Nijesu se pokajali, dosta rade ali mogu da žive. Mogli bi i bolje ali im, kaže, nedostaje veća podrška lokalne uprave i države. - Supruga je, iako fakultetski obrazovana, ostala bez posla poslije više od dvije decenije rada. Pokušali smo da se bavimo privatnim biznisom, ali to nije dalo očekivane rezultate. Vidio sam šansu u povratku na selo, zaključujući da moja porodica može od posla na seoskom imanju da živi solidno. Odlučili smo da uredimo imanje, pa smo za početak kupili kravu a uskoro i drugu – kazao je Dautović.
RAČUNICA Posao, objašnjava, jeste zahtjevan, ali su prepoznali računicu.
- Vratiti se selu i obnoviti domaćinstvo je ogroman napor koji iziskuje velika ulaganja, ali sloga u porodici je osnov za uspjeh u ovom poslu. Kada smo sagledali situaciju, ispostavilo se da oko više krava ima posla kao i oko jedne ili dvije, odlučili smo da kupimo još tri. Sada ukupno imamo pet krava, tri junice, dvoje teladi, dvije koze i šestoro jaradi – priča vrijedni domaćin. Osim od porodice, imao je podršku i lokalne uprave i resornog ministarstva koji su Dautovićima pomogli sa 50 odsto sredstava u nabavci mehanizacije.
- Nakon svega, ne mogu reći da sam nezadovoljan, mada bi ta pomoć trebalo da bude mnogo veća – smatra Dautović. Prema njegovim riječima, birokratija oduzima mnogo vremena poljoprivrednicima, te treba raditi na tome da se procedure za dobijanje podrške pojednostave. - Seljaku ne treba mnogo znanja jer on mora da radi, ali i da ima podršku društva. Glomazna administracija je veliki problem za poljoprivrednika koji ne može sam da se izbori sa tim problemom, pa mu je potrebna pomoć. Nadležne institucije morale bi da rade na korigovanju procedure za nabavku poljoprivredne opreme i sredstava. Bilo bi dobro da se formira kancelarija sa stručnim timom koji bi pomagao u prikupljanju dokumentacije za odobravanje kredita – kazao je Dautović. Po njegovom mišljenju, veliki hendikep za rožajske poljoprivrednike jeste nepostojanje savjetodavne službe. Kada je riječ o lokalnoj upravi, on dodaje da bi mogla na kvalitetniji način da pospješuje razvoj poljoprivrede kroz određene povoljnosti.
- Najviše problema imamo sa otkupom i među farmerima vlada nezadovoljstvo ponuđenom cijenom. Kada bi se uradilo nešto po tom pitanju, vjerujem da bi se mnogo ljudi vratilo selu. Da bi uspjeh bio zagarantovan, moraju se formirati otkupni centri poput nekadašnjih zemljoradničkih zadruga – objašnjava Dautović.
PRODAJA Ipak, i pored brojnih problema sa kojima se suočavaju poljoprivrednici, Dautović smatra da od poljoprivrede ne može da se obogati, ali može da živi dobro. Posebno je naglasio to što porodice imaju mogućnost da se zdravo hrane.
- Imam solidne uslove za bavljenje ovim poslom, ali mi treba podrška za izgradnju štale pa bih umjesto pet, odgajao desetak krava. Što se tiče nabavke hrane za stoku, toga, nažalost, ima napretek, jer su brojna seoska imanja napuštena pa se sijeno praktično nudi džabe. Ja ovakvo stanje smatram alarmantnim – kazao je Dautović.
Višak proizvoda Dautovići prodaju lokalno. - Sir nudim ovdašnjim restoranima a mlijeko domaćinstvima. To su stalne mušterije i sa plasmanom nemam problema. Ubijeđen sam da bih imao mušterije i kada bih udvostručio proizvodnju, jer je važan kvalitet proizvoda i prihvatljive cijene – kazao je Dautović.
