Svako ko se nadao da će prva zvanična konferencija za medije predsjednika Džoa Bajdena u četvrtak proizvesti seriju gafova i pogrešnih izjava mora biti duboko razočaran. Amerikanci koji žele kompetentnog, koherentnog, fokusiranog predsjednika trebalo bi da su smireni..
Novost o Bajdenu ovoga puta je njegov odgovor na pitanje koje je ranije izbjegavao – pitanje o drugom mandatu (ima 78 godina).
„Moj plan je da se kandidujem za reizbor 2024“, rekao je novinarima.
Takođe je objavio informaciju vezanu za pandemiju, najavljujući da udvostručuje početni cilj davanja 100 miliona vakcina u prvih 100 dana, na 200 miliona doza.
I tokom otprilike jednog sata, predsjednik je dobijao teška pitanja novinara, ne praveći značajne greške ili verbalne kikseve, energično je branio svoju administraciju i pokazao duboko i nijansirano razumijevanje širokog spektra pitanja – i politike potrebne da bi se ostvarili rezultati.
„Izabran sam da rješavam probleme“, izjavio je na početku, objašnjavajući zašto se fokusirao na najhitniju situaciju u zemlji – pandemiju i ekonomiju – dok se pripremao za rješavanje dugoročnijih izazova, kao što su kontrola oružja, imigracija, klimatske promjene i glasačka prava.
Kao što se dešava, krize na tim frontovima ga ne čekaju da završi rad na glavnim prioritetima. A nijesu čekali ni oni koji izvještavaju o tome, sa kojima se sada suočio.
Ali od američke granične krize do Kine, od saveznog budžeta do globalnih sukoba između demokratije i autokratije, izbjegavao je lagane odgovore, artikulišući složenost i izlažući razumne pristupe. Nije obećao da će sve to riješiti, ali se zakleo da će raditi na poboljšanju.
Neka od najtežih pitanja odnosila su se na nagli porast broja migranata na južnoj granici, gdje hiljade djece bez pratnje čeka razmatranje u uslovima gdje je velike prenatrpanost. Na pitanje da li ovo smatra prihvatljivim, izgledao je gotovo uvrijeđeno pitanjem i bio je defanzivan, rekavši da njegova administracija vredno radi na obnovi objekata koji su rastavljeni u prethodnom predsjedništvu.
Ali nije se izvinio što djecu nije vratio preko granice.
Ako dijete bez pratnje završi na granici, šta traba, da ga pustimo ga da umre od gladi i da ostane na drugoj strani – to neću da radim
„Ideja koju ću iznijeti... ako dijete bez pratnje završi na granici, šta traba, da ga pustimo ga da umre od gladi i da ostane na drugoj strani – to neću da radim“, rekao je.
U izvanrednom pokazivanju saosjećanja, za razliku od bilo kog drugog američkog predsjednika kojeg se sjećam da sam čuo – i u zapanjujućoj suprotnosti sa svojim prethodnikom – opisao je mučan proces donošenja odluka koji bi roditelja naveo da pošalje svoje dijete samo na put dug hiljadu milja do nepoznate sudbine.
„Kakav očajnički postupak treba preduzeti, koliko užasne te okolnosti mora da su“, istakao je.
Ljudi odlaze, rekao je, zbog zemljotresa, poplava, nedostatka hrane, nasilja bandi. On planira, kako je rekao, da pomogne u rješavanju tih problema u Centralnoj Americi i da osigura da finansiranje rješenja zaobilazi korumpirane vlade.
Bajden je pokazao zanimljivu perspektivu o filibasteru, pravilu koje je zahtijevalo 60 glasova za donošenje glavnih zakona u Senatu, što komplikuje njegove zakonodavne ciljeve. Rekao je da je sklon da se vrati staroj metodi koja je postojala kada je došao u Senat - "pre 120 godina", našalio se. Tada je filibuster tražio od senatora da govore dok više ne mogu da idu. Na pitanje da li misli da je filibuster relikt rasističkog doba Jim Crov-a, rekao je da, ali objasnio je da takođe razume šta je moguće u politici. Ipak, rekao je da se pravilo "zloupotrebljava na gigantski način", pokazujući otvorenost za njegovo ukidanje.
Predsjednik je koristio neke od svojih najstrastvenijih jezika da napadne republikanske napore da ograniče glasačka prava - kao u zakonu koji je usvojen u četvrtak u Gruziji. Strategiju je nazvao „neameričkom“, „bolesnom“, rekavši da čak i republikanski glasači taj potez smatraju „gnusnim“ i zarekavši se da će učiniti sve što je u njegovoj moći da mu se suprotstavi.
Pozvao je na licemerje republikanaca iznenada zabrinutih zbog veličine federalnog deficita nakon što se nije izrazio sumnja u vezi sa masovnim smanjenjem poreza koje su tako izdašno donele korist bogatima. „Kada savezni budžet spašava živote ljudi, oni ne misle da je to tako dobra ideja“, rekao je, „kada opleće gnezda najbogatijih Amerikanaca“, oni se ne protive.
Što se tiče spoljne politike, Bajden je objasnio da su stalna trvenja između Kine, pa čak i Rusije, dio većeg izazova: previranja između demokratije i autokratije. Ukazao je na višestruko rivalstvo između Kine i SAD, napominjući da je trgovina, gotovo opsesivni fokus bivšeg predsjednika Donalda Tramp, samo jedno područje u kome se dvije zemlje sukobljavaju.
Obnova odnosa sa saveznicima biće ključni element Bajdenovog pristupa, posebno nakon što je Tramp pokidao toliko dugogodišnjih strateških veza. (Gledajući svoj ručni sat, Bajden je rekao novinarima da će krenuti na virtuelni sastanak sa 27 šefova država.)
Predsjednik je ukazao na postojanje svesrdnog zagrljaja Amerike kao globalnog lidera, a u četvrtak je ponovio svoj plan da sazove samit demokratija u SAD, kako bi „razgovarao o budućnosti“.
predsjedniku izraza svesrdno zagrljaj Amerike kao globalnog lidera, au četvrtak je ponovio svoj plan da sazove samit demokratiju u Sjedinjenim Državama, kako bi se "razgovaralo o budućnosti".
Bajdenova prva konferencija za medije nije bila samo zapanjujuće distanciranje od onoga što je viđeno kod njegovohg prethodnika – oni nijednom nikoga nije uvrijedio, nije se hvalio i govorio je punim, povezanim rečenicama. Bio je to snažan nastup po svim standardima. Svako ko je gledao nakon što je slušao apsurdne tvrdnje u desničarskim medijima da Bajden pati od kognitivnih tegoba mogao je da vidi da je ta priča očigledno lažna.
Za većinu Amerikanaca, koji odobravaju posao koji Bajden radi i koji žele da zemlja ide naprijed, ovo je bilo dobrodošlih i ohrabrujućih 60 minuta.
