Doktorsko umjetničko istraživanje pod nazivom „Kako postajemo ono što nismo“, koje umjetnica sprovodi na Fakultetu Likovnih umetnosti u Beogradu, je prezentovano kroz izložbenu postavku umjetničke instalacije, istražujući odnos između društvenih stereotipa i težnje pojedinca kaemancipaciji.
Kroz različite medije, objekte i video rad, izložba pokazujekako umjetnička praksa može postati sredstvo kritičkog promišljanja i djelovanja. Na izložbi su predstavljeni interaktivni objekti pod nazivom„Tragom slobode“, nastali 2024. godine, kao i video rad i objekti pod nazivom „Između prije i sada“ nastali 2025. godine.
Interaktivni objektipod nazivom „Tragom slobode“, suoblikovanikonceptualnim jezikom koji propituje teme srama i stida kao mehanizama društvene kontrole. Realizacija ovog djela pokazuje kao umjetnička praksa nije uvjek zona komfora ali je neophodna za prikazivanje društvenih tabua. Objektisuvizuelno oblikovani na način što je na postamentupostavljenaslojevito papirna podloga u kojoj se kreće objekat.Po poimanju patrijahalne zajednice objekat predstavlja metaforu srama. Na postamentu se takođe nalazi i daljinski upravljač ipoziva posjetitelja da reaguje i sopstvenom interakcijom učestvuje u stvaranju događaja.
Izloženi objektiiz serije „Između prije i sada”, predstavljaju konceptualne cjeline koje naglašavaju mjesto susreta prošlog iskustva i aktuelne transformacije. Vizuelno ovo djelo se sastoji od dva elementa, slikarskog platna na kojem je zategnut mrežasti oblikženskog odjevnog predmeta,i crnog praznog okvira, istih dimezija na kojem je zategnut identičan mrežasti oblik kao na platnu.
Povezanost ovih elemenata je osmišljena na način da su istovremeno i autonomni i povezani, i da u toj istovremenosti i ravnoteži oblikuju smislenuformu.
Video rad pod nazivom „Između prije i sada“,polazi od jednostavne dječije igre koja se zvala„Mačja kolijevka“, a koja se procesom kreativnog mišljenja transformiše u vizuelno konceptualno iskustvo. Igra se odvija na način da se rastegljiva lastika prepliće među rukama dvoje igrača, u ovom slučaju majke i kćerke, kako bi formirale različite mrežaste strukture.
Igra je smještena između sjećanja iz prošlosti i savremenog promišljanja i otvara slojevitu simboliku relacijskog postojanja i strukture odnosa. Učesnici u igri dijele istu napetost ali zadržavaju fizičku distancu, i upravo ta istovremena odvojenost i povezanost čini strukturu igre mogućom.
Gordana Kučje diplomirala i magistrirala na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju. Doktorand je Fakulteta likovnih umetnosti Univerziteta umetnosti u Beogradu. U svojoj umjetničkoj praksi bavi se konceptima koji se kreću na relaciji identitet, rod i pol u odnosu na prostor i vrijeme. Radi istraživanja koja su oblikovana u formi instalacija, objekata, kolaža i crteža, koristeći različite materijale, medije i jezike. Izlagala je na mnogim samostalnim i kolektivnim izložbama u zemlji i inostranstvu: London, Ljubljana, Sarajevo, Njujork, Novi Sad, Skoplje, Cirih, Beograd, Pariz, Beč, Ženeva, Utreht, Kairo, Peking, Podgorica… A za svoje stvaralaštvo dobijala je više nagrada i priznanja (2017. – Nagrada „Milunović, Stijović, Lubarda“ na 72. Tradicionalnoj izložbi ULUCG; 2010. – Nagrada Grand prix na XXXII Crnogorskom likovnom salonu „13. novembar“; 2008. Nagrada „Hercegnovskog zimskog likovnog salona“).
Pored aktivnog umjetničkog djelovanja, Gordana Kuč objavljuje priloge iz teorije umjetnosti u časopisima za umjetnost i kulturu . Radila je kao kustoskinja u Centru savremene umjetnosti Crne Gore i kao samostalna savjetnica u Ministarstvu kulture Crne Gore. U statusu je samostalne umjetnice od 2019. godine.
Više podataka o njenom djelovanju možete pronaći na: www.gordanakuc.com.
