Srbija će svakako pokušati da opstruiše ubrzani put Crne Gore ka članstvu u EU, i to preko političkih aktera u Crnoj Gori, uključujući i Andriju Mandića, ali najvažniji kanal uticaja ostaje Srpska pravoslavna crkva. Preko Srbije i SPC djeluje i Moskva. Članstvo Crne Gore u NATO predstavlja veliku branu takvim spoljnim uticajima, što je izuzetno važna i srećna okolnost u sadašnjem, veoma složenom međunarodnom kontekstu – kaže Sonja Biserko, predsjednica Helsinškog odbora u Srbiji.
Govoreći dalje o mogućnosti da političari u Crnoj Gori, bliski Srbiji, na bilo koji način zakoče njen put ka EU, ona podsjeća da je Zapad podržao Specijalno tužilaštvo u procesu revizije slučaja državnog udara iz 2016. godine.
– To je važan korak u vraćanju Crne Gore na evropski kolosijek i u jačanju povjerenja u njenu institucionalnu stabilnost - smatra Biserko.
NEPOTPUNO ČLANSTVO
Ističući da je Evropska komisija pohvalila napredak Crne Gore i poslala signal da bi mogla biti sljedeća članica Evropske unije, Biserko kaže da je ta ocjena vođena i strateškim razlozima, sličnim onima koji su postojali prilikom prijema Rumunije i Bugarske. Podsjeća da se od tada EU značajno promijenila, i da donošenje odluka konsenzusom dodatno usporava procese, što je bilo vidljivo tokom odlučivanja o podršci Ukrajini. Ističe da je „Mađarska bila glavni kočničar, pa je trebalo dosta vremena da se izbjegnu blokade u donošenju ključnih odluka“.
Zbog svega toga pitanje je može li Crna Gora ući u EU s obzirom da se razmatra prijedlog da nove članice određeno vrijeme budu bez prava glasa.
Biserko navodi da se na nivou EU razmatra taj prijedlog koji je inicirao predsjednik Francuske Emanuel Makron i objašnjava da „takav model odražava potrebu da se Unija interno reformiše i pripremi za proširenje. Poučeni su primjerom Poljske, Slovačke a sada i Češke, odnosno postsovjetskim zemljama koje u određenim situacijama naginju ka liberalizmu“.
Ukazujući da zemlje Zapadnog Balkana do sada nisjeu pokazale dovoljnu spremnost ili nemaju kapacitete da sprovedu neophodne reforme, ona ocjenjuje da bi „nepotpuno članstvo“ moglo poslužiti kao mehanizam za podsticanje na promjene.
– EU bi, u tom slučaju, morala da uspostavi jasne instrumente za nadgledanje ponašanja novih članica i njihovog napretka - nešto što do sada nije postojalo. Nakon pristupanja, zemlje više nijesu bile pod tako važnim monitoringom. Iako je Crna Gora, kao što sam napomenula, strateški važna, ona je i dalje daleko od standarda koje podrazumijeva funkcionalno uređena država – ocjenjuje Biserko.
PRELAZNI ROK KAO TEST
Važno pitanje za buduće zemlje sa „nepotpunim članstvom“ je i na što će EU posebno obraćati pažnju u tom probnom periodu?
Za Biserko bi taj prelazni rok služio kao prošireni test političke i institucionalne stabilnosti. Odnosno tokom tog vremena, EU bi posebno pratila pet oblasti u kojima je do sada imala najviše problema i koje želi da stavi pod strožu kontrolu prije nego što novim članicama odobri punu ravnopravnost.
– Vladavina prava i demokratija – nezavisno sudstvo, sloboda medija, borba protiv korupcije i institucionalna odgovornost. Spoljna politika – puna usklađenost sa zajedničkim stavovima EU, posebno u odnosu na Rusiju i Kinu. Ekonomska i fiskalna stabilnost – održive javne finansije i funkcionalno tržište koje ne predstavlja rizik za evrozonu. Kontrola granica i migracije – pouzdano sprovođenje šengenskih, viznih i bezbjednosnih standarda. Dobrosusjedski odnosi – riješeni bilateralni sporovi prije sticanja pune ravnopravnosti – objasnila je ona.
Istakla je da Crna Gora u tom pogledu ima izvjesne prednosti.
– Nema otvorene sporove sa susjedima, održava uravnotežene odnose u regionu, priznala je Kosovo i genocid u Srebrenici, što je izdvaja u odnosu na druge zemlje Zapadnog Balkana. Drugim riječima, EU želi da se uvjeri da nova članica neće postati faktor blokade ili političkog odstupanja, već pouzdan partner spreman za punu integraciju u evropski institucionalni okvir - ističe Sonja Biserko.
OPSTRUKCIJA PROSRPSKIH SNAGA
Međutim, na tom putu ka EU ne može se zanemariti opstrukcija prosrpskih snaga u Crnoj Gori i njihov blagonakloni odnos prema SPC. Posebno je zanimljivo što je opština Budva sa SPC potpisala sporazum o gradnji nove crkve i daće im milion eura.
Biserko kaže da će to predstavljati značajnu opstrukciju, ali da joj se čini da su EU i Zapad najzad zauzeli jasniji stav o geostrateškom značaju Zapadnog Balkana i Crnog mora. Podsjeća da su na nedavnom sastanku NATO u Rimu stručnjaci i analitičari zaključili da Zapadni Balkan ponovo može postati „bure baruta Evrope“ i da je od strateškog značaja za Evropsku uniju i Atlantski savez, posebno u svjetlu ruske agresije na Ukrajinu.
Ukazuje da je naglašeno da „EU i NATO moraju ubrzati strateško delovanje i dinamiku prijema novih članica, uz svijest da je neophodno da Zapadni Balkan ostane vezan za Zapad“, odnosno da „zaštita prostora Zapadnog Balkana znači zaštitu slobode transporta, državnog suvereniteta i mira na kontinentu, uz odbranu demokratije, ljudskih prava i vladavine prava – temeljnih vrijednosti NATO i EU“.
Biserko smatra da u tom ključu treba sagledavati aktuelnu politiku EU a za potez vlasti Budve kaže da „primjer Budve pokazuje koliko je SPC uticajna u crnogorskom društvu“
– Tu ključnu ulogu imaju i finansijska sredstva koja SPC koristi za jačanje svog uticaja. S obzirom na to da je Crna Gora Ustavom definisana kao sekularna država, neophodno je sistematski ukazivati na to da je SPC manje religiozna institucija a više poluga srpskog i ruskog uticaja. To može uticati na dugoročnu stabilnost i bezbjednost zemlje – kaže ona.
Ističe da je zbog svega toga ubrzano članstvo Crne Gore u EU više nego odraz sveukupne geostrateške slike u regionu u kojoj se, kako je ocijenjeno u Rimu, mora naći „rješenje za čvor Srbija“.
VUČIĆ VODI BORBU ZA LIČNI OPSTANAK
S druge strane koliko se i na koji način predsjednik Srbije sada bavi Crnom Gorom, s obzirom na jednogodišnju političku krizu u Srbiji?
– Predsjednik Vučić prije svega vodi borbu za svoj lični opstanak. Do sada nije pokazao umijeće niti sposobnost da riješi krizu u kojoj se Srbija nalazi više od godinu dana. Njegov odgovor bio je arogantan i nasilan, dodatno potpirujući bunt među građanima i teško je predvidjeti kako će se sve ovo završiti, s obzirom na to da se nalazimo u svojevrsnom političkom vakuumu – ocjenjuje Biserko.
Ona podsjeća da je Vučić pokušao da unutrašnju krizu prebaci u susjedstvo, koristeći parolu o ugroženosti Srba, ali u tome nije uspio.
– To, međutim, ne znači da on više ne drži konce u svojim rukama. Sa druge strane, Dodik je bez njegovog znanja sklopio dogovor sa Amerikancima . Uprkos tome što Vučić i dalje uspijeva da preko kriminalnih grupa i finansijskih resursa održava tenziju u društvu, njegov krug se osipa jer su svi svjesni rastuće neizvjesnosti. Kada je riječ o Crnoj Gori, Vučić i dalje pokušava da vuče konce, oslanjajući se na SPC, ali njegov imidž faktora stabilnosti u posljednjih godinu dana potpuno se urušio – zaključuje Biserko.
