Kultura

Betoniranje sa Rodrigezom

Koliko ste puta poželjeli da se izgubite u prevodu poput Bila Mareja i Skarlet Johanson? Da pređete u drugu dimenziju, utopite se u prelijepe pokretne slike i tonove, steknete prijatelja poput neodoljivog Spilbergovog svemirka? Sve to postaje moguće dok čitate tekstove hrvatskog filmskog kritičara Marka Njegića. Pitko, nonšalantno, vickasto veže konce između oldies but goldies i novih ostvarenja. 
Betoniranje sa Rodrigezom
Objektiv/PobjedaIzvor

U njegovom „superjunačkom gnijezdu“ je na stotine recenzija, a 2014. godine odlučio je da ih pusti u let. Izdavačka kuća „Vedis“ iz Zagreba objavila je njegovu knjigu „Filmoteka“- presjek pisanije od časopisa „Hollywood“, dnevnih kritika, članaka i intervjua u „Slobodnoj Dalmaciji“, do angažmana na drugim mjestima, u novinama i na internetu. U krupnom planu Marka Njegića su ostvarenja iz hrvatske, evropske, holivudske, azijske, meksičke kuhinje. „Ulaskom“ u „Filmoteku“ ili „Slobodnu Dlamaciju“ sigurno ćete naći nešto za sebe. A dok ne otvorite vrata biblioteke sedme umjetnosti, pročitajte Njegićeve „Obrtaje“. Naručite „bijelog Rusa“, upalite motore i „goli u sedlu“ zapjevajte „Born To Be Wild!“ Vinskom cestom sve do Kalifornije... 


FILM 
Film koji Vas čini srećnim? 
- Svaki istinski dobar film me čini sretnim. Puno ih je. Previše. Ali, ako pod tim ciljamo (i) na „feel good“ filmove, mogu recimo izdvojiti dva ovogodišnja odlična – „Long Shot“ (Džonatan Levin, 2019) i „Yesterday“ (Deni Bojl, 2019). 
Film zbog kog ste poželjeli da ubijete režisera? 
- Toliko daleko, ipak, nisam otišao u mislima, čak ni kad je najgori film u pitanju (smijeh). 
Film koji uopšte nijeste skapirali? 
- Ne mogu se sjetiti nijednoga. Možda „Inland Empire“ (Dejvid Linč, 2006), ali ako ga i nisam skroz skapirao, skapirao sam da je „linčovski“ dobar. Onako kao što Kit Ričards zna da mu je bilo dobro za vrijeme dugogodišnjih pijanki, iako se ničega ne sjeća.
Koju biste važnu, još nesnimljenu crnogorsku ili regionalnu temu/priču voljeli da vidite na velikom platnu? 
- Volio bih (još) više žanrovskih filmova u regiji, posebice onih hrvatskih. 
Omiljeni filmski rivali? 
- Ako govorimo o glumcima, prvo mi na pamet padaju Stalone i Švarceneger. Pipanje mišića u filmu „Twins“ (Ivan Rejtman, 1988) ispred plakata trećeg dijela „Ramba“ (Piter Mekdonald, 1988) je za anale. Ako su posrijedi likovi, onda De Nirov lopov i Paćinov policajac iz „The Heat“ (Majkl Man, 1995)“. U tom rivalstvu nema pobjednika u očima gledatelja, oni su dvije strane iste zlatne medalje. 
Upečatljiva filmska scena s nekom životinjom? 
- Ženka grizlija protiv Leonarda Dikaprija u filmu „The Revenant“ (Alehandro Gonzales Injaritu, 2015). Nikad dotad stvarnija CGI beštija.
Posebno drag citat iz domaćeg filma? 
- Ima ih više. „Ostali samo dugmići“ (Maratonci trče počasni krug, Slobodan Šijan, 1982), „Mene ako se sete na Dan bezbednosti, sete se“ (Balkanski špijun, Dušan Kovačević, Božidar Nikolić, 1984) i „I treba da budeš pošten, ali ne treba ići u krajnost“ (Tesna koža, Mića Milošević, 1982) 
Najneodoljivija „štetočina“ iz animacije? 
- Moguće Kruela de Vil. Bit će zanimljivo vidjeti kako će je „oživjeti“ Ema Stoun u nadolazećem igranom filmu.
Prvi film koji ste gledali u bioskopu? 
- „Konan Barbarin“ (Džon Milijus, 1982) ili „E.T.“ (Stiven Spilberg, 1982), pitanje je sad. Jedan od ta dva, mislim. 
Soundtrack kog filma bi mogao ili biste voljeli da prati Vaš život? 
- Trenutno mi se u autu vrte „Blejd raneri“ („Blade Runner“, Ridli Skot, 1982, „Blade Runner 2049“, Deni Vilnev, 2017) i slušam ih kamo god vozim. Volio bih da mi život prati saundtrack ovih filmova bar do 2049. godine.
Poslije kog filma ste poželjeli da pođete u zemlju u kojoj se odvija radnja? 
- Japan, Tokio, „Lost in Translation“ (Sofija Kopola, 2003). Igra i vinska cesta Kalifornije iz „Sideways“ (Aleksandar Pejn, 2004), pa i Tajland („Beach“, Deni Bojl, 2000) i Island („The Secret Life of Walter Mitty“, 2013). 
Izdvojite tri filmska autora koja biste voljeli da izvedete u provod. U koju kafanu i na koje piće? 
- Tarantino, Rodrigez, jedan brat Koen, u koju god. Pomiješali bismo pivo iz „Desperada“ (Robert Rodrigez, 1995) i koktel White Russian iz filma „The Big Lebowski“ (Ital i Džoel Koen, 1998). Betoniranje. Filmovi, cuga, vicevi, pa kud koji, mili filmofili moji. 
Kako zamišljate proces snimanja filma koji bi Kventin Tarantino režirao na Balkanu? 
- Taj film bi se sam (iz)režirao, kako se reče. 

MUZIKA 
Pjesma koja vas podsjeća na prijatelja, partnera ili člana porodice? 
- Zatekli ste me na mini-godišnjem sa starijim nećakom. Na pamet smjesta pada KLF i „Justified And Ancient“, sestra, djetinjstvo uz MTV. Premda, mama i tata, ljubav i pojedini prijatelji, također, imaju soundtrackove koji me podsjećaju na njih. 
Pjesma koju biste pustili da uz nju dočekate smak svijeta? 
- „Until The End Of The World“ i U2. Emisija „B strana“, „Smak svita“ i TBF.
Pjesma koja je himna slobode/hedonizma? 
- Prva asocijacija za slobodu bila bi „Born Te Be Wild“, vjetar u kosi, „Easy Rider (Denis Hoper, 1969)“. No, biram ipak „Halycon Daze“ iz filma „Blue Is The Warmest Colour“ („La Vie d'Adèle“, Abdelatif Kekiš, 2013)“.
Jedna od najljepših pjesama sa imenom u nazivu? 
- „Angie“, „Candy“ i „Jolene“. Potonja može i u sjajnoj interpretaciji Majli Sajrus.
Vaša pjesma za karaoke? 
- Kao i Marejeva u filmu „Lost In Translation“ – „More Than This“.
Da morate da slušate samo jednog autora do kraja života, koga biste odabrali? 
- Smells like Springsteen spirit.
Domaći autor kog svi obožavaju, a Vi ne možete da ga smislite i/li mislite da je precijenjen? 
- Ne pada mi nitko na pamet.
Smrt kog muzičara Vas je naročito pogodila? 
- Kurt Kobejn u srednjoj školi. Dejvid Bouvi kasnije.
Pjesma koja je toliko loša, da je nemoguće ne voljeti je? 
- Iako je već bila spomenuta na ovom mjestu – „Hajdemo u planine“.
Poster koje muzičke zvijezde ste držali okačen na zidu u srednjoj školi? 
- Aksla Rouza.
Hoće li nas Kit Ričards sve nadživjeti? 
- Kako je krenuo, hoće, i mogao bi glumiti u novom „Highlanderu” ili barem napraviti pjesmu za film.

TV 
Serija idealna za kišni vikend? 
- Hororska „The Haunting Of Hill House“. 
Serija koja vas podsjeća na djetinjstvo? 
- „Jelenko“, „Bolji život“.
Serija koja je zaslužila mnogo veću publiku? 
- „True Detective“, sezona 2. Slabija od prve, bolja od treće, krajnje podcijenjena. 
Serija koju nikada nijeste završili? 
- Trudim se kompletirati sve, neovisno o (ne)kvaliteti.    
Serija koja je fantastična, ali ima užasan kraj/razradu? 
- „Game of Thrones“. Općenito, mnoge odlično počnu, ali se razvodne. I mnoge nisu baš tako fantastične kao što nas mnogi u to uvjeravaju.
Predmet koji ste poželjeli da imate poslije gledanja neke serije? 
- Rado bih polagao pravo na željezno prijestolje iz „Game Of Thrones“.
Najdraži par iz serije? 
- Brus Vilis i Sibil Šepard u seriji „Slučajni partneri“ („Moonlighting“). U novije vrijeme Metju Mekonahi i Vudi Harelson u „True Detective“.
Radno okruženje/tim/posao iz serije koje ste poželjeli za sebe? 
- Karate dojo iz „Cobra Kai“. 
Za koga ste navijali – za Toma ili Džerija? 
- Za Silvestera. Mislim da sam vidio Mica Macu.
M. ČAVIĆ
(FOTO: Duje Klarić/Hanza Media) 
 

Portal Analitika