Najveća umjetnička prevara na svijetu?

Vlasnici slike svakako se nadaju unosnoj prodaji, jer bi to označilo da se tržište oporavilo od nedavne epizode koja je prijetila da ga načisto poljulja.

Taj događaj je ipak u sijenci skandala koji je izašao na vidjelo nešto prije katoličkog Božića, kada su šokirani stručnjaci za modernu umjetnost u Italiji progovorili o „zemljotresu” koji je uzdrmao njihov svijet, nakon hapšenja Kristijana Gregorija Parizoa, eksperta za Modiljanija. Naime, svako ko je htio da provjeri autentičnost nekog djela koje se pripisivalo italijanskom umjetniku, išao bi kod Parizoa. Nije bilo boljeg poznavaoca od ovog trgovca umjetninama koji je „živio i disao“ Modiljanija decenijama i koji je upoznao i radio sa slikarevom kćerkom Žan početkom osamdesetih. Bar je on želio da svi tako misle.

Slučaj gospodina Parizoa je otkrio izvanredan stepen lakovjernosti u umjetničkom svijetu - i doveo u pitanje lakoću sa kojom su ljudi spremni da nekome dodijele ulogu provjerenog stručnjaka.

Parizo, ovjenčan pompeznom titulom predsjednika Legalne arhive Amedeo Modiljani, organizovao je izložbe ovog slikara širom svijeta. Dovoljan je bio njegov mig, da stručna javnost prihvati neki crtež, sliku ili skulpturu kao autentičnu. Čak je radio i kao savjetnik u italijanskoj Agenciji za zaštitu kulturne baštine, zaduženoj za zaštitu najvažnijeg umjetničkog nasljeđa od šarltana i prevaranata. Ovo su sve priznali predstavnici italijanskih vlasti, kada je Parizo prošlog mjeseca uhapšen zbog falsifikovanja i pogrešnog pripisivanja desetina lažnih Modiljanija.

U raciji u kojoj su uhapšeni Parizo i njegov saučesnik, umjetnički diler Mateo Vinjapjano, policija je konfiskovala 59 lažnih djela - 41 crtež, 13 grafika, 4 bronzane skulpture i jedno ulje na platnu.

I, kao što je često slučaj sa vrhunskim prevarama, svi dokazi su bili ljudima ispred nosa ali oni ih nijesu primjećivali.

Klaudio Strinati, viši zvaničnik u Ministarstvu za kulturu i predsjednik „naučnog komiteta” Parizoovog „Instituta Modiljani”, priznao je da mu je djelovalo čudno što se komitet nikada nije sastajo. „Parizo me je pitao da se prihvatim te funkcije prije nekoliko godina, ali komitet se nikad nije sastajao, koliko je meni poznato, a kamoli da je nešto verifikovao ili autorizovao. Bilo mi je sumnjivo, mada nikad nijesam pomislio na nezakonite aktivnosti”.

Ironija situacije dobro je poznata studentima istorije umjetnosti koji su proučavali Modiljanijev tragični život. Već neko vrijeme su se prevaranti bogatili na lažnim djelima Modiljanija. Tokom umjetnikovog tužnog i kratkog života - umro je u 36. kada mu se tuberkuloza proširila na mozak - bio je istinski boem omiljen među ženama ali, sa druge strane i primoran da daje slike, zbog nemaštine, u zamjenu za hranu. Imao je samo jednu samostalnu izložbu u Parizu koja je zatvorena već prvog dana poslije žalbi zbog nepristojnosti sadržaja.

Italijanski detektivi su počeli da pletu mrežu oko Parizoa nakon upada na izložbu „Modiljani od klasicizma do kubizma” u Arheološkom muzeju u blizini Rima, jula 2010. Upravo tu su istinski eksperti identifikovali 22 lažna djela.

Najviše zapanjuje činjenica da je Parizo uspio da organizuje izložbu iako je dvije godine prije toga bio osuđen u Francuskoj. Maja 2008. Art Newspaper objavio je da je „sud u Parizu osudio specijalistu za Modiljanija, Kristijana Parizoa na dvije godine zatvora i 8.000 eura zbog falsifikovanja porterta Žan Ebitern, Modiljanijeve ljubavnice i modela”.

Policija je oduzela slike kada se Lik Prine, Žanin potomak, žalio to da nijesu orginali, što je potvrdio i fracuski ekspert Žil Pero. Ali, ni to nije bilo dovoljno da se umjetnički svijet zamisli.

Stručnjacima je, nažalost, jasno da se ovaj slučaj može ponoviti i u budućnosti. „Bilo koja grupa, entitet ili pojedinac mogu sebe da nametnu kao 'stručnjaka' sa pretencioznom titulom”, sa uzdahom je konstatovao Martin Kemp, profesor istorije umjetnosti na Oksfordu i vodeći autoritet za Leonarda da Vinčija.

Ostaje da se vidi da li je preko 100 lažnih Modiljanijevih djela koje je Parizo stavio na tržište ugrozilo potražnju za umjetnikom. Nema sumnje da je portret Žan Ebitern u „Kristizu” original. Iz aukcijske kuće se nadaju da će ova prodaja podstaći interesovanje za umjetnikove originale.

Džej Vins, specijalista za impresionizam i modernu umjetnost u „Kristizu” kaže da je Modiljani proizveo relativno mali broj slika za svog kratkog života. Vlasnici galerija i trgovci umjetninama možda je trebalo da to imaju na umu prije nego što su dopustili da im pohlepa pomuti razum.

(Izvor: Independent.co.uk)