Stav

TU SMO…

Bog stari!

Nijesu ginuli samo Crnogorci ratnici, nego i njihove planine. Lovćen je tada pao za Srbiju, a sva Crna Gora propala od nje. Zadnja je pala Rumija 2005.

Crkva na Rumiji Foto: spc.rs
Crkva na Rumiji
Mihailo RADOJIČIĆ ŠOK
Mihailo RADOJIČIĆ ŠOKAutor
Kult/PobjedaIzvor

Uvremenima smo u kojima se, o svemu i svakome, sve najgrđe može pisati a još grđe desiti. Tako je bilo i kad sam svojevremeno sročio, ovaj tada besmisleni, dolje ispisani text, pod gornjim naslovom. Napisao sam reda radi, kao napomenu 2015. godine da se Crnoj Gori radi o glavi a u povodu 10. godišnjice ,,maloljetne“ Rumije. To je bilo znano i kad je crkva posađena 2005. ali nam je vlast na krivo nasađena. Nikakva efekta nije bilo objaviti ovu zabilješku, čak ni kao napomenu vlastodršcima... da će im tepanje SPCrkvi izbiti na nos. Tada i do tada se nasilje nad Crnom Gorom obnavljalo i nastavljalo po tradiciji koja je utemeljena sto godina ranije; od pogibeljne pobjede na Glasincu i Mojkovcu… a država se ponašala kao da se od toga ništa nije desilo niti joj je bilo za nauk. Glasinac niko i ne spominje a tamo su se Crnogorci borili za spas Srbije i izginuli jednako kao na Mojkovcu. (Ka mnogima, četvorici iz doma moga oca, nit groba nit mramora). Nijesu ginuli samo Crnogorci ratnici, nego i njihove planine. Lovćen je tada pao za Srbiju, a sva Crna Gora propala od nje. Zadnja je pala Rumija 2005.

Kad ovaj tekst izađe, biće 16 godina od pada Rumije pod tuđu vlast... i još je pod okupacijom. Godinu kasnije Crna Gora će obnoviti nezavisnost a Rumija će do danas ostati pod zavisnost a da joj se niko primaći ne smije osim okupator. Sve se desilo kao dar-mar a možda je to bio i vojni udar, samo što ubitanjama, to nije niko umio nit smio da kaže. A njima je udar pao ka dar s neba u vidu crkve Svete Trojice... a tamo od trojice ima samo jedan... A Rumija je bila hram svih... I Crnogoraca i Muslimana i Hrvata i Albanaca. Kako bog ne zapovijeda ni u jednoj zapovijesti, da tako bude... pozva sam ga u pomoć iako nama pomoći nema.

Gospode!

Ako nemaš mobilni od ovog obraćanja nikakve vajde. A ako ga imaš, usliši moje sms ispovijesti! Rumija postoji od nastan' svijeta, ali od nje je vlast napravila maloljetnika. Postoji samo otkad su podigli na nju bogomolju od lastre. Od kako je ušla u njihove posjede postala je glasačka kutija, Gospode! Ona je bila vrh svih vjera i nacija a sad je podnožje ove vlasti. Ni Deset tvojih zapovijesti je ne bi mogle spasiti pa taman da si ih Mojsiju predao na vrh Rumije. Evo da ih zajedno preslišamo:

1. Ja sam Gospod Bog tvoj; nemoj imati drugih Bogova osim mene.

SMS: Potvrdi mi sms-om da si Gospod bog i da sve vidiš.

2. Ne pravi sebi idola niti kakva lika; nemoj im se klanjati niti im služiti.

SMS: Mi imamo anti(h)Rista i njemu se vlast klanja i poklanja sve redom a Crnu Goru mu uklanja s puta. Gospode!

3. Ne uzimaj uzalud imena Gospoda Boga svog.

SMS: Nama je bog uzeo pamet pa nam ništa na pamet ne pada.

4. Sjećaj se dana odmora da ga svetkuješ; šest dana radi i obavi sve poslove, a sedmi dan je odmor Gospodu Bogu tvome.

SMS: Crna Gora je decenijama na odmoru i ne začudi se ako je jednoga dana zatekneš na umoru.

5. Poštuj oca i mater svoju, da ti dobro bude i da dugo poživiš na zemlji.

SMS: Mi smo siročad.

6. Ne ubij.

SMS: Neka ti priče. Boga smo ubili u neke koji nijesu naše vjere.

7. Ne čini preljube.

SMS: Ne, no ćeš ti.

8. Ne ukradi.

SMS: Gospode! Ništa ne ostade što o nebu ne visi.

9. Ne śedoči lažno na bližnjega svoga.

SMS: Bog nam je śedok da lažemo kad zinemo.

10. Ne poželi ništa što je tuđe.

SMS: Mi smo tuđi narod. Nemamo ništa svoje. Oprosti nam Gospode što ne znamo čegović smo.

***

Pošto ja, grješni rab božji, ne razumijem dobro Tvoje zapovijesti pomoga sam se tumačenjima. U jednom se kaže:

*** Za šta će ti drugi bogovi, ako imaš Gospoda Boga svoga? Čim imaš dva boga, znaj, jedan od njih je đavo.

SMS: Imamo ga. Primila ga je država na vrh Rumije.

*** Ti ne možeš služiti i Bogu i đavolu.

SMS: Mogu uz pomoć vlasti svakome.

*** Najcrnji je grijeh, kad čovjek obožava svoje sopstveno djelo, napravu svoga mozga i svojih ruku. Divlji ljudi istešu sebi boga od drveta (ili od gvožđa ka mi), pa mu se onda klanjaju i mole.

SMS: Podivljali smo Gospode, bogom ti se kunem. U mrežu nas ne možeš ufatit. Ovo je zov divljine. Evropa će nas primiti samo ako organizuje safari.

P. S. A sad, Gospode, odmori. Umorio si se od nas kao da si sto godina radio od zraka do mraka... I neka ti je bog na pomoć.

Portal Analitika