Ipak, vlasnica i direktorica firme „3D” (koja se bavi projektovanjem i izvođenjem objekata, grafičkim i veb dizajnom i pisanjem EU projekta) prepreku ženskoj emancipaciji na ovim prostorima, koju za sad prepoznaje tek kao deklarativnu, vidi u nepostojanju istinske finansijske nezavisnosti.
-Emancipovana žena je žena koja zna što hoće. To je obrazovana, finansijski nezavisna i jaka žena. Mogli bismo reći da kod nas govorimo samo o deklarativnoj emancipaciji, jer dok god ste finansijski „nestabilni”, a to je većina žena u Crnoj Gori, ne možete biti nezavisni. Samim tim i emancipacija nije suštinska – ističe Kljajić.
Ulaganje i razvoj
Navodeći da je ključ daljeg napretka, u bilo kojoj sferi života, jačanje porodice, ulaganje u obrazovanje, razvijanje onoga što najbolje znamo i što jesmo, Kljajić ističe da ne treba u drugima tražiti krivce za neuspjeh, pa ni u slučaju emancipacije i prava žena.
- Mi same kreiramo svoju sudbinu i odgovorne smo za nju. Mi provodimo više vremena sa djecom, porodicom, usmjeravamo i vaspitavamo naše sinove, sestriće, brataniće, naše kćerke... Moramo mi, žene, više cijeniti sebe i biti pravi uzori našoj djeci. Tek tada će i ostali prema nama imati više poštovanja i tek tada neće postojati rodni stereotipi. Kada se počnu upoređivati sa nama, e, tek tada će se moći pričati o pravoj emancipaciji žena – navodi Kljajić.
U tom kontekstu, ona ističe da podrška porodice puno znači. Ali...
- Ako ste odlučni i istrajni u tome što želite porodica će, iako možda na početku nije bila uz vas, vremenom prihvatiti vašu odluku i biti uz tu za vas – smatra Vesna.
Radite na sebi, cijenite sebe
Finansijska nestabilnost i nedovoljno ulaganje u lično obrazovanje, kako ocjenjuje Kljajić, glavne su kočnice emancipacije žena na ovim prostorima.
- Zato bi moja preporuka svim djevojčicama, djevojkama i ženama bila - radite na sebi, cijenite sebe, obrazujte se! Kroz knjigu ćete naučiti život. Ne dozvolite da život uči vas – poručuje Kljajić.
Primjećuje i da istinska emancipacija sa sobom povlači ogromnu odgovornost i velika odricanja.
- Morate biti svjesni da nijesu svi jednako hrabri, niti spremni da iznesu taj teret na plećima. Nije ista pozicija žene na rukovodećoj funkciji i žene u poljoprivredi, kakva god da je emancipacija u pitanju – smatra Kljajić.
Prepreke su u glavi
Naša sagovornica je i inženjerka građevine. Magistarske studije završila je na Ekonomskom fakultetu u Podgorici, a stekla je i zvanje EU project officer. Majka je dvojice uspješnih mladih sportista. Govoreći o pozicioniranju žene u poslu, i to najprije na rukovodećim pozicijama, ona primjećuje da i u mnogo razvijenim društvima od našeg na pojedinim vodećim položajima ne može biti žena.
- Kada pogledate dodjelu nagrada za uspješna preduzeća (posjetite biznis forume) prvo što uočavate je da je to svijet „muškaraca”. Postavlja se pitanje, da li je to stvarno tako? Da li muškarci baš sve odluke donose sami ili im mi, žene, povremeno dajemo instrukcije? Šta istorija govori o tome, a šta će tek reći – pita se Vesna, uz opasku da želi da svako pojedinačno razmisli o tome.
Konstatujući da je građevinarstvo primarno određivano kao muška profesija, Kljajić navodi da nikada nije pokušavala da bude ravnopravna sa muškarcima u poslu.
- Smatrala sam da to već jesam. Nikada se nijesam upoređivala sa njima, niti tražila uzore u muškarcima. Ako ste u nečemu dobri, nemate tih prepreka. Sve prepreke su u našoj glavi. Najvažnije je u životu da budete to što jeste, ma kakvi bili, sa svim manama i vrlinama, bilo da ste muškarac ili žena. Nekada je to što ste žena prednost, nekada mana, ali to vas ne treba da zanima - tu ste zbog posla. Morate imati stav i znati šta hoćete. Naravno, morate znati odlično svoj posao. Nije lako izboriti se nekada sa silnim egom, ne samo u odnosu poslovni partner - vi, nego i vi sa samim sobom. Ali, sve se uči, pa i to. Život su zadaci koje treba riješavati. Ako tako gledamo, život nam je lakši. Ali, ako od svakog zadatka napravimo problem, život postaje haotičan – kaže Kljajić.
Primjer solidarnosti
Udruženje preduzetnica Crne Gore, kako napominje, omogućilo je ženama različitih profesija i pozicija da se druže, razmjenjuju iskustva, ugovaraju nove poslove, budu dio zajedničkih projekata... Ovo Udruženje pravi je primjer, smatra, ženske solidarnosti na ovim prostorima.
- Drago mi je što sam dio ovog Udruženja koje svakim danom dokazuje da je žena ženi prijateljica, dobra saradnica i savjetnica, ne samo u dobru, već i zlu. U Crnoj Gori imamo veliki broj kvalitetnih, vrijednih , sposobnih i pametnih žena koje kroz život idu hrabro i s osmjehom na licu. Ponosna sam što ih poznajem. Ženska solidarnost postoji i uvijek će postojati, ali ta solidarnost bila bi puno veća da finansijske mogućnosti to dozvoljavaju – smatra Kljajić.
Kao majka dvojice mladih sportista čiji odabir ličnih puteva tek predstoji, kaže da je uvijek u njihovom vaspitanju izdvajala jedan savjet. Smatra ga najvažnijim.
- Stalno ponavljam ne samo svojoj djeci, već svim mladim ljudima, da najvažnija odluka koju donose u životu nije njihova profesionalna orijentacija, već odabir partnera sa kojim će provesti život – navodi Vesna.
Nestaje li porodica
Konstatujući da je žena stub porodice, a porodica osnov društva, Kljajić se pita da li emancipacija ugrožava tj. može li ugroziti porodicu.
- Ne zabrinjava me jesmo li patrijarhalno društvo ili ne, niti da li je žena vezana za kuću ili ne, već - nestaje li porodica. Ako smo ženskom emancipacijom izgubile porodicu, onda smo mi, žene, na pogrešnom putu. Previsoka je cijena takve emancipacije – ocjenjuje Kljajić.
Sreća i tuga
Ljubav, razumijevanje, tolerancija i rad su, poručuje naša sagovornica, ključ ne samo porodične sreće, nego i napretka i uspjeha u svakoj oblasti. Iznenadna smrt supruga bila je ogroman šok i za nju i za djecu i, kako kaže, najteži trenutak u životu.
- Ali, morate dalje. Morate ustati iz ruševina i krenuti. Pogled na djecu čije su oči u tom trenutku uprte samo u vas, daju vam nadljudsku snagu i volju da nastavite i idete dalje, da se borite za njih i da ne odustajete ni kada vam se sve čini izgubljeno. Stefan tada odlazi u Ameriku, a Joco za Španiju da uče i igraju. U svoj toj tuzi bio je i tračak sreće. Moju djecu svijet je prepoznao kao osobe u koje treba, i vrijedi, uložiti znanje i vrijeme. Pune stipendije, ali i neizvjenost - kako će se snaći i prilagoditi, Joco sa svega 13, a Stefan sa 16 godina. Srećna sam što sam im pružila šansu da napreduju u onome što vole, a tužna što nijesam kraj njih kada sam im potrebna. Ipak, svaki njihov osmijeh, uspjeh i nagrade su dokaz da sam postupila kako treba – priča naša sagovornica.
Prisjećajući se građenja porodice, ali i zajedničkih uspjeha sa suprugom, Vesna ističe da iza svakog uspjeha stoji veliki rad, ljubav i odricanje.
- Moj Ratko i ja uvijek smo se o svemu dogovarali. Još kao studenti rješavajući zadatke navikli smo da za svaki problem nađemo zajedničko rješenje. Kada smo stvorili porodicu, podijelili smo obaveze. Ja sam bila zadužena za školu, a on je sa Stefanom i Jocom trenirao svakog dana. Posao smo organizovali tako da kada su djeca bila u školi, mi smo bili na poslu, a kada su bili kući, mi smo provodili vrijeme sa njima. Ljubav je gradila i oblikovala naš dom... Ljubav i razumijevanje – kaže Kljajić.
Govoreći o uspjehu svoje djece i njihovom profesionalnom odabiru, Vesna naglašava da „djecu treba cijeniti, bezrezervno voljeti i vjerovati u njih, ali ih pustiti da rastu i izgrađuju se sami“.
- Uvjek sam im bila, i ostaću, bezrezervna podrška. Oni to znaju. Sve što su postigli, postigli su sami. Njihova disciplina, rad, odricanja i upornost doveli su ih do uspjeha. Ja i suprug smo učestvovali u tome, ali samo pružajući im bazu i usmjeravajući ih. Ponosna sam na njih i hvala im na tome - iskrena je Vesna.
Nema odustajanja
Ženama poručuje da nikada ne odustaju, da rade na sebi, ulažu u svoje obrazovanje i napredak, ali i da vole svoju porodicu i bore se za nju.
- Ako vas iznenada pogodi nesreća, znajte nijeste jedini. Ima dosta ljudi koji dijele vašu sudbinu. Zato budite jake, naoružajte se osmjehom i krenite u nove pobjede. Radujte se svakom danu i svakoj novoj šansi da učinite svijet boljim i ljepšim mjestom za sve – poručuje naša sagovornica.
Za kraj, konstatuje da su žene osvijetlile sebi put i krenule naprijed odlučnim korakom.
- Željelo to društvo ili ne - emancipacija žena je nezaustavljiva – zaključuje Kljajić.
