“Veljko Bulajić jedan je od najreprezentativnijih predstavnika naše kinematografije, kroz čije djelo se ogleda jedan dio naše istorije, sa svim svojim dramama i kompleksnostima ovog prostora i mentaliteta”, kazala je ministarka kulture i medija Tamara Vujović na komemoraciji održanoj u multimedijalnoj sali Ministarstva kulture i medija,povodom smrti istaknutog filmskog reditelja.
U njegovim filmovima – politički etos zajednice je kolektivni heroj, koji nije samo ideološki koncept, već je često utjelovijen kroz karaktere koji se suočavaju s velikim izazovima, bilo da se radi o ratu ili o društvenoj borbi. To proučavanje društvene zajednice i njeno kretanje, iz sela u grad, iz planine u ravnicu, iz patrijarhata u uređenje gdje i ženske priče imaju značajno mjesto – najbolji su primjeri Bulajićevog iskustva– istakla je Vujović.
Bulajića pamtimo po velikim epskim zahvatima ratnih filmova, ali dramaturgu i scenaristi Stevanu Koprivici zanimljiv je rediteljev odnos prema sudbini malog čovjeka.
“Veljko je bio na strani malog, običnog, pobunjenog čovjeka i to je na liniji njegove generalne antifašističke linije, ne samo u ideološkom smislu nego i u smislu poimanja svijeta, koji je duboko utkan u nešto što se zove savremena evropska ljevica”, objasnio je Stevan Koprivica.
Veljko je živio dovoljno dugo da od prononsiranog državnog reditelja dospije u nemilost onih na vlasti, kazao je reditelj Andro Martinović, podsjetivši na Bulajićev nezavršeni posljednji film u Hrvatskoj. On je ukazao na postupke crnogorskih institucija kada je riječ o prekinutim pripremama za film o knjazu Danilu.
“Naša brojna obraćanja kao odgovor smo dobili ćutanje nedostojno institucija kulture i onih koji ih predstavljaju. Tako biva kada u poziciju da odlučuju o boljima od sebe dođu oni koji bi, u nekom uređenom sistemu, čekali redu da kupe kartu za novi Bulajićev film”, poručio je Andro Martinović.
Veljko Bulajić je bio modernista, čovjek koji se nije libio da kaže sve što misli a iznad svega je volio Crnu Goru, istakao je filmski reditelj Branko Baletić.
“Treba biti Veljko, veliki Veljko Bulajić, sjajni i zaslužni čovjek, čovjek koji je iznad svega volio Crnu Goru, ne ovo isprazno čemu smo često svjedoci i udaranja po crnogorskom ramenu. On je znao i naše mane i naše kvalitete. Uticao je na sve nas i tjerao nas sve da budemo bolji nego što jesmo”, zaključio je Branko Baletić.
Veljko Bulajić, jedan od najvećih filmskih reditelja s naših prostora koji je trajno oblikovao jugoslovensku i hrvatsku kinematografiju preminuo je 2. aprila u 97. godini u Zagrebu.
17
Rediteljsku karijeru započeo je kratkim filmovima Kamen i more i Brod lutalica, a 1959. godine realizovao je i prvi dugometražni igrani film Voz bez voznog reda, koji je prikazan na filmskom festivalu u Kanu. Jedan za drugim nizali su se “Rat”, “Uzavreli grad”, “Kozara”, “Pogled u zjenicu sunca”, “Bitka na Neretvi”.
Dobitnik je nagrada Zlatni lav u Veneciji, Zlatna nimfa u Monte Karlu, nagrade za režiju u San Sebastianu i New Delhiju, Zlatne medalje na Međunarodnom filmskom festivalu u Moskvi, međunarodne nagrade kritike CIDALC. Nagrađen je sa nekoliko Zlatnih arena na Filmskom festivalu u Puli za najbolje filmove i najbolju režiju, a američka Akademija za umjetnost i nauku nominovala je njegov film Bitka na Neretvi za Oskara.
Odlukom Festivala mediteranskih zemalja u Rimu Bulajiću je 2013. dodijeljena Nagrada za životno djelo. Bivši predsjednik Crne Gore Milo Đukanović uručio je Bulajiću 2022. Orden Crnogorske zastave prvog stepena.
