Podiglo se dosta prašine oko litija i molebana, još samo nedostaju balvani, pa da se upotpuni slika gdje to sateliti Srbije - srpske partije, SPC i Srpska kuća u Podgorici, koji su otvoreno ušli u političku kampanju - teže da dovedu Crnu Goru - Cilj je Crnu Goru vrnuti „prirodnom toku“, da se oslobodi teritorija od Crnogoraca za tuđa mora, a pod sloganom; „Među braćom nema granica“. Pa, onih stotinjak Srba iz Srbije koji su se vozili iz Beograda put CG, a u susret su im išli cirka stotinjak Crnogoraca sa prefiksom Srbin, eto, oni će odlučivati o aneksiji Crne Gore Srbiji - kao neki mizeran broj ljudi i to mimo Skupštine i zakona. Samo još nedostaje vojno obezbeđenje Srbije kao i 1918. pa da gledamo nastavak - „Podgoričku skupštinu II - 2020“.
Političko vašarište: Ne znam samo ko je ođe lud; onaj koji je one u Srbiji nahuškao, ili oni koji su se tome u Crnoj Gori odazvali. Pa će se fino kolonica iz Crne Gore pred policijom zaustaviti i onda kako ne mogu dalje, kreće lajv prijenos na društvenim mrežama uz pjesmu i još samo nedostaje frulica, dobro svinjsko pečenje, šator, neumjesna pevaljka pa da gledamo pravi vašar usred nekadašnje prijestolnice kulture na Balkanu - Duklje/Zete.
Evo, uzmimo za primjer da je zajednička država želja (kao što nije) svih cirka 25 odsto Srba u Crnoj Gori. To bi značilo da ostalih cirka 480.000 ljudi u Crnoj Gori nema pravo glasa, a upravo statistika pokazuje da su većinom etnički Srbi u Crnoj Gori - za svoju državu, u kojoj žive, rade, školuju đecu i đe će śutra biti pripadnici Europske Unije itd. Ukratko - žele napredak.
Naravno statističkom broju opozicionih srpskih partija priključiće se i određen broj građana, ne samo Srba, a koji ima pravo biti nezadovoljan političkom situacijom, ekonomskom, vjerskom, društvenom, i td.
To nije sporno, nije Crna Gora jedna partija, niti jedan čovjek.
Ona je puno kompleksnija od toga jer đe to postoji u svijet da u skupštini sjede partije koje otvoreno zagovaraju nestanak države, a upravo takvim partijama se nezadovoljni građani priključuju. Erdogan i Putin (u kojeg se kunu) bi taj problem odavno riješili i to na svoj način.
Opozicioni problem: Stvarni problem opozicije nastaje među državotvornim partijama (koje tamo imaju pravo biti) a one nemaju političku snagu i svaki izbori u Crnoj Gori svode se na to - da li je to novi referendum.
A neke takve partije kreću u neke luđačke avanture sa antidržavnim partijama, samo kako bi skinuli vladajuću garnituru. Sa svim time nezadovoljnom građaninu - a koji je za svoju državu - izbor je jako skučen po pitanju glasanja.
E, vidite, vlast se ne ruši propagandom i jurišom na državu, nego planom i programom. Nemojmo se zavaravati da za današnju situaciju nije krivo neriješeno identitetsko pitanje Crne Gore koje se počelo najviše potezati 90-ih među onima koji tada nijesu bili politički poželjni pa opet je Cetinje bilo puno na skupovima a nadpop SPC R. Radović ostao bez naroda pred manastirom.
Kako je moglo tad može i sad, još i lakše.
Kad se vjera instrumentalizuje: Litije kao instrument djelovanja za srpske interese se vraća Srpskoj crkvi kao bumerang jer su postavljene na potpuno krivoj relaciji protiv vlasti makar bila i bezbožna (kako oni tvrde) jer Sveto Pismo ne dozvoljava protivljenje Crkve vlastima - Hristovi apostoli su bili mučenici Rimskog carstva, a ne vođe gerilskih snaga protiv carevine.
Litija nije politički segment, nego vjerski. SPC kao predvodnik srpskih interesa i instrument posrbljivanja na području bivše Jugoslavije je ušla u otvorenu političku kampanju protiv, ne samo vlasti nego i protiv države. Zapravo njima i ne smeta Crna Gora, njima smeta Crna Gora koja nije krojena po njihovom standardu.
Njima bi odgovarala Crna Gora od prije 250 godina kada je bila teokratija a njen Gospodar princ i vladika. Samo i tu ih zeza što nije bilo Srpske crkve u Crnoj Gori već autokefalne Crnogorske crkve kako ju je nazvao Njegoš i još more dokaza i argumenata koji dokazuju samoupravni kontinuitet Cetinjske mitropolije od Ivana Crnojevića na vamo.
Bez kolebanja: Na našu sreću u dobu interneta i informacija Crnogorci i ostali građani neće biti pokolebani 30. augusta kao što se propagandom i dezinformacijama počela kolebati Crna Gora od 1910. kada je krenula gnjusna propaganda iz Srbije protiv kralja Nikole Prvog i države Crne Gore sa kojom se Crnogorci nijesu znali nositi jer su učeni da se borba vodi prsa u prsa i da postoji poštivanje među protivnicima.
Kontraobavještajni rad je za Crnogorce u tom vremenu bio potpuna nepoznanica, nijesu ni znali što ih je snašlo. Falsifikati koji su servirani su gutani kao istina i dan-danas među Crnogorcima neke izmišljene priče i falsifikati o kralju žive.
U međuvremenu učili smo i naučili. Možda i od najboljih majstora propagande i žutila, a na domaćem terenu Crna Gora i dalje broji puno manje poraza nego pobjeda, zapravo naš jedini poraz može biti - naša sujeta. Srećno svima na izborima, pa da popijemo koju rakiju za Crnu Goru, a ne da pijemo kako u koju kuću uđemo u kampanji.
E viva, vero Montenegro!
*****
(Autor je predsjednik inicijativnog odbora CPC za Njemačku, član Crnogorskog pokreta, kao i član crnogorsko-njemačkog udruženja Montenegro-Hessen (Montehess))
