Jedna od najprepoznatljivijih fascinacija Stefana Boškovića, još od debitantskog romana „Šamaranje“ (2013), došla je do izražaja u desetoj epizodi druge sezone „Dojč caffea“. Scenarista prvog crnogorskog sitkoma ponovo se bavio „mračnim objektima seksualne želje“, ali ovog puta bukvalno spajajući, riječ po riječ, u ljubavni zanos Mihu (Mišo Obradović) – i zanosnu plastičnu lutku Gabrijelu.
Bošković je prožeo „Šamaranje“ i brojne kratke priče uspjelim provokativnim seksualnim momentima, ali sličan motiv nije uspio da razradi ni približno dobro na komičnom, sitkomovskom terenu.
Najveći problem epizode „Lutka“ nije tema – milion puta viđeni geg na račun muškaraca koji se bakću plastičnim ili lutkama na naduvavanje. Štoviše, u svijetu u kom se ljudi sve više otuđuju, pate od usamljenosti i mijenjaju prave dodire vještačkim, ovakve teme više su nego aktuelne i potrebne.
Gledaoci kojima je, na primjer, poznat film „Lars and the Real Girl“ (Krejg Gilespi, 2007) sa Rajanom Goslingom odlično znaju da ovo često opšte mjesto može da iznjedri izuzetno moćne, dirljive crnohumorne priče.
„Lutka“ je problematična zbog toga što u Mihinoj fascinaciji komadom plastike nema ničega zanimljivog, niti novog, ni dobro režiranog i napisanog. Od starta znate da će džunglaški krici zadovoljstva koji dopiru iz magacina kafane biti proglašeni paćeničkim, ali i da će se izbezumljeni Simon (Dušan Kovačević), tako oran da odmah osudi „bolest“ svog poslovnog partnera i druga, probati da se „popentra“ na istu lutku.
O histeriji, vrištanju i stiskanju vratova u finišu epizode da ne govorimo. To je odavno sveto trojstvo koje se ne može izbjeći skoro ni u jednoj epizodi „Dojč caffea“, iako su nove priče znantno bolje od onih koje su ponuđene u prvoj instalaciji.
S druge strane, čak bi i sveopšta vriska bila podnošljiva da kreatori serije ne pokušavaju da izvuku neke prepadačke „komične“ adute, poput one scene kada Unin (Andrea Mugoša) govor za Simona, direktni citat pjesme „Ako me ikada sretneš“, prekida Mali (Vule Marković) nastavljajući da pjeva ovaj hit Dina Merlina. Nije baš komično, više tragično. M. I.
FOTO: Dojč caffe
