Svi ljekovi koji se nalaze na listi pod zaštićenim nazivima su vlasništvo renomiranih, globalnih farmaceutskih kompanija i apsolutno su isti kao u svim zemljama Evropske unije i, kako ističu iz ministarstva, pacijenti mogu biti sigurni da su ovi ljekovi kvalitetni i bezbjedni, piše Pobjeda.
USLOVI
Jedan od bitnih uslova za stavljanje lijeka na listu, objašnjavaju oni, je i potvrda o svim svojstvima lijeka koju donosi Agencija o ljekovima i medicinskim sredstvima Crne Gore.
“Da bi lijek određene farmaceutske fabrike bio na listi mora biti registrovan u Agenciji za ljekove, što podrazumijeva niz aktivnosti Agencije kao najvećeg regulatornog autoriteta u farmaciji”, precizirali su iz Ministarstva.
Sumnje koje se mogu čuti u javnosti da su navodno neki ljekovi sa liste manje kvalitetni od onih koji su u slobodnoj prodaji najčešće su, objašnjavaju iz ministarstva, proistekle iz “,pogrešne ili nedovoljne edukacije ljekara o statusu ljekova na listi, a posljedično i nedovoljne edukacije i proizvedenog nezadovoljstva pacijenata”. Često se dešava, navode oni, da se prilikom predlaganja terapije, koja nije sastavni dio liste ljekova, pacijent ne informiše da se određeni proizvod ne nalazi na listi.
“U najvećem broju slučajeva radi se o preparatima koji nijesu lijek u farmakoterapijskom smislu, već su suplementi dodaci ishrani i kao takvi ne mogu biti uvršteni na listu ljekova. Poznati su iz te grupe proizvoda: probiotici, kompleksi vitamina i minerala, nutrijenti, određena dijetetska sredstva… Za te proizvode ne postoje kliničke studije da se radi o provjerenim i ispitanim ljekovima, nijesu registrovani kao ljekovi i samim tim se ne mogu izdavati na teret sredstava Fonda, odnosno ne mogu biti sastavni dio liste ljekova. Veliki problem prilikom kupovine takvih proizvoda prave prilično agresivne i sugestibilne reklame u komercijalnim medijima, te pacijenti zaključuju da se radi o potentnoj terapiji, izdvajaju značajna finansijska sredstva za kupovinu, ali i očekuju da se i oni nađu na listi ljekova, što je nemoguće i nije praksa nijednog zdravstvenog sistema”, navode iz Ministarstva.
Praksa svjedoči, kažu oni, i da ljekari po navici, bez prethodne provjere o statusu lijeka na listi propišu onaj koji nije na njoj. Time se, naglašavaju iz ministarstva, neopravdano daje afirmativniji status u smislu kvaliteta lijeku koji nije sastavni dio liste, u odnosu na onaj koji je na listi, a namijenjen je za isto indikaciono područje djelovanja.
“Sve to i nas obavezuje da neprestanom edukacijom i kontrolom propisivačke prakse utičemo na ljekare da se fokusiraju na listu ljekova i da obavezno edukuju pacijenta o eventualnim finansijskim izdacima, ukoliko se oprijedijele za preparat van liste”, kažu iz Ministarstva i naglašavaju da je lista ljekova transparentan dokument, dostavljena je svim ljekarima i predstavlja obavezujući akt prilikom odabira terapije koja se finansira iz sredstava Fonda.
