Bulajić je preminuo u Zagrebu, a vijest o njegovoj smrti hrvatskim je medijima potvrdila njegova porodica.
Rođen u Vilusima 22. marta 1928. godine, Bulajić je u ranoj mladosti učestvovao u Narodno-oslobodilačkoj borbi, pri čemu je 1944. bio teško ranjen.
Po završetku Drugog svjetskog rata, odlazi u Zagreb, gdje je započeo izuzetnu karijeru u kinematografiji, krunisanu nizom renomiranih priznanja.
Bulajić je bio školovani filmski reditelj, pri čemu je završio studije kinematografije u Rimu.
Karijeru počeo prije sedam decenija
Njegova filmografija počinje ranih pedesetih godina prošlog vijeka - najprije je 1952. godine asistirao Vatroslavu Mimici ("U oluji"), da bi potom sam snimio niz kratkometražnih ostvarenja.
9Kada je u pitanju dugometražni igrani film, Bulajićevo debitantsko ostvarenje prošlo je izuzetno zapaženo. Bilo je to 1959. godine, kada je njegovo ostvrenje "Vlak bez voznog reda" u Puli osvojilo priznanja za najbolji film, ali i za scenario. Pritom, "Vlak bez voznog reda" uvršten je u takmičarsku selekciju Kanskog filmskog festivala.
Od tada su se nizale velike nagrade, pri čemu je 1961. dobio Zlatnu arenu u Puli za jedan od kultnih filmova te epohe - "Uzavreli grad".
"Neretva" je bila istinski spektakl
No, ostvarenje koje ostaje naročito upamćeno - ne samo kada je u pitanju Veljko Bulajić, već i cjelokupna jugoslovenska kinematografija - uslijedio je 1969. godine. Naravno, u pitanju je "Bitka na Neretvi".
Nije to samo bio film, već umjetnički spektakl koji je okupio imena poput Orsona Velsa, Jula Brinera ili Franka Nera, a koji pamtimo i kao ubjedljivo najskuplji projekat u jugoslovenskoj kinematografiji.
Bulajićevi filmovi su četiri puta nominovani za Oskar
Upravo je "Bitka na Neretvi" bio prvi Bulajićev film koji je stekao nominaciju za Oskar za najbolji međunarodni film.
Narednih godina, nominaciju su stekla još tri njegova ostvarenja - "Sarajevski atentat", "Čovjek koga treba ubiti" i "Visoki napon".
Zapaženo djelo i mimo igranog filma
Ne treba izostaviti ni Bulajićevo majstorstvo i van spektra igranog filma. U tom pogledu, naročito se ističe film "Skoplje '63", dokumentarac o zemljotresu u skopskoj prijestonici koji je krunisan nagradom i na festivalu u Veneciji.
Tokom 1972. godine predstavio je i TV dokumentarni serijal "Crna Gora".
Naročito treba pomenuti i to da je Veljko Bulajić pisao i scenarije - počev od ostvarenja "U oluji", preko filmova koje je sam režirao, sve do ostalih.
Posvećen antifašizmu i Crnoj Gori
I sve je to samo dio onoga zbog čega ime Veljka Bulajića zauzima posebno mjesto, ne samo u jugoslovenskoj kinematografiji.
Tokom 2016. godine, dobio je Trinaestojulsku nagradu za životno djelo, a sedam godina prije toga, u Hrvatskoj, priznanje "Vladimir Nazor".
Veljko Bulajić bio je neizmjerno posvećen Jugoslaviji, antifašističkoj ideji, ali i Crnoj Gori, kojoj se uvijek vraćao, a o kojoj je i u novije vrijeme često i otvoreno govorio, istupajući i povodom umjetničkih i povodom političkih pitanja.
