Godine 1894. tu je rođen Risto Stijović, osnivač moderne skulpture i jedan od najznačajnijih crnogorskih umjetnika.
Frapantno neznanje
Njegova kuća u Ulici braće Zlatičanin trebalo je da bude obnovljena mnogo ranije,ali što je – tu je. Važno je da je sada spašena od daljeg propadanja i da je prilaz nekadašnjem Stijovićevom domu dobio novi sjaj. Opet, odveć dugo zanemarivanje umjetničke kuće i ulice natjera vas da se zapitate da li naši građani, naročito mlađi, uopšte znaju zbog čega nam je bitan.
Da li mladi koji su rođeni u istom gradu kao i Stijović uopšte znaju za čovjeka čija su djela izložena u mnogim značajnim muzejima i galerijama širom svijeta? Da li su svjesni da život nije počeo njihovim rođenjem? Da li im je jasno da su neki veliki ljudi stvaranjem, bitisanjem, djelima, učinili da se za državu u kojoj žive i čuje i zna?
Odgovori koje sam dobila propitujući mlade između 18 i 25 godina o Ristu Stijoviću donekle su očekivani, ali ipak sam se nadala da njihovo neznanje i nezainteresovanost neće biti toliko frapantni.
- Poznato mi je, je l' to onaj estetski hirurg što dolazi iz Beograda da sređuje ove žene?
- Ne znam, bi li trebalo da znam?
- Da nije neka bezbjedonosno interesantna osoba, ha ha ha?
- Žao mi je, nemam pojma.
- Mora da je neki umjetnik, čim mi nije poznato.
Očuvanje bića
No, dobro, nije baš sve tako crno. Mnogi naši sugrađani, makar oni stariji znaju zašto je važno da je sada obnovljenRistov dom, koji ima status kulturnog dobra i koji je dugo bio ruinabez ikakvog obilježja.Oni su se barem pitali zbog čega ova kuća, koja nekim čudom nije srušena izamijenjena nekom modernom, staklastom skalamerijom - odavnonije pretvorena u muzej.
Takvu sudbinu dočekala bi u nekom od evropskih ili svjetskih centara, ali ne i kod nas. Ovaj grad sa urođenim šmekom i brojnim zapadnjačkim nametima može mnogo toga. Samo da hoće.
- Uzmem parče drveta ili gline, pa onda režem, modeliram i neprestano mislim na lik kako ga je Njegoš dao. Lebde mi pred očima svi likovi Crnogoraca koje sam vidio. To su gorštaci koje uvijek imam u podsvijesti - pričao je Risto Stijović kojeg su uvijek inspirisala crnogorska predanja.
I nije on jedini, imamo mi mnogo ljudi koji su gradili temelj za nas i našu djecu, koji su zaslužili da ih pamtimo, da znamo ko su.Obaveza je starijih da upoznaju mlađe generacije o njihovim legatima – i takoočuvaju crnogorsko biće, identitet i svijest o sebi. Kad bi to malo više radili, onda bi možda konačno odzvonilo pitanju koje se vječno nameće: „Zašto najmanje poštujemo svoje i vječito ističemo ono što je tuđe?“
Mirjana POPOVIĆ
