Reagovanje Predraga Malbaše prenosimo integralno.
“Poštovani gospodine Berkuljan,
Pažljivo sam pročitao Vaš autorski tekst "Pronalazači", gdje me prvo ocjenjujete kao mnogohvaljenog pronalazača, a zatim kritikujete iz razloga što pitanja nekih nedostajućih predmeta još nisu riješena.
Vjerujem da jeVaša pogrešna percepcija u ovom slučaju proistekla iz činjenice da niste bili u prilici da vidite cjelokupnu dokumentaciju koja se odnosi na predmetni slučaj. U vezi italijanske donacije, glavno pitanje je bilo da li su ovi predmeti ikada došli u Narodni muzej ili nisu. Odgovor na ovo pitanje, nije se mogao dati bez sveobuhvanog pregleda dokumentacije, što je osnova muzeološkog rada. Takođe mi zamjerate što ranije rukovodioce i kustose u Narodnom muzeju "kolegijalno" smatram odgovornim ljudima. Nisam u obavezi da se bavim njihovim poslom, nije u domenu mog rada, ali želio sam da pocrtam razliku da se mi uMuzeju bavimo traženjem predmeta, a ne traženjem krivaca.
Kada su u pitanju slučajevi koje ste pobrojali i za koje se nadate da ću ih u budućnosti riješiti, dijelim vaš optimizam. Za razliku od predmetne donacije, za predmete koje ste pobrojali, ne postoji sumnja da su nekada bili dio fonda Narodnog muzeja i njihovim pronalaženjem se već bave nadležni organi. Kroz postupak preuzimanja fonda na kustosko staranje, reinventarizaciju muzejskih predmeta, reorganizaciju zbirki i preregistraciju kulturnih dobara, stvoriće se uslovi da se svaki kustos bavi istraživačkim radom.
Poštovani gospodine Berkuljan, pomenuli ste u svom tekstu i dvije krivične prijave, koje su ovih dana po službenoj dužnosti podnešene od strane inspektora za kuturna dobra.Postupanje inspektora za kulturna dobra, kao što znate, nije u nadležnosti Narodnog muzeja Crne Gore. Što se tiče NMCG, ova dva slučaja nadležnom tužilaštvu i Policiji prijavljeni su u martu 2019. godine, a zatim, ako se ne varam, još dva puta, po proceduri koju podrazumijevaju Zakon i pravilnici.
Osvnuću se gospodine Berkuljan i na fotografije koje prate ovaj tekst, a na kojima se pokazuje stanje potkrovlja u Vladinom domu. Ne vidim kakve bi one veze imale sa mnom, iz razloga što nemam nikakve zasluge ni za prethodno ni za trenutno stanje, jer je isto očišćeno prije mog dolaska u NMCG, 2019. godine.Potkrovlje sada izgleda mnogo bolje, ali ne dovoljno koliko ga planiramo dotjerati u narednom periodu.
Što se tiče fotelja, ja sam uvijek bio u njoj i kada sam bio vodič u Narodnom muzeju, kao i sada i kao što ću biti i dalje, jer je za mene fotelja svako mjesto gdje se čovjek osjeća udobno i sigurno. Druge fotelje me ne zanimaju, a ako me neko pristojno i ljubazno zamoli da pomognem koliko znam i umijem, svakako da ću pomoći.
