Nakon izvođenja u Kolašinu, predstava „Šuma“ (14+), sa Dramske scene za djecu, koja je realizovana u koprodukciji Opštine Kolašin, Korifej teatra i Gradskog pozorišta Podgorica, sinoć je premijerno igrana i u Podgorici, u Velikoj sali KIC-a ,,Budo Tomović".
Inspirisan bajkom o Crvenkapi, tekst koji potpisuje Đorđije Tatić nastao je po motivima drame „Vuk u ljudskoj koži”, a režiju Andrija Rašović.
Tatić i Rašović su dekonstruišući čuvenu bajku otvorili mnoga pitanja o zloupotrebi moći, nezaštićenosti djece i o tome šta znači biti djevojčica u modernom društvu.
„Bajku smo stilski i žanrovski izmjestili i nismo išli za pukim osavremenjivanjem. Tragali smo za stvarima koje su zaista pozorišne. Koristili smo metafore i znakove koje publici uzrasta 14+ nudimo kao pozorišni jezik. Ono što je mene u ovom procesu vodilo je duboka lična motivacija. Kako radim sa djecom u školi glume na Cetinju pričao sam sa njima na temu seksualnog predatorstva. Poražavajuće mi je da čujem koliko tih slučajeva prođe nezapaženo. Bajku smo vodili u tom pravcu da pokažemo da je to nasilje svakodnevno i normalizovano. Po naslovima u novinama vidimo koliko ima žrtava, ali se one tretiraju kao puka statistika. Bio nam je cilj da kroz bajku skrenemo pažnju na žrtve,“ ispričao je reditelj Rašović.
U Tatićevoj dramatizaciji, Crvenkapa je tinejdžerka, buntovna i gladna života. Vuk je simbol samovolje i moći usmjerene na manipulaciju i zloupotrebu povjerenja, vječito gladan svega, pohlepan. Lovac svojom nesposobnošću, neodgovornošću i željom da zadrži svoj položaj, postaje saučesnik. Majka je u savremenom sistemu vrijednosti često rastrzana između obaveza i posla, bez dovoljno prostora da se posveti djeci. Baka je glas tradicije, mudrosti, ali i nemoći u svijetu u kojem dominiraju interes i status.
„Interesuje me prostor u kojem živimo danas i koji je naoko human, plemenit, civilizovan, emancipovan, a u stvari su šuma i divljina zamijenile uloge sa gradovima. Gradovi na prvi pogled ne izgledaju prijeteće, ali se tu kriju izopačeni umovi, loši ljudi sa lošim namjerama koji se mogu sresti oko dječjih igrališta, škola, na ulici. Neprepoznatljivi su, kriju se iza maske ljubaznosti i empatije,“ istakao je Tatić.
Tatić preporučuje da, osim tinejdžera, predstavu pogledaju i njihovi roditelji.
„Čuo sam jednu rečenicu od dobrog psihologa koji je rekao Vaše dijete nije onakvo kakvim ga vi vidite u kućnim uslovima, već je onakvo kakvo je kada ne zna da je pod budnim okom roditelja ili nastavnika. U današnjem svijetu dijete može lako da zaluta i bude izmanipulisano“, dodao je Tatić.
Dekonstruisanu priču o Crvenkapi sjajno je na scenu iznijela glumačka postava koju čine Marija Đurić, Dijana Dragojević, Milica Šćepanović i Marija Vlaović.
Iako joj je ovo tek prvi profesionalni projekat u pozorištu, studentkinja IV godine studijskog programa Gluma, Fakulteta dramskih umjetnosti na Cetinju, Marija Vlaović briljira u ulozi Crvenkape.
„Zahvalna sam cijeloj ekipi, reditelju, dramaturgu i svim ljudima koji su bili uključeni u ovaj pozorišni proces. Bilo je izazovno, jer smo kopali po svojim traumama, po informacijama koje nas svakodnevno okružuju, a koje su prilično tragične. Mislim da bi bilo poželjno da na ovu predstavu dođu roditelji sa djecom tinejdžerskog uzrasta kako bi mogli da osvijeste neke stvari i kako bismo konačno stali na kraj tragičnim događajima“, ispričala je Vlaović.
Glumica Marija Đurić upečatljivo je donijela slojevit lik Vuka.
„Jedan od zadataka je bio emotivno se povezati sa plijenom, predstaviti vukovu roditeljsku i pedagošku stranu, te je on zaličio na sve sem na tipičnog zlikovca. Nažalost, postoje raznorazni slučajevi po školama i institucijama da ti predatori šetaju među nama i nisu tako lako uočljivi,“ kazala je Đurić.
Ona je iz svoje perspektive ukazala na to ko su današnji vukovi, a ko današnje Crvenkape.
„Crvenkape su nevini, zdravi ljudi koji vide svijet u nekim ljepšim bojama i svi oni koji imaju tople, dobre namjere i lijep odnos prema životu. Vukovi su oni ljudi koji vjeruju da su vlasnici života svih nas. Nedovoljan rad sistema čini da ti predatori opstaju i postoje u našim životima,“ navela je Đurić.
Poseban doprinos atmosferi predstave daju scenografija Smiljke Šeparović, kostimi Marije Radusinović i asistenta kostimografkinje Borisa Ćalića, kao i video rad Smiljke Šeparović i Andrije Rašovića.
Iako je predstava namijenjena tinejdžerskom uzrastu, u publici su bili predstavnici svih generacija. Snažne poruke predstave jednako su doprle kako do mlađe djece, tako i do odraslih koji su glumački ansambl i cijeli kreativni tim nakon izvođenja predstave nagradili dugotrajnim aplauzom.
Podsjećamo, projekat „Šuma“ finansijski je podržan na konkursu Ministarstva kulture i medija Crne Gore za pozorišnu djelatnost za 2025. godinu.
