Nakon što je jutros iz skupštinske klupe besprizorno targetirao Portal Analitika, Televiziju E i M portal ističući da su „na platnom spisku kavačkog i škaljarskog klana“ poslaniku Demokrata Borisu Bogdanoviću zasmetalo je i što je Sindikat medija reagovao na njegov skadalozan istup tražeći da prestane sa targetiranjem novinara.
Saopštenje Bogdanovića prenosimo integralno:
Nije svako ko nosi mikrofon novinar, niti je svako ko napiše tekst, novinar. Pa tako nijesu novinari oni koji su objavili, bez provjere, informaciju da sam zaposlio svoju suprugu kod jednog policijskog službenika i ako nijesam oženjen.
Nijesu novinari oni koji su objavili montiranu forografiju sa zlatnim cipelama koje je navodno nosio ministar odbrane, a koje nikada nije ni vidio sopstvenim očima.
2
Tekstovi koji se pišu po narudžbini nijesu novinarstvo, to je usluga i zna se šta je protivusluga. I to ne tvrdim ja, to govore izvještaji međunarodnih bezbjednosnih službi, istražni predmeti u toku, kao i javnosti dobro poznati kontakti između pripadnika kriminalnih klanova i pojedinih navodno medijskih struktura.
Na to ste gospodo iz sindikata medija ćutali.
Zbog spinova koje ste i vi kao sindikat preuzeli od ETV, dostaljam vam precizan dio izlaganja, a on glasi: “I znate ko ih štiti? Bemax. M portal. E, televizija. Portal Analitika. Ali iznad svih, štiti ih šef. Ne novinar. Ne urednik. Nego stvarni vlasnik, šef. I oni koji ga zovu: šefe. Oni koji nikada nijesu znali šta je država, jer su uvijek mislili da je njihova.
A tekstovi koji se danas pišu u odbranu prljavih policajaca, ne pišu se da bi bili čitani, već da bi bili iskeširani. Jer ih Škaljarski i Kavački klan plaća kod pojedinaca i do 8.000 eura po tekstu. Ne godišnje. Ne mjesečno. Nego po po komadu”.
Dakle govorio sam o konkretnoj pojavi i konkretnom šefu, koji nije ni urednik, ni novinar, već prikriveni vlasnik i da postoje pojedinci koji za ozbiljan novac brane interes kriminalnih grupa, i to ne kroz istraživačko novinarstvo, već kroz spin, laž, prikrivanje i kriminalnu logiku “za pare, protiv zakona”.
Ukoliko neko smatra da su moje riječi netačne, neka ih demantuje dokazima, a ne praznim frazama o "verbalnim napadima". Neka objasni javnosti: Ko je uticao na brojne tekstove koji su pokušavali da diskredituju proces vetinga u policiji?
Ko je unajmio pojedinceda brane suspendovane policajce protiv kojih su podignute optužnice?
I najzad, ko je odlučio da ćuti dok su mafijaši komandovali policijom, a sada se buni kad država pokušava da to promijeni?
Ja ne targetiram profesiju, ja štitim građane od laži koje im se serviraju kao “informacija”. I to ću raditi sve dok se posljednji kriminalni štit ne ukloni iz javne sfere. Sloboda medija ne može biti štit za pranje mafijaških narativa.
Divim se svim hrabrim novinarima koji se istinom bore za javni interes. Čak i kada pogriješe, ako su tražili istinu, provjerili informacije i imali hrabrosti da se izvine, zaslužuju poštovanje.
Jer novinar koji traži istinu, čak i kad pogriješi, daleko je bliži profesiji od onih koji znaju da pišu laž i pišu je namjerno.
Zato pružam punu podršku slobodnom, profesionalnom i odgovornom novinarstvu. Ali nikad neću ćutati na tekstove koji su naručeni.
Ne može se iza slobode medija skrivati prljava propaganda. Jer sloboda nije alibi za laž, nego snaga da istinu kažeš i kad je najteže.
