U prvoj, pod nazivom "Scene i ekrani", sadržani su tekstovi o pozorišnom, filmskom i televizijskom opusu Nebojše Glogovca iz pera Gorčina Stojanovića, Aleksandra Milosavljevića, Miroljuba Stojanovića i Dragana Ilića.
Druga, najveća cjelina, ''Riječi koje život znače'', sadrži dvadesetak poglavlja sazdanih od njegovih riječi i iskaza.
Treću čine autorizovane bilješke.
Četvrta, pod imenom ‘’Rekli su…’’, obuhvata priloge 18 renomiranih umjetnika i stvaralaca (Dejan Mijač, Branka Katić, Jagoš Marković, Ksenija Marinković, Goran Paskaljević, Nataša Ninković, Uglješa Šajtinac, Vojin Ćetković, Lenka Udovički, Dejan Dukovski, Jelisavata Seka Sablić, Rajko Grlić, Goran Šušljik, Aleksandar Popovski, Radivoje Raša Andrić, Ante Tomić).
Slijedi dio koji čini dokumentacija, odnosno popis uloga i nagrada, kao i sažetak na engleskom jeziku (prevod Milorad Vujošević).
Na posljednjim stranicama, "Umjesto pogovora", Tatjana Nježić, autorka monografije, između ostalog, bilježi:
"Nebojša Glogovac je, kroz svoje role, činio nemoguće korake koji nas približavaju čudesnosti života. Svojim bavljenjem umjetnošću glume otvarao je nove svjetove, nove horizonte, nove vidike...
Veliki Lorka je govorio da je pozorište ’jedan od najizražajnijih i najkorisnijih instrumenata za duhovno uzdizanje jedne zemlje i barometar koji određuje njenu veličinu ili njenu klonulost.
Pozorište treba da se nametne publici, a ne obrnuto, te stoga pisci i glumci moraju da se naoružaju velikim autoritetom...Kao i da se publika dâ naučiti, zbog čega treba zadržati dostojanstveno ponašanje jer će ono zasigurno biti obilato nagrađeno’.
I ulogama i svojim iskazima u javnosti Nebojša Glogovac je bio otjelotvorenje ovih Lorkinih riječi. Svojim opusom i postojanjem učinio je da te riječi postanu od krvi i mesa. Život sâm.“
