Što je snašlo našu državu i da li su ovo neke strašne nebeske sile svete za ono što nijesmo dobro uradili i što smo povremeno zaboravljali da budemo ljudi? Teško je reći, jer i da jeste tako, nije valjda da smo zaslužili ovakav potop, ovakvu zlu sudbinu. Zar je moralo ovoliko okrutnosti i jada po nama? Izgleda jeste.
Pa ipak, pored svih grešaka koje je prethodne kandidovalo s pravom za privremenu istoriju, ovo što je dobijeno u nasljeđe je, ni manje ni više, negozlo zla svakojega. Udari koje nam je kao društvu namijenio svevišnji, zbog osionosti, bahatosti, nepočinstva i još po nečega, ispaštaćemo dugo, ma koliko to trajalo. Ostaće trajni ožiljci i bol koja će svjedočiti o vremenu nastojanja urušavanja i nestajanja Crne Gore.
Ostaće i upit kako je moguće dići ruku na domovinu? Kako joj željeti smrt i zašto je ljubav prema tuđem veća? Nema odgovora, niti ga može biti.
Nova vlast ne prestaje da sramoti sebe. Ali i državu koja se zbog takvih stidi.
Možete misliti kako bi bilo da nam neko iz susjedstva dođe u goste s pozicije vlasti i počne da udara po svojima? Kako bi ga gledali i ovamo i tamo. Bio bi zastiđe i loša poruka.
Tako se, vjerovati je institktu, tumači i otvoreno kukumakanje potpredsjednika crnogorske vlade i lidera URE Dritana Abazovića ovoga jutra na srbijanskoj TV Prva. „Zaštitnik“ crnogorskih interesa je ovoga puta udario na nacionalni javni servis RTCG. Ispričao je tamošnjoj javnosti da je ova medijska kuća, ni manje ni više nego aparat DPS-a. Izjavio je, ne trepnuvši, da RTCG nije javni servis i da je situacija oko i u tom mediju kataklizmična, ma što to po Dritanu značilo.
Jasne su njegove aspiracije i kako bi RTCG prošla kao i nacionalni avio prevoznik, samo da se URIN predvodnik ne plaši reakcije Evrope. Već je pominjao, u svijetlu radikalnih rezova u Javnom servisu koje Vlada sprema kad uzmogne, grčki scenario kao blisku opciju. Podsjećanja radi, Abazović bi zatvorio RTCG i otpustio sve zaposlene, kako je to uradila konzervativna vlada Grčke 2013. godine. A onda bi, sa svojim koalicionim partnerima, punio nacionalni javni servis po dubini, širini, visini i dužini svojim provjerenim kadrovima, onima koji bi o njegovoj vlasti izvještavali kako Bog zapovijeda. Naravno, prije toga bi morali popovi Srpske pravoslavne crkve da daju amin i poštropaju svojim činima i prostorije i kadrove.
Zašto je Dritan udario po RTCG koristeći medije još uvijek strane države, nije najjasnije, jer on ima domaći plavi nacionalni servis, pa mu ovaj baš nije ni najpotrebniji. Ali boli ga, očigledno je, što se konačno na RTCG mogu vidjeti programski sadržaja koji govore o crnogorskoj istoriji, kulturi i tradiciji.
Emituju se serijali koji su od nacionalnog interesa za Crnu Goru, ali ne i za Dritana Abazovića. To najbolje potrvđuje njegova izjava da je RTCG „televizija koja želi zemlju da gura u pravcu koji nije naš nacionlani interes“. Dritan bi je zatvorio najrađe, a da mu zatvaranje, makar i na kratko, nije strano, uvjerili smo se za ovaj mjesec i po funkcionisanja nove vlasti. Doduše, više je prijetnji od realizacije, ali nikad se ne zna. Moramo da budemo svi spremni da čekamo svoju URU.
Ipak je na kraju razgovora mlađana karika koja drži vlast na okupu, saopštio nešto čime je nasmijao javnost i tamo i ovamo. Naime, kazao je da u Crnoj Gori mogu da zaborave na “bahatosti, kumstva, veze i pozivanja tužioca”.
Zaboravio je Dritan da je o hapšenjima koja su se dogodila od kad je on vlast, lično obavještavao javnost, a ne institucije koje su za to zadužene. Zaboravio je i na izjavu ministara pravde i ljudskih i manjinskih prava Vladimira Leposavića koji je najavio mogućnost donošenja zakona o amnestiji ukoliko Apelacioni sud potvrdi prvostepene presude za pokušaj terorizma liderima Demokratskog fronta Andriji Mandiću i Milanu Kneževiću. Nevjerovatno, zaista. To je Abazović, kao i mnogo toga još otćutao.
Ali to nije ono što je nasmijalo javnost. To je tvrdnja lidera URE da on ne vidi sličnost ove vlade i Vlade DPS.
Kazao je, ne trepnuvši, da u njihovoj vladi ima 12 ljudi koji nisu partijski ljudi. „Đe to ima”, zapitao se Abazović.
Niđe Abazoviću, zaista. Samo si zaboravio da kažeš da ih je, svih 12 postavila Srpska pravoslavna crkva i da si za odluku o formiranju vlade išao u manastir Ostrog, čime si se, kako si sam izjavio ponosio. Oni su apostoli, kako reče njihov poglavar Krivokapić, i ljudi popovima bliski. Rođački, prijateljski, kumovski i ko zna kako još. To je bar lako provjerljivo.
Ali, zar Gebels nije kazao da tri puta ponovljena laž postaje istina. Mada, sigurno je, to ovoga puta neće biti tako.
Crna Gora ima snage da odbrani svoj nacionalni interes, svoju sekularnost, multietički i multinacionalni sklad. I to joj neće uskratiti nikakvi apostoli niti Dritani. Koliko se god upinjali.
