Kada veliki film upamtite po melodiji, poput „Before the Rain“ Milča Mančevskog (Zlatni lav venecijanskog festivala 1994), onda znate da se radi o dodiru muzičke magije. Daleko od toga da je to jedina čarolija iz rukava Gorana Trajkoskog, mračnog šamana balkanskih planina.
Četvrt vijeka nakon filma koji je lansirao internacionalnu karijeru Rada Šerbedžije, Trajkoski ponovo potpisuje muziku za veliko platno. Album „Buffoons of Absurdistan“ možete slušati i dobiti jasan utisak o zaokruženoj cjelini, i bez gledanja ili bilo kakvog znanja o filmu „Mocking of Christ“. A to je kontroverzna, brutalna slika o zajednici Makedonaca u zaboravljenim planinama na sjeveru Grčke - iz kojeg potiče i reditelj Jani Bojadži. O koliko se osjetljivoj temi radi, svjedoči i to da je filim u Grčkoj - zabranjen.
Reputacija
Radom u već legendarnim bendovima Mizar i Anastasia, flertujući i sa metalom, gotikom, vrlo mračnim i brutalnim folkom, pa vrlo cinično i sa pravoslavnim napjevima svojih prostora, Trajkoski je izgradio reputaciju najboljeg čuvara nasljeđa i posebnosti makedonske muzike. I ne samo to - tom stravično lijepom folku, kroz nove i neočekivane forme, pruža vidike za budućnost.
Tako na „Buffoons of Absurdistan“ onaj šapat isposnika u kamenitoj keliji dobija ubrzanje za kosmički auto-put rok alternative, pogotovo post-panka. Kada je kao kompozitor najurgentniji, kada se razmaše gotovo u bojevom ritmu, Trajkoski je najbolji - o čemu svjedoči vrhunska „Departure, Anthem of CPG, a Fragment“ u završnici. Uvodnu „Namesto nacionalna himna/Instead Of National Anthem“ sa distorzijskom artiljerijom sigurno nećete zaboraviti - ali ni meku, akustičnu „We Build Our Future“. Svaka je vrlo ironična - i svaka na bilo koji veliki balkanski plan, stremljenje, taborenje ili otvaranje gleda sa jednakom skepsom.
Stradanje
Naravno da tu strada najviše običan, mali i odbačen čovjek, razapet na nekoj rampi i granici koju su njemu i njegovoj porodici nametnuli neki potpuno tuđi ljudi, sa obje strane. I naravno da je takav najveći junak Trajkoskog, prelijepo i epski, gotovo svetački oslikan u „Bombata ke pukne na pazar/The Bomb At The Marketplace“. Funkcioniše u savršenom paru sa divnim instrumentalom „Tvojata izgubena polovina/Your Missing Half“.
Dok razapinje talenat između prošlosti i budućnosti, tamo gdje balkanske međe jesu a gdje nijesu smjele biti, Goran Trajkoski gradi reputaciju titanske figure etno muzike. Njegovi ritmovi i melodije nošeni su takvim sentimentom, da kosti zaječe od nekih starih slutnji. Dovoljno da ga i mi malo svojatamo... S. S.
Ocjena: 75/100
