Piše:
Davor Pavlović
Došao Srbin iz inostranstva u domovinu, prvi put nakon 30 godina i izašao sa prijateljima. Na pitanje što se prikazuje na televiziji, odgovoraju mu: „Bolji život.“ Ovo do skoro nije bio vic, već realnost. Sada je situacija mnogo bolja, u što su se gledaoci mogli uvjeriti u posljednja dva mjeseca, kada je na RTS-u prikazivano pet novih serija u srpskoj produkciji.
Kralj Petar Prvi
Najgora serija je „Kralj Petar Prvi“, nastala kada i istoimeni film, ali tako da obuhvati veći dio života glavnog lika. Nju je kao testament napravio Lazar Ristovski (glavni glumac i producent) sa sinom Petrom, koji potpisuje režiju i suprugom Danicom koja glumi jednu od glavnih uloga.
Serija je najavljivana kao spektakl, ali nije ga isporučila. Vidjeli smo samo politički stereotip koji veliča lik i dijelo, prema mišljenju mnogih, najboljeg srpskog kralja.
Radnja pokriva period od kraljevog krunisanja 1903, preko Velikog rata uključujući Cersku i Kolubarsku bitku, do povlačenja vojske i naroda preko Albanije. Miješanjem činjenica i događaja iz romana „Čarape kralja Petra“ Milovana Vitezovića po čijim motivima je nastala i fikcija, nastao je najveći problem - scenaristički.
Neki bitni događaji su izostavljeni, a neki nepotrebni ubačeni, pa priči nedostaje fokus, a štošta izgleda nabacano, nedorečeno i nekonzistentno. Posebno je upitan kraj na morskoj obali poslije kojeg ostaje pitanje što se s ovim htjelo reći.
Najbolji djelovi su scene povlačenja vojske i naroda preko planinskih gudura i ekranizacija bitaka koje su dinamično režirane sa kadrovima punim detalja. Kostimografija je takođe na vrhunskom nivou.
Većina glumaca izvukla je maksimum iz likova, s obzirom na to da većina služi samo za popunjavanje praznina. Rijetki junaci kojima je udahnut život su: Nikola Pašić, Dragutin Dimitrijević Apis, sinovi kralja Petra, Aleksandar i Đorđe, mada su i oni prilično karikirani.
Ako se izostave nepoklapanje sa knjigom i mnogo neistina o kojima govore istoričari, ostaje žal što ovako značajan projekat, u koji je uloženo mnogo novca, nije umjetnički vredniji. Jer, stradanje naroda u Velikom ratu to zaslužuje.
Moja generacija Z
Nešto sasvim drugačije, kako bi rekli Pajtonovci, jeste „Moja generacija Z“, serija prvenstveno namijenjena mladima. Za one koji ne znaju, riječ je o generaciji koja je rođena u drugoj polovini devedesetih ili kasnije i zavisna je od modernih tehnologija.
Priča podijeljena na 44 epizode od približno 20 minuta vrti se oko maturanata beogradske gimnazije. Ako ste gledali „Nestašne godine“, možete da pretpostavite što vas očekuje. Jedina razlika je novo vrijeme: boks je zamijenila košarka, a rokenrol su izgurali hip-hop i fristajl. Ostalo je sve isto, od markiranja časova, preko zaljubljivanja i svađa sa roditeljima, do odlaska na ekskurziju.
Situacije su ispunjene humorom i lišene vulgarnosti na kakve smo navikli u domaćoj produkciji. Soundtrack je moderan, a glavni glumci su pripadnici ove generacije, pa im nije bilo teško da se uklope u ambijent. Neke od njih, naročito Predraga Vasića – poznatog iz dva filma „Montevideo“, očekuje svijetla budućnost.
Serija od koje se nije ništa očekivalo donijela je prijatno osvježenje. Ako dočeka drugu sezonu, uz malo poboljšanja, prvenstveno scenarija i režije kojoj fali inovativnosti i naglašavanja te famozne tehnološke zavisnosti, može da postane zaštitni znak jedne generacije.
Državni službenik
Na lanac popularnih serija kao što su „CIA u Berlinu“ i „Domovina“ nadovezala se i Srbija. Snimljena je uzbudljiva špijunsko-politička serija u kojoj državna bezbjednost u saradnji sa drugim tajnim službama rješava krizne situacije.
U epicentru dešavanja je agent Lazar (Milan Marić), koji se bori sa unutrašnjim i spoljašnjim neprijateljima i pokušava da drži suprugu i sina podalje od posla. Kako vrijeme odmiče, uviđa da mu to neće biti lako.
Ljubitelji ovakvih serija biće odmah uvučeni u radnju koju je vrlo zanimljivo konstruisao scenarista Dimitrije Vojnov. Ovakve priče gledali smo milion puta u holivudskim verzijama, ali balkanski ambijent i humor daju joj posebnu draž.
Najslabije karike su neinventivna režija puna klišeiziranih ideja, što je posebno vidljivo u akcionim scenama, ali i nedovoljno iskorištena autohtonost našeg podneblja da se ispriča još autentičnija priča, kao što to umiju da naprave Skandinavci.
Pet
Slabija scenaristička, ali solidna režiserska rješenja nudi krimi-drama „Pet“. Dobre drugarice iz djetinjstva (napokon imamo seriju u kojoj glavne uloge imaju žene), ujedinjuju se da bi se borile protiv muškog podzemlja. Svaka ima komplikovanu biografiju, ali nijedna nije dovoljno razrađena.
Da je žena stala iza kamere, možda bi bolje ukomponovala glavne akterke: na početku je teško pratiti njihove paralelne priče, da bi kasnije, kada su se sve spojile, priča počela bolje da funkcioniše. Uz mnoštvo nepotrebnih sporednih likova, kreatori su dali sebi preambiciozan zadatak. Ostaje žal što početak nije efektan kao i posljednjih nekoliko epizoda.
Od glavnih likova posebno se izdvaja Nina koju igra Jelena Đokić. Njena harizma, sa Nebojšom Dugalićem kao desnom rukom, nosi seriju - za razliku od prevulgarne Natalije (Hristina Popović), koketne i nasilne Aleksandre (Marija Karan), nesrećne i ranjive Sonje (Milena Radulović) i gotovo neprimjetne Katarine (Gala Videnović).
Zanimljivo: autori Balša Đogo i Strahinja Radetić spojili su Galu i Nikolu Koja više od tri decenije nakon što su bili mladi par u „Ludim godinama“.
Žmurke
Serija Miše Radivojevića je nešto najbolje iz serijskog programa u Srbiji u posljednjih nekoliko godina, ali isto tako - nije za svakoga. Drama „Žmurke“, podijeljena na šest djelova, režiserova je poluautobiografska priča.
Ova antiratna pripovijest odvija se u malom mjestu u Srbiji uoči kapitulacije Njemačke 9. maja 1945. godine. Poznato je da Radivojević voli svijet naseljen osobenjacima i sa nekim „kvarom“. Tako je i ovog puta: serija „Žmurke“ prati tragične priče djece, koja nijesu odgovorna za djela roditelja. Svaka epizoda posvećena je jednom takvom djetetu. Zajednički faktori svih tih priča su pripadnik OZNA-e Srd (Milan Marić), koji teroriše mjesto, dva starca i pijanca (Mihalo Janketić i Boris Isaković) koji sve to posmatraju i još nekoliko sporednih likova, poput doktora i njegove žene.
Miješanjem crno-bijele i fotografije u boji, umetanjem subjektivnih kadrova, snimanjem iz ruke i preplitanjem narativnih i vremenskih tokova – nastala je serija koja je estetski unikatna na ovim prostorima.
Odličan umjetnički odabir rješenja dopunjen je sumornom atmosferom koju dočaravaju sugestivna fotografija i scenografija urušenog svijeta, a za scenario se može reći da će definitivno izazvati ideološke polemike. Svakako bi trebalo odati priznanje srpskom Javnom servisu koji ju je prikazivao gotovo u udarnom terminu, u 22 sata.
FOTO: filmitv.rs / rts.rs / nadlanu.com / dnevno.rs
