„Državni interes je da se sva pregovaračka poglavlja zatvore do kraja godine i dužnost institucija je da to osiguraju. Iako ne djeluje obećavajuće, sada se moraju upregnuti sve snage jer naredne godine sve postaje mnogo komplikovanije i neizvjesnije“, ocijenila je u razgovoru za Portal Analitika građanska aktivistkinja Dina Bajramspahić.
Kako dodaje, nada se da će do kraja godine biti više međuvladinih konferencija.
„Pristupni pregovori se vode na nekoliko paralelnih kolosijeka - stručnom, tehničkom, diplomatskom, medijsko-komunikacijskom, političkom. Nadam se da neki strateški tim radi na identifikovanju prepreka i osmišljavanju intervencija za rješavanje problema koji svakodnevno nailaze.Momentum za članstvo je stvaran, imamo ozbiljne saveznike koji snažno podržavaju Crnu Goru, ali imamo i složene izazove koje je neodgovorno gurati pod tepih“, ističe Bajramspahić.
Neporeciva je, kaže, činjenica da su pregovori usporeni tokom ove godine.
„Juče je održana sjednica Radne grupe za proširenje (COELA) na kojoj su razmijenjeni stavovi država članica o stanju u poglavljima 14 „Saobraćajna politika“ koje je blokirano već neko vrijeme, poglavlja 1 „Sloboda kretanja robe“, poglavlja 12 „Bezbjednost hrane, veterinarstvo i fitosanitarni nadzor“, poglavlja 15 „Energetika“, poglavlja 16 „Porezi“ i poglavlja 22 „Regionalna politika i koordinacija strukturnih instrumenata“. Vidjećemo da li će biti ubrzanja dinamike. Vrlo je moguće da će za neka od preostalih nezatvorenih poglavlja biti tražene hitne dopune informacija kao i dodatne reforme. Od najvećeg je značaja da se energično reaguje i ispuni sve što je traženo“, kaže naša sagovornica.
Porast zahtjeva iz Hrvatske direktno proporcionalan Vladinom ignorantskom odnosu
Upitana koliko posljednji potezi Hrvatske utiču na dalju dinamiku procesa pristupanja, Bajramspahić navodi da ne misli da su svi hrvatski zahtjevi realni niti, kaže, misli da Crna Gora treba unilateralno da prihvati sve bez zastupanja sopstvenih interesa.
„Nama je naša zemlja najmilija i naša je dužnost da uradimo sve da strateška pitanja budu riješena na način koji je za nas prihvatljiv. Međutim, tvrdim da je nezadovoljavajući način na koji je vladajuća većina upravljala delikatnim problemima i da je sama kriva za eskalaciju. Porast zahtjeva iz Hrvatske je direktno proporcionalan Vladinom ignorantskom odnosu prema cijeloj stvari. Vlada je dozvolila da ideološka nadgornjavanja potisnu državnu strategiju i sada plaćamo cijenu takvog pristupa“, smatra Bajramspahić.
7
Stava je da su samo potpuno neupućeni donosioci odluka mogli da povjeruju u ideju da će neka država-članica sve da riješi za nas i da mogu da nastave da se oholo konfrontiraju sa onim od koga zavisimo.
„Do te mjere je nevjerovatno da se neko zanosi takvim zabludama da izgleda kao namjerna sabotaža napretka Crne Gore. Dovoljno je samo poznavati primjere Sjeverne Makedonije i Kosova - dvije države koje su apsolutno nepravedno blokirane godinama, koje nisu nagrađane kada su ispunile sve što je traženo, uključujući toliko osjetljivo pitanje promjene imena države. Navedeni primjeri pokazuju da moćne države-članice neće nikada da postave interese države-nečlanice EU ispred države-članice EU koja uslovljava. Da upute dobronamjernu sugestiju, svakako, ali da „zavrću ruku“ državi članici zbog „izvanjca“ - što smo nažalost trenutno mi – to se neće desiti“, jasna je sagovornica Analitike.
Očekivalo se da Crna Gora nadraste mentalitet „ili po mom ili nikako”
Ističe i da nisu svi hrvatski zahtjevi jednako važni niti od presudnog značaja. Smatra da je Vlada trebalo u ozbiljnom dijalogu da pokuša da osmisli „treće alternative“, umjesto da se inate i insistiraju na isključivosti, čime su, kaže, doveli zemlju u ćorsokak.
„Očekivalo se da bi do kraja pregovora Crna Gora sazrela i naučila da nadrasta mentalitet „ili po mom ili nikako”. Do danas nijesmo vidjeli dovoljno vještine integrativnog pregovaranja, odnosno pristupa u kojem cilj nije samo podjela postojećeg „kolača“, uz neminovno nezadovoljstvo jedne strane, već pronalaženje načina da se on „poveća“. To podrazumijeva sagledavanje problema iz različitih uglova, razumijevanje dubljih interesa i potreba obje strane, umjesto krutog držanja početnih pozicija, kao i spremnost da se traže kreativna i nekonvencionalna rješenja“, ističe ona.
Cilj, kaže, nije da jedna strana pobijedi, a druga izgubi, već da se dođe do dogovora koji obje strane mogu prihvatiti bez osjećaja da su zakinute.
„Nije svaki kompromis kapitulacija, kao što ni tvrdoglavo insistiranje na početnim pozicijama samo po sebi nije dokaz principijelnosti. Vlada dozvoljava da joj desničarski portali i nacionalistički krugovi diriguju državne pozicije koje su na štetu završetka pregovora“, podvlači ona.
Bezbjednosne službe svjesne hibridnih prijetnji, ali su im kapaciteti oslabljeni
Nakon što je pojačana hibridna aktivnost Rusije i Srbije postala sve očiglednija, Bajramspahić ukazuje da su bezbjednosne službe postale svjesne očiglednih hibridnih prijetnji što je, ocjenjuje, možda mali napredak u odnosu na periode nakon 2020. godine kada su tvrdo poricale bilo kakav maligni uticaj.
„Međutim, kapaciteti službi bezbjednosti su oslabljeni usljed intenzivne politizacije sektora bezbjednosti, zapošljavanja i napredovanja na osnovu partijske afilijacije a ne sposobnosti i radnih rezultata“, podsjeća ona.
To, kako dodaje, važi i za obavještajni, policijski i vojni podsektor.
„Profesionalni učinak organa bezbjednosnog sektora bio bi bolji da više resursa ulože u borbu protiv objektivnih smetnji po nacionalne interese, umjesto što se prekomjerno stavljaju na raspolaganje vladajućim političkim partijama. Evidentno je oslanjanje na međunarodne partnere i postoji vidan prostor za dalju profesionalizaciju. Kvalitet svih vidova nadzora je na nikad gorem nivou, što usporava reforme koje nisu završene“, ukazuje ona.
Naš put ne smije zavisiti od toga ko pobjeđuje na izborima u Beogradu
Na pitanje kako izbori u susjednoj Srbiji, zakazani za 25. oktobar, mogu uticati na proces pristupanja Crne Gore EU, Bajramspahić odgovara da bi demokratske promjene u Srbijiizuzetno pozitivno uticale i na naše pregovore i na generalno stanje u regionu.
„To ne znači da imamo zabludu da bi čarobnim štapićem sve bilo riješeno, ali odnekud se mora krenuti i izborne promjene bi bile početak dugog i neizvjesnog puta. Mnogo građana i građanki Srbije se posvećeno bori za bolju Srbiju u izuzetno teškim uslovima i nadam se da će dočekati da je vide progresivnu i i evropski orijentisanu“, poručuje ona.
Ipak, mišljenja je da je za Crnu Goruvažno da razumije da naš put ne smije zavisiti od toga ko pobjeđuje na izborima u Beogradu.
„Ako želimo da budemo dio Evropske unije, moramo pokazati da možemo samostalno da donosimo odluke, čuvamo demokratske institucije i odolijevamo pritiscima, bez obzira na političke prilike u susjedstvu“, jasna je naša sagovornica.
Moramo napredovati u reformama i ubijediti članice EU da održe obećanje
Bajramspahić upozorava da su jedan od najvećih političkih rizika za evropski put Crne Gore u narednom periodu izbori u državama-članicama EU, a posebno predsjednički izbori u Francuskoj u aprilu 2027. godine.
Marine Le Pen, kako podsjeća, trenutno vodi u anketama prvog kruga, a njeni javno izneseni stavovi o protivljenju prijemu novih članica, kaže, pokazuju da pitanje proširenja može postati predmet ozbiljnog političkog spora u jednoj od najuticajnijih država Unije.
„Istovremeno, izborni ciklus u Španiji, Italiji i drugim članicama može dodatno promijeniti političku ravnotežu u Evropi. To ne znači da će Crna Gora nužno biti blokirana, ali znači da ne smijemo pretpostaviti da će sadašnja podrška proširenju ostati nepromijenjena. Naš zadatak je da iskoristimo postojeći politički prostor i napredujemo u reformama, umjesto da završetak pregovora prepustimo neizvjesnostima evropske unutrašnje politike“, naglašava ona.
Diplomatska operacija koja treba da uslijedi nakon zatvaranja poglavlja, dodaje, zahtijeva mnogo više od redovnih aktivnosti ambasada.
„Potrebno je za svaku članicu napraviti političku mapu podrške i mogućih rezervi, odrediti ko vodi razgovore na najvišem nivou i otvorena pitanja rješavati prije nego što ratifikacija dođe u parlament“, kaže Bajramspahić.
Diplomatsku mrežu, mišljenja je, treba ojačati tamo gdje postoje politički rizici, a ne samo tamo gdje je diplomatsko prisustvo tradicionalno važno.
„Ratifikacija se ne obezbjeđuje kada ugovor bude potpisan, već mnogo ranije: kroz ciljanu diplomatiju, kontakte sa parlamentima i jasne argumente zašto je članstvo Crne Gore u interesu svake države članice. Potrebno je i veće prisustvo Crne Gore u medijima država članica, sa pozitivnim vijestima, kroz konkretne priče o reformama i rezultatima, ali i direktan rad sa poslanicima i javnošću. Ne smijemo čekati da ugovor stigne u parlamente da bismo počeli da gradimo podršku“, upozorava ona.
Smatra da je sada trenutak da se formira koalicija država članica koje će insistirati da EU održi riječ kada je riječ o proširenju.
„Zatvaranje poglavlja mora da znači članstvo, a ne početak novog kruga neizvjesnosti. Politika uslovljavanja nema smisla ako EU ne može da garantuje da će države koje ispune sve postavljene uslove zaista postati članice. Ako Crna Gora zatvori sva poglavlja, a na kraju bude izigrana, EU će izgubiti kredibilitet u regionu, a njena politika uslovljavanja ostaće bez suštine i uvjerljivosti“, zaključuje Bajramspahić.
