Svi smo, makar ljudi koji su se kretali u mom okruženju, sa istom strašću i željom posmatrali tadašnjeg šampiona Crne Gore na najvećoj fudbalskoj sceni u Evropi - kvalifikacijama za Ligu šampiona. Obrukali se nijesu, daleko od toga. Nakon Kaunasa u prvom kolu, došli su do drugog, gdje ih je čekao veliki Glazgov Rendžers. Dvije fantastične utakmice, prva 31. jula na domaćem terenu završena rezultatom 0-1 za goste. Druga, 8. avgusta, na strani, ubjedljivih 2-0 za Rendžers. Tu je bio kraj, iako se sjećam odlične igre Zete. Na momente su bili nadmoćniji od velikana, ali kao što se često dešava na najvećim sportskim pozornicama, nedostatak međunarodnog iskustva, moguće i uticaja, ponekad igra važniju ulogu od srca, volje, htjenja. Što bi rekli sportski novinari starijeg kova - izgoreli su od prevelike želje.
***
Sličnu emociju doživio sam i prije neko veče, gledajući ovogodišnji krug kvalifikacija za najelitnije fudbalsko takmičenje u Evropi. Crnogorski šampion Sutjeska, pred prepunim stadionom u Nikšiću, potpuno ravnopravno igra sa konkurentima. Slovan je, doduše nakon penala, arhiviran. Ljudi koji su bili na stadionu ispričaše mi za vrhunsku anegdotu s tog meča - navijači Slovana, valjda bijahu sigurni u prolaz, pa pripremiše veliki transparent s natpisom protivnika iz drugog kola, na kome je pisalo „Apoel, are you ready?“. Nakon nikšićkog revanša, samo su postojeći transparent proslijedili navijačima Sutjeske. A, onda je u drugom kolu odigranom preksinoć u Nikšić došao i taj Apoel, kiparska fudbalska uzdanica. Nakon ovog meča koji je naš prvak izgubio rezultatom 0-1 i postignutim golom iz sumnjivog penala, Apeol bi trebalo da dobro utegne redove pred revanš za sedam dana. Pogotovo u drugom poluvremenu, Sutjeska je bila više nego dominantna, dobila i penal koji nije iskoristila, imala nekoliko odličnih i izglednih gol prilika, ali... opet se vraćamo na ovaj naš usud - želja protiv iskustva najčešće nema neke izgledne šanse. Što ne znači da se u ovakvim mečevima iskustvo ne može ubrzano nagomilati, pa da se uz nesumnjivu želju i očiglednu fizičku nadmoćnost, u sred Nikozije uzmu važni bodovi. To sigurno neće biti lako, ali uz malo sreće, kad da se to proba ako ne sad?
***
Davno je meni postalo jasno da uz kulturu i sport, nemamo mnogo štošta konkurentno za Evropu i svijet. I dalje mislim da nedovoljno ulažemo i u jedno i u drugo, da ne vodimo dovoljno računa o mladima, i u kulturi i u sportu, koji nam migolje i bježe u uređenije sisteme. I, što je najskuplje za malu državu poput naše, tamo i ostanu. Obuku dresove nekih drugih klubova, nažalost i reprezentacija, pa onda ispada da i ovako desetkovani, ostvarujemo vanserijske rezultate na polju kulture i sporta van granica. Nikako da shvatimo - ne postoji previše novca za kulturu i sport.
Načuh iz ne tako dobro obaviještenih izvora da postoje izgledne šanse da nađemo tu naftu u podmorju koje nam pripada. Ako je nađemo ili kada je nađemo, predlažem da se odmah, po kratkom postupku donesu odluke po pitanju finansiranja kulture i sporta na duže staze. Ako već imamo najljepšu zemlju na svijetu, dajte makar da je napravimo pristojnim mjestom za život. Da je napravimo zemljom mogućnosti, makar nade. Ali, to su želje koje bi trebalo da sprovedemo isti mi, koji i dalje izbacujemo smeće iz vozila u pokretu, pljujemo ulicom, svojim nemarom uništavamo riblji fond i ubijamo rijeke, gradimo i nadgrađujemo đe mu mjesto nije, očekujući kratkoročni profit, uz obaveznu bol one stvari za generacije koje dolaze i štetu koju im ostavljamo u nasljeđe. Plašim se samo da nama ovakvima, nafta i novac koji ona može da donese, sa ovakvim navikama i odnosom prema prirodi, može samo da bude nova šarena laža i prostor za nove zloupotrebe i obnavljanje voznih parkova državnih preduzeća. Ajde, dok smo na vrijeme, što se ono kaže, da svako od nas, u svom mikro sistemu, da neki doprinos. Ako ništa, da zovnemo Norvežane da nam svojim iskustvom naprave neki održivi model, od koga će koristi imati i generacije iza nas. Pa nek košta koliko košta.
***
Narednog utorka neću biti u Nikoziji, ali ću sigurno biti pored nekog TV prijemnika i zdušno navijati da šampion Crne Gore eliminiše protivnika i ode u treći krug kvalifikacija. Na sajtu UEFA, crnogorski šampion u fudbalu nalazi se 318. mjestu. Dakle, ne cijene nas mnogo. Ali, ne isključujem mogućnost da se nekim čudom, nakon revanša protiv Apoela stvari naglo okrenu u našu korist. Vidjelo se da Sutjeska može. Ajde da vjerujemo. Dakle, Su-Su-Sutjeska!
