaranje Crkva Sv. Ane pretrpjela je u pomenutom zemljotresu. No, zahvaljujući nesebičnoj, dugotrajnoj pomoći cjelokupne jugoslovenske zajednice postradalom području, obnovljena je ponovo 1986. godine.
Prilikom rekognosciranja terena i snimanja postojećeg stanja Crkve Sv. Ane, koje su obavili stručnjaci preduzeća za projektovanje i inženjering "Projekt" iz Herceg Novog diplomirani inženjeri arhitekture Jovan Jančić, Petar Sirnik i pisac ovih redaka Boris Dabović, u junu 1982. godine, konstatovano je da sve ostatke zidova u potpunosti treba ukloniti, a zatim izraditi kompletan projekat sanacije, odnosno rekonstrukcije uz korištenje projekta postojećeg stanja, dokument-fotografija i sačuvanih detalja, uz strogo poštovanje horizontalnih i vertikalnih gabarita, broja i veličine otvora srušenog starog objekta.
Po koncepciji autora konstruktivnog dijela projekta kompletne obnove crkve, Petra Andrića, diplomiranog inženjera građevinarstva, srušeni su postojeći kameni temelji, pa je po prvobitnim mjerama izgrađena nova Crkva Sv. Ane od temelja do krova. U toku izvođenja radova, projektant arhitektonskog dijela projekta izvršio je rekonstrukciju stihijom uništenog zvonika, na osnovu sačuvanih fotografija majstora umjetničke fotografije i prvog crnogorskog filmskog snimatelja Novljanina Steva Lepetića.
Široj javnosti je gotovo nepoznato da je zbog ambijentalne i spomeničke vrijednosti Crkva Sv. Ane, poslije kompleksa Manastira Savina, bila jedno od najposjećenijih starih zdanja sakralne arhitekture u opštini Herceg Novi.
Pored navedenog ona posebnu pažnju zaslužuje i zbog jedne porodične grobnice iz XVI vijeka, koju je u ranije spomenutom djelu prvi opisao Tomo K. Popović:
"... A u samoj crkvici, u porodičnoj grobnici, koju je sebi i svojima pripravio – i koji je ovu crkvu podigao – Don Ferante Gonzaga, sahranjeni su: njegov sin Nikelo Gonzaga – + u Herceg-Novome 18. avgusta 1542. – Margerita Ana Veneranda Mendoca, žena Don Feranta, a majka Nikelova – koja je takođe umrla ovdje u Herceg Novome 11. decembra 1546. – Ovde je ukopan i Don Ferante – + u Herceg-Novome 20. septembra 1550 – i snaha mu Katarina, rođena Maćeno, a žena Nikelova, te još neki članovi ove porodice".
Nad ovom porodičnom grobnicom, koja se nalazila posred crkvice, nekada bijaše mramorna ploča sa slijedećim natpisom:
Ferrantes Gonzaga – Castiliensis – Aloysii f.
Hisparo Ehercit Duh
Hoste Debellado Anno MDXXXVIII
Castri-Novi Praefectos
Obiit
Die XX Septembris Anno M.D.L.
Tumulatus in Ecclesia S.V.A. Titul
S.S. Anne – Venerandae
Quam
Primus Edificaverit"
Pri kraju radova na rekonstrukciji crkve, a prije izrade podne konstrukcije, trebalo je otvoriti grobnicu. Pošto je ovaj kulturno-istorijski spomenik bio pod zaštitom države, trebalo je poštovati uobičajenu proceduru, pa su pozivi poslati svim relevantnim društvenim ustanovama i institucijama, da iste upute ovlaštene predstavnike da prisustvuju tom činu.
Radovi na otvaranju porodične grobnice Gonzaga obavljeni su 20. juna 1986. u vremenu od 10 - 13 sati, u prisustvu svih subjekata, kojima je poziv bio uručen.
Redosljed i način rada odredili su ovlašteni predstavnici Opštinskog zavoda za zaštitu spomenika kulture iz Kotora, u ime Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture iz Cetinja, Mr Jovan Martinović, direktor i Vilma Kovačević, arheolog-konzervator.
Poslije skidanja daščane oplate, kojom je izvođač radova Vuković Savo iz Tivta zaštitio vrijedne, nadzemne dijelove grobnice, pojavile su se četiri stranice okvira od bijelog, patiniranog kamena obrađene renesansnom profilacijom sa rozetama. Umjesto mramorne ploče sa ranije citiranim natpisom, pojavile su se tanke ploče od sivog đurićkog kamena u cementnom malteru.
Njihovim pažljivim uklanjanjem, otkriven je gornji dio grobnice, koji je bio zatrpan zemljom i šutom. Već na desetak santimetara dubine, u sloju crvenkasto-smeđe zemlje pojavili su se prvi fragmenti ljudskih kostiju. Na dubini od 40 cm, u istočnom zidu pojavile su se konture jedne niše. Daljim iskopavanjem, u istom nivou otkrivene su još četiri manje niše – dvije u zapadnom i po jedna u južnom i sjevernom zidu grobnice, koja je kao i crkva orijentisana u smjeru zapad-istok.
Samo 25 cm niže, pronađene su tri poprečne kamene ploče, koje su formirale dva polja ispunjena mješavinom zemlje i šuta sa ljudskim kostima. Na zapadnoj strani bilo je manje trapezno nadvišenje od kamena, na kome je počivala glava pokojnika.
Iskopavanje je završeno kada su se na dubini od 141 cm, mjereno od vrha nadzemnog kamenog okvira, pojavile kamene ploče nepravilnog oblika – podnice, položene u suho, bez vezivnog sredstva, kako bi se obezbijedila vodopropusnost grobnice.
Unutrašnjost grobnice bila je pažljivo ozidana finim tesanicima u krečnom malteru, boljom tehnikom od zidova porušene starije crkve. Po visini, grobnica je bila podijeljena na dva dijela. Gornji, prostraniji korišten je za sahranjivanje, a donji dio je služio kao kosturnica. To potvrđuju i osteološki nalazi, po kojima se moglo zaključiti da je grobnica višekratno korištena.
Lobanje ranije preminulih ostavljane su u za to pripremljene niše, a ostale kosti bile su položene u donjem dijelu grobnice. Ukupno je pronađeno pet lobanja u nišama i jedna u kosturnici, kao i više ulomaka kostiju glave, među kojima i fragment dječje čeone kosti sa očnim lukovima. Od pokretnog materijala, tokom iskopavanja, pronađena su samo tri komada mutno-zelenog stakla starije izrade.
Neočekivano slabi nalazi prilikom otvaranja grobnice, po kojima se nije moglo ni naslutiti da su tu sahranjeni članovi jedne plemićke porodice, najbolje potvrđuju da priče starih Novljana, po kojima je tokom Drugog svjetskog rata ista bila nasilno otvorena i opljačkana nisu bile bez osnova.
Prilikom jedne posjete gradilištu, o tom događaju pričao mi je dugogodišnji hercegnovski župnik don Viktor Kaloćira. Tada mi je između ostalog rekao da je origiinalna mermerna ploča, na kojoj je bio isklesan i grb porodice Gonzaga za vrijeme okupacije ukradena, odnesena i prodata u Trstu. Odatle je kasnije prenesena u Padovu. Rekao mi je da zna ime i prezime heregnovskog trgovca, koji je sve to organizovao i ploču prodao, kao i crkvu u kojoj je ista bila izložena. I pored mog upornog insistiranja, ni po koju cijenu nije htio da mi otkrije navedene podatke.
Svi posmrtni ostaci, koji su prilikom iskopa bili pronađeni, pažljivo su sakupljeni, očišćeni i odloženi u zajedničku kosturnicu. Po završetku radova na rekonstrukciji crkve, isti su morali biti ponovo vraćeni u porodičnu grobnicu. Međutim, to ni dan danas nije urađeno, jer je izvođač kamenorezačkih radova, mjesec dana po isteku ugovorenog roka, bez prethodne najave, bez prisustva izvođača radova na rekonstrukciji crkve i nadzornog organa, neovlašteno obavio ugrađivanje mermerne nadgorbne ploče, ne pridržavajući se projektne dokumentacije. O ovom ekscesu 17. 07. 1987. godine dopisom su obaviješteni Republički zavod za zaštitu spomenika kulture iz Cetinja i SIZ za kulturu i nauku iz Herceg-Novog, kao investitor, ali bez rezultata.
Na kraju da kažemo da je zatečeno stanje grobnice snimio i originalne nacrte izradio autor ovog saopštenja arh. Boris Dabović, dipl. ing. a dokument-fotografije snimio arh. Srećko Žitnik, dipl. ing, obadvojica iz preduzeća za projektovanje i inženjering Projekt" – Herceg-Novi.” – piše Dabović u tekstu objavljenom u časopisu Boka.
