Tema

Orao sa četiri glave

Mlaki humor i bezvezne filmske reference poklopili su simpatično najavljen drugi dio priče o mjerenju rodne ravnopravnosti u crnogorskim ugostiteljskim objektima 

Orao sa četiri glave
Objektiv/PobjedaIzvor

Postoje neke stvari i ljudi koji se jednostavno ne mogu spasiti – koliko god vjerovali u njih. Jedan od boljih dokaza je „Spasavanje redova Simona“, 12. epizoda druge sezone sitkoma „Dojč caffe“. Drugi dio priče o mjerenju rodne ravnopravnosti u crnogorskim ugostiteljskim objektima, koje je dovelo do pretvaranja Malog (Vule Marković) u gejšu, Mihe (Mišo Obradović) u repatog marijačija i Simona (Dušan Kovačević) u pacijenta mentalne ustanove „Dr Bojan Stijović“ – ostao je simpatičan samo u najavi. 
Za totalni „nespas“ za sve nas pobrinuli su se mlaki humor i previše banalno iskorišćene i loše tempirane hiperpoznate filmske reference, od Spilbergovog ratnog klasika na koji aludira naslov, do Švarcenegerovih replika iz „Terminatora“.
Kratki kikot
U prvom rukavcu priče pratimo Mihu i Malog kako okupljaju spasilački odred da bi izbavili Simona iz ludačke košulje. Ne dao vam Bog da vas spašavaju ovakav komandant i nindža... No, ne zbog toga što njihova nelogika i nesposobnost preskaču granice normale, već zato što se na putu do „spasenja“ nećete nasmijati ni jedan jedini put.
Mihu i Malog prati Monika (predana, ali banalnim replikama i klišeima „poklopljena“ Maja Šarenac) – Simonova (ne)suđena „aviončina“ iz Beograda sa kojom je preko Tindera dogovorio odlazak na more. Naravno, gotovo neizbježni redov u svakoj Mihinoj frci jeste čika Senad (Momo Pićurić), ali ovog puta u kožnjačkom, Švarceneger izdanju. 
Režiser Miloš Radunović nije uspio da izvuče mnogo iz nabacanog scenarija Stefana Boškovića, ali obezbijedio je barem kratkometražni kikot simpatičnim rješenjem – kadrom u kojem čika Senad posmatra dolazak nikad crnjeg spasilačkog odreda u odrazu sopstvene sjekire. Sve ostalo, od „Hasta la viste“ i „I’ll be back“, do „dimne sise“ bačene u gradskom autobusu, služilo je samo za pretvaranje očiju u propelere.
Trula parodija
Opet, četiri krive glave ne grade najbanalniju četvorku u posljednjoj epizodi „Dojč caffea“. U drugom rukavcu priče Bošković je ponovo ljosnuo pokušavajući da se bavi političkom i društvenom parodijom kroz lik Simonovog „kolege“ iz ludnice. 
Prije nego što je navukao bijelu košulju, Tadiša (specijalni gost Dejan Ivanić) je bio jedan od osnivača Liberalne partije i zagovornik nezavisnosti, toliko ostrašćen ljubavlju prema Crnoj Gori da je predložio da se na dvoglavog zlatnog orla dodaju još dvije glave tvrdeći da je i to malo za tako nevjerovatnu zemlju. Zbog toga su ga i strpali u ludaru.
Smiješno? Provokativno? Iole dobro osmišljeno? Ili barem smisleno? Ništa od navedenog. Ovaj orao možda ima četiri glave, ali nema nijedan mozak. Nula bodova za pokušaj izigravanja Starog liberala...

M. I.-N.
 

Portal Analitika

Komentari (1)

Nadimak za neregistrovanog korisnika
Napišite Vaš komentar
Ovaj sajt je zaštićen sa reCAPTCHA anti spam mehanizmom.Primjenjuju se Google politika o privatnosti i uslovi korišćenja . Vaš komentar se prvo šalje timu na odobrenje. Portal Analitika zadržava pravo da obriše neprimjereni dio ili cijeli komentar, bez najave i objašnjenja. Mišljenja iznijeta u komentarima ne odražavaju stavove redakcije.
Prijavi se Još uvijek nemate nalog? Registrujte se.
N Ne uzvracena ljubav
15.06.2019. 14:18

Meni je ovo fenomenalno, ne znam sta ova gospodja ima protiv ovih kreativnih ljudi? Veoma je ociglegan njen jaz. Kakav ste to kriticar koji ne postavlja objektivno stvari, vec iz svoje pobude nesto kritikuje? Uzas

0
0