Reagovanje Aleksandra Berkuljana prenosimo integralno.
"Dragi Peđa,
Odavno se znamo, još od malih nogu, s tim da sam ja koju godinu stariji, pa ćeš mi oprostiti što te ne persiram, a tebi hvala što me oslovljavaš sa “vi”.
Kao što vjerovatno znaš, priču o nestanku muzejskih predmeta započeo sam upravo “zbog muzejskih predmeta” i sudbine crnogorske kulturne baštine, kao što su radili decenijama moji roditelji, zaboravljeni utemeljitelji nekoliko važnijih pomaka u crnogorskoj kulturi, kao što je žensko novinarstvo, Muzej pozorišta, Trinaestonovembarski salon … a ne da bih pronalazio krivce i “proslavio se” time. Nijesam prvi, niti ću biti posljednji. Međutim postoji neminovna uzročno-posljedična veza po pitanju učinka ljudi koji su “zaslužni” da mnogih vrijednih predmeta o kojima se malo čulo danas nema i onih “drugih”, koji su na “zaštitu, čuvanje, održavanje i dokumentovanje” muzealija, odnosno “osnovnu muzejsku djelatnost” bili i ostali slijepi, gluvi i nadasve nijemi decenijama. A pored toga i nagrađeni privilegijama i “nedodirljivošću”, što je složićeš se pogrešno, jer nacionalno blago nije nešto o čemu se može i smije odlučivati “drugarski”, niti vi, kao zaposleni u Muzeju imate po tom pitanju neka posebna prava. Imate samo veće obaveze.
Iz pomenutog može da proizađe nekoliko oblika krivične odgovornosti, od one za otuđenje, do odgovornosti za nesavjestan rad i, konačno, neprijavljivanje nestanka predmeta i dokumenata. Da pojasnim, krivično djelo je i neprijavljivanje nestale registraturne građe koju čini uglavnom muzejska dokumentacija, kao što je slučaj sa onom gomilom iz 1986, koja je konstatovana tokom procesa revizije, ali nije “ušla” u “završni izvještaj, pa su brojke značajno manje. Ali, i to će se opet aktuelizovati, kao i odgovornost za tako nešto, koju će naravno utvrđivati nadležni a ne ti ili ja.
Podsjeti se i na ICOM-ov kodeks, pa ćeš tamo naći stavke u vezi sa profesionalnom etikom i granicama kolegijalne lojalnosti, koja je u Narodnom muzeju prevazišla etičke obaveze i razloge zbog kojih institucija uopšte postoji. Lojalnost kolegama, pa i oportuno ćutanje o njihovom neradu ili “krivici”, nije iznad “lojalnosti zbirkama”, niti nekakva vrlina generalno.
Iz istog razloga mislim da nije u pitanju moja “pomjerena percepcija”, koliko nešto drugo, jer tvoj stav demantuje sama činjenica da je tek nakon revizije “pronađeno” nešto “čega nije bilo”. Zato, ili “reviziju” nijeste napravili kako treba, što nije neka novost, ili je neko širio neodgovorne tvrdnje, što takođe u datom ambijentu nije rijetkost. Nije ni čudo, kada tzv. “Državna komisija”, kao “kontrolni mehanizam”, po dokumentu Državnog tužilaštva nije mogla odgovarati za “zloupotrebu službenog položaja” jer “nije bila službeno lice”, pa smo dobili domaći nadrealizam da “neslužbena grupica”, još u konfliktu interesa, vrši službenu radnju “nadzora” državnih fondova i zbirki.
Sa problemom predmeta Jelene Savojske upoznat sam odavno, pa i Ugovorom koji je sa Kvirinalom svojevremeno potpisao Milan Jovićević, iz čega mi je davno bilo jasno što je i kad došlo na Cetinje. Druga je stvar što su “odgovorni” iz muzeja, kako navodi novinar Pobjede, do skoro tvrdili suprotno. A ti si to dobro znao.
A što se tiče “prava i obaveza” muzejskih radnika, podsjetio bih te, kao nekog ko je pokrivao razne odgovorne funkcije, da se posao “muzeologa” i “muzealca” ne sastoji u “pronalaženju” muzejskih predmeta po razno-raznim budžacima i “reviziju” svedenu na istražno-kriminalistički postupak, nego na pravovremeno i savjesno čuvanje i dokumentovanje povjerenog, kako bi za rezultat imali pouzdani izvor podataka o stanju i brojnosti fondova i zbirke u kojima će se znati đe je što. A to je sve ono što, nažalost, nemamo.
Naravno, ovo stanje ne stavljam tebi na teret, kao što ni fotografije nemaju veze sa tobom, koliko su ilustracija žalosnog stanja “depoa” u potkrovlju, kojeg ste “počistili” prošle godine, ali sam očekivao da mi daš odgovor na barem jedno konkretno pitanje.
Na kraju, slažem se da posao Inspektorata nije u vašoj nadležnosti, ali jeste vi u njegovoj, pa mi nešto nije jasno zašto bi neko ponovo podnosio krivične prijave za prijavljene predmete? Nego, bojim se da ste “ponešto” opet “zaboravili”, pa vas zato i ja na isto podsjećam, kao što ću vas stalno podsjećati na guvernadurske pečate ili da Savo Vukmanović nije rekao ono što ste vi tvrdili na njegov račun, preko “portparola” naravno, na zadnjoj konferenciji za štampu, da biste “opravdali” bagatelisanje 125 vrijednih litografija Anastasa Jovanovića.
Uostalom, uskoro ću od Tužilaštva dobiti kompletnu informaciju o tome šta ste zaista prijavili, pa se naknadno opet čujemo. Nadam se da neko nije namjerno što ispustio."
5
