Manifestacija čiji je naziv akronim za Književno regionalno okupljanje koje otklanja dosadu i letargiju, a osnivač Vladimir Arsenijević, pozvao je sredinom januara pisce regiona da se prijave za rezidencijalni program u glavnom gradu Srbije. Za njega se prijavilo više od 40 autora, a žiri je izabrao četvoro stipendista. Osim Spahića, u kući će ove godine boraviti i Olja Stojanova iz Bugarske, Rumena Buzarovska iz Makedonije i Marko Tomaš iz Bosne i Hercegovine.
Kuća za pisce, poput ove u Beogradu, odavno postoji u brojnim evropskim prijestonicama. KROKODIL ističe da takvi, popularni projekti „omogućuju kontinuiranu razmjenu i stvaranje višestrukih kulturnih kontakata i veza, od kojih sve strane uključene u ovaj proces imaju dugoročne koristi“. Tako je i Beograd, poput Pule, Zagreba i Ljubljane, prošle godine dobio svoju Kuću za pisce. Rezidencijalni program podrazumijeva jednomjesečni boravak autora, u za to predviđenom smještaju u centru grada, putne troškove i stipendiju u visini od 800 eura. Prije Spahića, u njoj su boravili Tea Tulić iz Hrvatske, Faruk Šehić iz Bosne i Hercegovine, i Daša Drndić takođe iz Hrvatske.
Udruženje KROKODIL ovaj projekat sprovodi u saradnji s fondacijom Traduki - evropskom mrežom za književnost, koja podstiče komunikaciju između zemalja Balkana i zemalja njemačkog govornog područja, a koju su zajednički osnovali Federalno ministarstvo za evropske i međunarodne odnose Republike Austrije, Federalna kancelarija za spoljne poslove republike Njemačke, Švajcarski umetnički savjet Pro Helvecija, KulturKontakt iz Austrije, Gete institut i fondacija S. Fišer, kao i Slovenačka književna agencija, a uz pomoć Kuće legata iz Beograda, Erste banke i Sekretarijata za kulturu grada Beograda.
Podsjećamo, Ognjen Spahić rođen je 1977. godine u Podgorici i do sada je objavio knjige priča „Sve to“ (2001) i „Zimska potraga“ (2007). Za roman „Hansenova djeca“ (2004) dobio je 2005. godine nagradu Meša Selimović za najbolji roman objavljen u Hrvatskoj, Srbiji, Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini. Za prevod istog djela na rumunski, 2011. godine je dobio međunarodnu književnu nagradu festivala Ovidije. „Hansenova djeca“ su za sada objavljena na francuskom, engleskom, italijanskom, slovenačkom, rumunskom, mađarskom i makedonskom jeziku. Spahićeve kratke priče su prevođene na francuski, češki, grčki, turski, rumunski, italijanski, bugarski, engleski, albanski i njemački jezik. Njegova priča „Rejmond je mrtav. Karver je umro, rekoh“, uvrštena je u antologiju Najbolja evropska fikcijska djela 2011. godine, koju objavljuje Dalkey Archive Press iz Čikaga.
Foto: Thomas Langdon
