U razgovoru za Pobjedu, Krivikapić poručuje da je crnogorska žena danas emancipovana onoliko koliko to ona sama želi.
Glavni razlozi usporenog procesa izjednačavanja ženskih i muških prava ona vidi u tradicionalnim normama i inertnosti žena.
Inertnost: „Same smo se potrudile da budemo inertne. Da ne damo aktivan doprinos onda kada to možemo - kada smo radno aktivne, kada formiramo porodice, u svakoj situaciji kada treba da svoj glas maksimalno damo da budemo primjećenije, da budemo ravnopravne članice ovog društva. Nije samo do društva, nego je do nas samih“ kategorična je Krivokapić.
Rukovodeće pozicije
Ljiljana Krivokapić primjećuje i da u zanimanjima u kojima su žene u većini zaposlene, čak i u procentima koji su do 80 odsto u njihovu korist, one nijesu i na rukovodećim položajima.
- Više je faktora zašto je to tako i to je potrebno anlizirati, ali ne možemo poreći da često upravo žene nijesu spremne da, zbog brojnih obaveza koje ih opterećuju u svakodnevnom životu, prihvate te pozicije – navodi Krivokapić.
Nerijetko žene same, primjećuje ona, zaziru od položajakoji zahtijevaju dodatno odvajanje slobodnog vremena,veliki broj sati provedenih naposlu, poslovna putovanja, seminare. Razlozi se pronalaze,dodaje, u potrebi da žena budečešće kod kuće, spremna dapruži podršku djeci, mužu, alii drugim članovima porodice.
Nije rijetko, navodi naša sagovornica, da žene same sebeograničavaju u izboru zanimanja, da biraju ona koja su,kako smatraju, pogodna zaženu, odnosno ne pronalazese u onima koja su ,,rezervisana“ za muškarce.
- Društvo je tu da da jednaku šansu svima, a mi da je prepoznamo i damo svoj doprinos, učestvujemo u izjednačavanju sa muškarcima. Ukoliko ne radimo na tome, ostaćemo na nivou na kojem je žena druga po angažovanosti, a prioritet se daje muškarcu – istakla je Krivokapić.
Društvo koje podrazumijeva jednake šanse u izboru poziva, zapošljavanju, te porodica koja pruža bezrezervnu podršku, pretpostavke su, kaže ona, uspješne, ostvarene i emancipovane žene.
PorodIca: „Ako ove pretpostavke nijesu zadovoljene, plašim se da se naša žena neće aktivirati u dovoljnoj mjeri i da neće ostvariti svoje profesionalne potencijale – kazala je naša sagovornica.
Na pitanje u kojoj mjeri, danas, naša žena ima podršku porodice u smislu profesionalnog ali i šireg društvenog angažmana, Krivokapić primjećuje da ,,od deset možda jedna ili dvije uspiju da se izbore za podršku“.
- Da bude aktivna, prepoznata i angažovana i da za tako nešto ima podršku supruga, porodice. Realnost je najčešće drugačija, one se povlače, pred onim što vide kao svoju realnost i primarnu obavezu – navodi Krivokapić.
Ipak, naša sagovornica prepoznaje da se razmišljanja u vezi sa ženskim pravima, emancipacijom i jednakošću u svim sferama života mijenjaju i da će u perspektivi biti sve više onih žena koje govore, prepoznaju, ali se i bore za prava koja im i pripadaju.
Poslodavci prednost daju muškarcima
Veliki broj radnih organizacija, upozorava Ljiljana Krivokapić, smatra da su muškarci upotrebljiviji na radnom mjestu, zbog čega im daju prednost.
- Polazi se od pretpostavke da žene uzimaju bolovanje kada su djeca bolesna, idu na porodiljsko, često su odsutne kada treba pomoći nekom od članova familije i slično. Muškarci su više radno aktivni, rasterećeni upravo ovih obaveza i zbog toga se poslodavci češće odlučuju da zaposle muškarce – navodi Krivokapić.
Ipak, kako primjećuje, savremeno tržište rada, kroz konkursno oglašavanje ovu činjenicu koriguje.
- U svijetu će uvijek prvo pitati koliko ste kvalitetni i radni, pa se tek onda sve drugo vrednuje – kaže Krivokapić.
