Crna hronika

Da li se bliži kraj ozloglašenim kriminalnim klanovima: Vođe zakatančene, imovina u blokadi, a droga zaplenjena....

Sudbine vođa dva najjača klana na našim prostorima, škaljarskog i kavačkog, čini se nikada nisu bile neizvjesnije - dok Slobodan Kašćelan, označen kao prvi čovjek kavačke bande, uživa u slobodi koju je platio pola miliona i sa sa koje će se braniti u daljem toku suđenja, Jovan Vukotić čeka odluku o tome da li će biti izručen Crnoj Gori, piše beogradski Blic.
Sa jednog od privodjenja
Sa jednog od privodjenja
Portal AnalitikaIzvor

U ratu ova dva crnogorska klana život je izgubilo više od 40 ljudi i oba klana pretrpjela su ozbiljne udarce. Broj likvidacija, bio je manji nego proteklih godina, ali ih je ipak bilo, a policije i Srbije i Crne Gore udarile su na ove klanove i vođe smjestile iza rešetaka.

Najjači udarac - ubistvo oca vođa škaljara

Opasni škaljarski klan, na čijem čelu su braća Vukotić, Jovan i Igor, pretrpeo je najveći udarac kada je, kako se sumnja, suparnička grupa likvidirala njihovog oca, Veselina Vukotića. Veselin je ubijen 20. aprila ispred svoje kuće u Dobroti, kada je maskirani napadač sa kačketom ispalio više hitaca u njega, zadavši mu rane opasne po život.

S lica mjesta pobjegao je pješke, a najstariji Vukotić je izdahnuo nešto kasnije u bolnici. U tom trenutku Jovan Vukotić već je bio iza rešetaka zatvora u Beogradu zbog falsifikovanja dokumenata, a njegov brat Igor nalazio se i tad, kao i sad, u bjekstvu.

Navodno postoje snimci da nadzornih kamera na kojima se vidi ubica najstarijeg Vukotića, ali istraga, pratkično, tapka u mjestu više od osam mjeseci.

 

Poruka u čitulji

Nakon toga, braća Vukotić oglasila su se čituljama u dnevnoj štampi porukama koje su odisale gnijevom i osvetničkim tonom.

"Ponestalo mi je riječi! Nismo stigli da se oprostimo pred tvoj vječni odlazak na junačko Čevo. Tvoja smrt danas je probudila ono što sam godinama umirivao u sebi. Svako zna šta mu je činiti. Obraz ćemo sačuvati kako si nas učio cijelog života, a život je prolazan", napisao je Jovan u čitulji, dok je njegov brat iz bjekstva objavio:"Moram da te pozdravim poslednji put na ovakav način, Oče moj, uzdanice, dobročinitelju, junače moj!!! Zapamti da nas niko ne može razdvojiti, nikad!.."

Činilo se da će mjeseci koji su slijedili biti krvaviji nego ikad, ali to se, srećom, nije dogodilo. Razlog tome mogao bi da leži u činjenici da je Jovan dane provodio iza rešetaka, vodeći bitku sa srpskim i crnogorskim pravosuđem oko toga da li će biti izručen Crnoj Gori, dok se Igor vješto skriva od policije.

Život iza rešetaka i nove optužnice

Ta Jovanova "borba" mogla bi biti označena kao drugi najvažniji događaj. Jovan je odležao svoju kaznu, a u međuvremenu Crna Gora je zatražila da ga srpski pravosudni organi izruče jer se, kako kažu, osnovano sumnja da je učestvovao u pokušaju ubistva Miloša Radonjića, Vojina Stupara i Tamare Zvicer.

Međutim, njegov advokat više puta je isticala kako nema pravnog osnova za njegovu ekstradiciju. Da li će Jovan biti izručen ili ne, saznaćemo po donošenju odluke Apelacionog suda.

Slobodan Kašćelan izručen Crnoj Gori

Sa druge strane, Slobodan Kašćelan , vođa superničkog kavačkog klana, izručen je Crnoj Gori iz Češke, gdje je uhapšen. On je robijao u posebnoj ćeliji spuškog zatvora. Koliko je njegovo hapšenje bilo značajno pokazuje i način na koji je organizovana njegova ekstradicije - doveden je komercijalnim letom odeven u pancir, iz aviona je izveden sa vrećom na glavi u prisustvu velikog broja policajaca i snajperista koji su budno pratili njegov put do zatvora, a u kazamatu dobio je posebnu ćeliju sa dvadesetčetvoročasovnim nadzorom.

Opasnost da Kašćelan u zatvoru bude napadnut, pa i ubijen, bila je toliko velika da je za njega bio kreiran poseban životni ritam - u šetnje je odlazio u posebnom terminu, nije dolazio u kontakt sa drugim zatvorenicima, jeo je odvojeno od svih, a kada bi se "napolju" dogodio neki napad, Kašćelan ne bi danima izlazio iz ćelije.

Tako je bilo kada je ubijen Veselin Vukotić. Iz straha od odmazde, Kašćelan je dane provodio u sobi, gdje je čak i jeo. Ipak, to nije spriječilo zatvorenike suparničkog klana, pa je jednog dana, kroz prozor ćelije, jedan od zatvorenika sa šetnje pokušao da dozove Kašćelana.

Pozivao se na zajedničkog prijatelja i tvrdio da želi da mu se javi. Prišao je prozoru a onda su ka njemu poleteli razni predmeti - zatvorenici su ga gađali čime su stigli...Na udaru se našla i njegova imovina za koju se sumnja da je stečena pljavim novcem zarađenim od kriminala.

Naime, Apelacioni sud doneo je rješenje o privremenom oduzimanju imovine, pa je tako Kašćelan sa "kula i gradova" spao na porodičnu zaostavštinu. Ista sudbina zadesila je i njegove bliske saradnike, pa su tako tokom godine naširoko oduzimane vile, luksuzni stanovi, blindirani automobili...

A onda je, 20. decembra, Kašćelan izašao na slobodu uz jemstvo od nešto više od pola miliona eura u protiv vrijednosti nekretnina koje su ponudili članovi njegove porodice.

Podsjetimo, njemu se sudi zbog organizovanog zelenašenja, a tokom svojih dana na slobodi moraće da se redovno javlja i ne smije napustiti državu.

Klanovi u dugovima

Jedan od razloga zbog kog je možda došlo do primirja u ratu koji bjesni godinama i odnosi veliki broj žrtava mogao bi da se krije u činjenici da se kriminalci suočavaju sa novčanim gubicima, jer su, osim bez imovine, ostali i bez prihoda od droge zbog velikih zaplijena koje su se poslednjih par godina odvijale na međunarodnom nivou.

Likvidacije

Nakon likvidacije Veska Vukotića, crni niz nastavljen je svega devet dana kasnije kada je, maltene po istom scenariju, u centru Podgorice ubijen Milo Ilić (28).

Napadač je u njega ispalio 10 hitaca, a iz policije je saopšteno da je Ilić pripadao jednoj kriminalnoj grupi i da se najvjerovatnije radi o nastavku rata dva kotorska kriminalna klana.U policijskim evidencijama Ilić je bio označen kao pripadnik „kavačkog klana” i jedan od najbližih saradnika Veska Kalezića, visokopozicioniranog člana te kriminalne organizacije u Podgorici, koji je u novembru 2018. godine ubijen u podgoričkom naselju Stari aerodrom.

Za ubistvo Milića i Kalezića sumnjiči se Podgoričanin Marjan Vujačić, koji je uhapšen u Beogradu zbog sumnje da je likvidirao brata Saše Cevtanovića koji je označen kao ubica Nikole Bojovića, brata vođe „zemunskog klana“ Luke Bojovića.

Crnogorski istražitelji došli su i do sumnje da je Vujačiću za likvidacije u Podgorici pomagao Rade Popović, koji je zbog toga i pritvoren. On je, prema sumnjama Specijalnog policijskog tužilaštva, Vujačiću pomagao da ne bude otkriven. Obojica su bili izričiti da nemaju nikakve veze sa ovim djelima, piše crnogorski "Dan".

Krvavi pir nastavljen je i nakon mjesec i po, tačnije 11. juna, kada je u Cetinju ubijen Bogdan Milić. U toj pucnjavi ranjena su trojica njegovih sugrađana – Dragan Vušurović (33), Goran Vušurović (48) i Marko Vujačić (48).

Milić je, oko 17 časova i 10 minuta, sjedio ispred lokala „Portun” kada su ubice otvorile vatru. Pucnjava je ugrozila na desetine prolaznika i gostiju lokala. Vujačić i Dragan Vušurović ranjeni su u predjelu nogu. Gorana Vušurovića pogodilo je više hitaca u predjelu grudi i stomaka i on je sa teškim povredama, opasnim po život, prevezen na ukazivanje ljekarske pomoći.

Nedugo nakon toga, zbog sumnje da su članovi organizovane kriminalne grupe koja stoji iza ove likvidacije, uhapšeni su Cetinjani Lazar Nedović (20), Žarko Pejaković (19), Mošo Paović (18). Policija je identifikovala i dvojicu njihovih saučesnika – Mitra Markovića (25) i Petra Laličića (21), takođe iz Cetinja, koji su kasnije uhapšeni u Hrvatskoj.

Policija je nakon hapšenja prve grupe osumnjičenih saopštila da su uhapšeni i pokojni Milić bili bliski zavađenim kriminalnim grupama. Milić je nekoliko mjeseci ranije oslobođen optužbi da je nakon izvršenja krivičnog djela pomogao počiniocima ubistva Nemanje Medina iz Petrovca, koji je nestao 8. jula 2016. godine.

U Podgorici se dogodilo ubistvo i 25. septembra, kada je u Pejtonu likvidiran Branko Vučković. Zbog sumnje da je počinio ovo djelo uhapšen je Podgoričanin Nikola Bogojević. Nakon njegovog hapšenja iz policije je saopšteno da je tokom istrage utvrđeno da je Bogojević poznavao Vučkovićeve navike, i da ga je kobne noći čekao u zasjedi najmanje sat. Osumnjičeni je prišao s leđa Vučkoviću kad je sišao sa motora i pucao u njega.

Surova likvidacija dogodila se i u Baru 1. novembra, kada je likvidiran Jovan Klisić, dok je teško ranjen njegov prijatelj Velizar Gardašević, koji je bio „glavna meta“ napada. Ubistvo se dogodilo ispred lokala „Savoja“ u Baru, kada su Gardašević i Klisić izašli iz lokala. Ubica je došao automobilom i zapucao. Gardašević je zadobio povrede opasne po život. Teško ranjeni Klisić ušao je u vozilo, ali je ubrzo izgubio svijest, pa je udarao u automobile koji su bili parkirani i koji su prolazili ulicom.

Ubrzo nakon ubistva policija je u mestu Bjeliši pronašla zapaljeno vozilo koje si koristile ubice.

 

Portal Analitika