Taj element priče o senzacionalnom otkrićima do kojih se došlo prilikom izgradnje hotela „Avala” aktuelizovan je nedavno dokumentarnom izložbom „Prvo otkriće antičkih nekropola u Budvi”. Ostatak blaga otkrivenog u prvoj kampanji, 1938. godine, skriven je u zbirkama privatnih kolekcionara ili zauvijek izgubljen.
Da podsjetimo, pronalaskom antičkih nekropola i bogatstvom predmeta u njima potvrđene su pretpostavke o nastanku Budve koje smo imali i kod antičkih pisaca.
-“Ono što je Sofokle još u petom vijeku prije nove ere pisao, na neki je način dokumentovano otkrićem nekropola. Te davne 1938. godine, stigao je veliki dokaz da je Budva bila značajno trgovinsko središte, odnosno da je bila emporion, gdje su domaći proizvodi mijenjani za proizvode iz prekomorskih centara, gdje su izrađivani predmeti od metala, keramike i stakla”, kazala je direktorica JU Muzeji i galerije Budve, istoričarka umjetnosti Lucija Đurašković.
Ona je, zajedno sa rukovodiocem Muzeja grada Budve Jovom Đurovićem i arheologom Dušanom Medinom, autorka izložbe koja rječito svjedoči zašto je blago pronađeno prilikom izgadnje hotela „Avala” struka, između ostalog, označila kao najbogatiji nalaz helenističkog i rimskog razdoblja na jadranskoj obali. Panele većeg formata tematski su uobličili tako da prikazuju hronologiju i raznovrsnost tada pronađenih nalaza, te dokumentaciju i literaturu o njima nastalu do Drugog svjetskog rata.
“Skenove i fotografije predmeta koji su pronađeni na budvanskim nekropolama za potrebe izložbe ustupili su nam Narodni muzej u Beogradu, Arheološki muzej u Splitu, Arheološki muzej u Zagrebu i Muzej lijepih umjetnosti u Bostonu, kao i Budvanka Laura Šuljak. Za razliku od budvanskog muzeja, u njima postoji značajan broj arheoloških nalaza otkrivenih 1930-ih. Tu je i odgovarajuća prateća dokumentacija o njima”, kazala je Đurašković.
Dušan Medin naglasio je da za potrebe ove izložbe muzejske predmete nijesu ni potraživali jer bi takvu izložbu bilo teže realizovati, prije svega zbog birokratije, troškova transporta i osiguranja, a i autorski koncept bio je takav da je podrazumijevao prikaz reprodukcija raznorodne građe na panelima, a ne originalnih predmeta.
“Organizaciju takve izložbe ostavljamo nekim budućim autorima. Ruka podrške pružena nam je sa svih pomenutih adresa, možda i zbog toga što smo krenuli od pretpostavke da je projekat ove vrste od izuzetnog značaja za međuinstitucionalnu, pa i međudržavnu saradnju, kao i od činjenice da su predmeti iz Budve, koji se danas nalaze po muzejima širom regiona i svijeta, dobra polazna osnova za dijalog i za saradnju budvanskog muzeja sa drugim muzejskim ustanovama i kolegama, koji, kao i mi, baštine, čuvaju i prezentuju zapravo isto nasljeđe, a to je nasljeđe antičke Budve”, kazao je Medin.
Inače, muzeji u čijem su vlasništvu artefakti sa antičke nekropole u Budvi korektno naglašavaju podatak o arheološkom lokalitetu sa kog potiču.
Na pitanje što bi Crna Gora, eventualno, mogla učiniti da bi povratila predmete koji se trenutno nalaze u muzejima van Crne Gore, uključujući i one sa budvanskih nekropola, ekspert za podvodnu arheologiju Darko Kovačević kaže da, teorijski, postoji nekoliko načina. Ipak, kako je istakao, mogućnosti da ta inicijativa ima pozitivan ishod su minimalne.
“Na raspolaganju su nam diplomatski dogovor, razmjena ili sudski postupak. Veliku ulogu igraju i razni faktori, poput vrijednosti tih predmeta za nacionalni identitet, jedinstvenost predmeta, kvalitet održavanja i prezentacije. Presudan je način na koji je neki predmet iznesen iz zemlje i prisvojen”, rekao je Kovačević.
Sumirajući međunarodna iskustva on je podsjetio da se odluke o povraćaju, po pravilu, donose na najvišem nivou.
“Muzeji tu niti žele, niti mogu, a obično izbjegavaju uplitanje, jer su nisko na ljestvici hijerarhije. Povraćaj ide ili poslije sudskog postupka ili bona fide gestom neke države”, istakao je Kovačević.
