Zakon ne daje prednost nijednom od roditelja u obavljanju roditeljskog prava nakon razvoda braka, već se prioritetom smatra najbolji interes djeteta koji se utvrđuje u svakom pojedinačnom slučaju.
Ipak, kako navodi sutkinja Osnovnog suda u Podgorici Ana Delić, njena dosadašnja praksa je pokazala da je u najvećem broju slučajeva najbolji interes djeteta zahtijevao da se vršenje roditeljskog prava povjeri - majci.
Delić precizira da je i u slučajevima u kojima su roditelji sporazumno došli do dogovora o tome ko će, nakon razvoda, vršiti roditeljsko pravo, samo je u jednom slučaju, unazad pet godina, prijedlog roditelja bio da se ono povjeri ocu.
Od 2016. godine u Crnoj Gori 3.867 razvoda
Podaci PRIS-a koji su nam dostavljeni govore da je u periodu od 2016. godine do danas na teritoriji Crne Gore razvedeno 3.867 brakova, od čega sporazumom 572. U ovom periodu u jednom slučaju radilo se o poništaju braka, dok je u pet slučajeva vođen spor oko utvrđivanja prava susvojine po osnovu sticanja u braku. Statistički podaci, koji bi se isključivo odnosili na to u koliko slučajeva je vršenje roditeljskog prava povjereno majci odnosno ocu, kako su nam kazali, izdvojeno ne postoje.
UTVRĐIVANJE INTERESA
Sagovornica pojašnjava da se najbolji interes djeteta utvrđuje ispitujući i cijeneći brojne činioce, a polazeći od prava, mišljenja i želje djeteta, zatim uzrasta, razvojnih sposobnosti i drugih ličnih svojstava djeteta, potrebe zaštite života i zdravlja, osiguranja bezbjednosti, potrebe fizičkog, emocionalnog, obrazovnog, socijalnog i drugog razvoja djeteta. -Takođe, cijeni se potreba očuvanja porodičnih odnosa, a naročito odnosa sa braćom i sestrama, uticaj odvajanja od roditelja, drugih članova porodice, a naročito od braće i sestara – navodi Delić.
Prema njenim riječima, i kada postoji sporazum roditelja o vršenju roditeljskog prava sud će ga prihvatiti samo ukoliko procijeni da je on u najboljem interesu djeteta. - Sud uvijek ispituje da li je sporazum roditelja u najboljem interesu djeteta i ako ocijeni da pruža dovoljno garancije, prihvatiće ga. U suprotnom, odluku o vršenju roditeljskog prava donijeće sud – pojašnjava Delić.
KONFLIKTNE RELACIJE
Delić pojašnjava da je sud, u situacijama kada postoji visok konflikt među supružnicima - koji se u toku sudskog postupka pozivaju na neadekvatne roditeljske kompetencije onog drugog - dužan da ispita sve okolnosti na koje se pozivaju stranke. U tim slučajevima može, osim nalaza i mišljenja Centra za socijalni rad, pribaviti nalaz i mišljenje vještaka odgovarajuće struke. Kod visokokonfliktnih brakorazvodnih parnica, sud djetetu određuje lice za podršku, i to kako Delić navodi, onom mlađem od 14 godina bez njegove saglasnosti, a starijem od 14 uz njegovu saglasnost.
- Lice za podršku dužno je da se brižljivo i savjesno stara o ličnosti i interesima djeteta, da sa njim izgradi odnos povjerenja, upozna ga sa pravima, pruži informacije o predmetu, toku i mogućem ishodu postupka i pruži objašnjenja koja se tiču mogućih posljedica izražavanja mišljenja djeteta. Takođe, dužno je da uz saglasnost djeteta, sudu prenese njegovo mišljenje, prisustvuje ročištu na kome se dijete saslušava, odnosno neposredno iznosi mišljenje, kao i da djetetu objasni sadržinu odluke i njene posljedice. U dosadašnjoj praksi uloga lica za podršku u postupcima u kojima se odlučuje o vršenju roditeljskog prava pokazala se kao veoma korisna – kazala je Delić. Sud može, kako bi zaštitio interes djeteta, na prijedlog stranaka ili po službenoj dužnosti, do okončanja brakorazvodne parnice, odrediti jednu ili više privremenih mjera.
SUKOBI
Advokatica Sandra Bulatović pojašnjava da u toku brakorazvodnih parnica, roditelji, gotovo uvijek navode da je u najb o l j e m interesu djeteta da bude baš sa jednim od njih. Ipak, iskustvo joj je pokazalo da se majke u većem broju slučajeva zalažu da ostvare roditeljsko pravo. Bulatović, takođe, primjećuje da roditelji često partnerski sukob i nezadovoljstvo, koji je prisutan u toku razvoda, prenose na polje odnosa roditelja i djece, te da nije rijetko da i u toku, i nakon razvoda, manipulišu najboljim interesom djeteta.
- Roditelji koji ne vrše roditeljsko pravo manipulišu tako što, npr. rijetko ili čak nikada ne održavaju lični odnos sa djetetom, ne daju alimentaciju. Roditelji koji vrše roditeljsko pravo tako što sprečavaju održavanje ličnih odnosa djeteta i roditelja koji ne vrši roditeljsko pravo. Manipulacije su nekada svjesne, nekada nijesu – smatra Bulatović.
Kako dodaje, da bi se spriječile manipulacije u kojima roditelj koji je ostvario roditeljsko pravo, sprečava ili ograničava pravo drugog roditelja da održava lični odnos sa djetetom, zakonodavac je unio izmjene u dosadašnju zakonsku regulativu.
- U posljednjim izmjenama i dopunama Porodičnog zakona uveden je član u kojem je naznačeno da je roditelj koji vrši roditeljsko pravo dužan da omogući i podstiče održavanje ličnog odnosa sa drugim roditeljem, srodnicima i licima sa kojima dijete ima posebnu bliskost, te da ne smije ometati drugog roditelja u vršenju roditeljskog prava – navodi Bulatović.
Iznošenje „prljavog veša“ ne pomaže efikasnijem rješavanju spora
Delić navodi da brakorazvodne parnice mogu biti okončane nakon jednog ili dva ročišta, ali ima i onih koje znatno duže traju i zahtijevaju održavanje više ročišta. - U zavisnosti da li supružnici imaju zajedničku djecu, da li je u konkretnom postupku postavljen zahtjev za podjelu zajedničke imovine, zahtjev za izdržavanje bračnog druga, u zavisnosti od složenosti odnosa između supružnika ili roditelja i djece, da li postoji nasilje između supružnika ili nasilje nad djecom i slično, jer sud mora da ispita sve okolnosti i opravdane interese svih učesnika – navodi Delić.
Bulatović pak pojašnjava da u brakorazvodnim parnicama sud utvrđuje da li je došlo do ozbiljno i trajno poremećenih odnosa, a ne bavi se uzrocima koji su doveli do takvih odnosa. - Stranke su često sklone navođenju uzroka, odnosno iznošenju „prljavog veša“, ali to je suvišno u ovom postupku, i ne pomaže efikasnijem rješavanju spora. Dakle, to što jedna strana navede negativne činjenice, ne dovodi do boljeg položaja u postupku – ističe Bulatović.
FINANSIJE NIJESU KLJUČNE
Ona ističe da se prilikom odlučivanja o roditeljskom pravu cijeni i materijalni status svakog roditelja ponaosob, ali da ni u jednom smislu to nije odlučujući činilac, te da roditelj koji ne vrši roditeljsko pravo ima dužnost da doprinosi izdržavanju djeteta.
- Sud čak može odlučiti da dijete i roditelj koji vrši roditeljsko pravo imaju pravo stanovanja u stanu čiji je vlasnik drugi roditelj, do punoljetstva djeteta – kazala je Bulatović.
Ona, takođe, ističe da je sud dužan da odredi iznos potreban za izdržavanje maloljetnog djeteta, čak i onda kada roditelj koji ne vrši roditeljsko pravo ne radi.
- Do punoljetstva djeteta roditelj ne može biti oslobođen davanja izdržavanja. Drugo je pitanje kako postupiti u slučaju kada on objektivno ne može obezbijediti dosuđeni iznos izdržavanja. Zakon utvrđuje da ako roditelj koji ne izvršava svoju obavezu redovno, organ starateljstva, po predlogu drugog roditelja ili po službenoj dužnosti, preduzima mjere da se djetetu obezbijedi privremeno izdržavanje po propisima o socijalnoj i dječjoj zaštiti, dok roditelj ne počne da izvršava svoju obavezu.
Organ starateljstva kasnije tužbom može tražiti naknadu tih troškova od onoga ko je bio dužan da daje izdržavanje – pojasnila je Bulatović.
Takođe, ona naglašava da roditelj koji ne vrši roditeljsko pravo ima pravo da zajednički i sporazumno, sa roditeljem koji vrši pravo, odlučuje o pitanjima koja bitno utiču na život djeteta, kao što su: obrazovanje (odabir škole), preduzimanje većih medicinskih zahvata kod djeteta, promjena prebivališta (odlazak da živi u drugi grad ili državu) i upravljanjem imovinom djeteta.
Slučajevi ograničenja i lišenja roditeljskog prava
Sutkinja Ana Delić ističe da sud može da, odlukom u vanparničnom postupku, roditelju koji nesavjesno vrši prava ili dužnosti prema djetetu ograniči roditeljsko pravo, odnosno može mu oduzeti vršenje jednog ili više prava i dužnosti prema djetetu, osim dužnosti da izdržava dijete.
Kako precizira, slučajevi lišenja i ograničenja roditeljskog prava nijesu toliko česti u našoj sudskoj praksi, tako je kako je kazala, u 2018. godini Osnovnom sudu u Podgorici podnijeto 10 prijedloga za lišenje roditeljskog prava i devet prijedloga za ograničenje roditeljskog prava.
- Sud će roditelju oduzeti pravo da živi sa djetetom ako u većoj mjeri zanemaruje podizanje i vaspitanje djeteta ili zbog prilika u porodici postoji opasnost za pravilno podizanje djeteta. Sud će lišiti roditeljskog prava roditelja koji zloupotrebljava roditeljska prava ili grubo zanemaruje roditeljske dužnosti – navodi Delić.
ČETVRTINA „U RATU“
Na naše pitanje koliko se često dešava da roditelji u toku brakorazvodnih parnica zanemaruju najbolji interes sopstvenog djeteta, iz Centra za socijalni rad navode da jednu četvrtinu razvoda karakteriše takozvana hostilna komunikacija, često obraćanje sudovima i nadležnim institucijama i oni se nazivaju visokokonfliktnim, pri čemu je čest sadržaj sukoba starateljstvo nad djecom.
- Pored prijava nasilja u porodici, roditelji, na primjer, iznose niz optužbi na račun jedno drugoga, sukobljavaju se pred djecom i uključuju djecu u svoje sukobe, pri čemu nijedno od njih nije spremno da djecu zaštiti od potencijalno štetnih uticaja ovakvog ponašanja.
Stručni radnici dužni su da u ovakvim slučajevima skrenu pažnju roditeljima na najbolje interese njihove djece, kao i da savjetodavno posreduju – pojašnjavaju iz Centra.
Oni navode da su kriterijumi kojima se rukovodi Centar za socijalni rad brojni i nijedan od njih nema objektivnu prednost nad ostalima, te da su neki od njih - osiguranje bezbjednosti djeteta, lična svojstva djeteta, emocionalne potrebe, to jest emocionalne veze djeteta (za kojeg je roditelja, ako je to slučaj, više vezano), koji roditelj je podobniji za vršenje roditeljskog prava (to jest koji je spremniji da podstakne kontakt djeteta sa drugim roditeljem), načelo kontinuiteta (koji životni aranžman donosi što manje promjena u životu djeteta, s obzirom na to da je razvod roditelja već stres i promjena), gledišta, mišljenje i želje djeteta. Vodi se računa i o tome da se dijete ne odvaja od braće i sestara, kao i o tome gdje ima bolje uslove za učenje, razvoj...
Na naše pitanje u kojoj je mjeri i na koji način Centar za socijalni rad uključen, i prati ostvarivanje roditeljskog prava nakon okončanja brakorazvodne parnice, i to najprije u slučajevima kada se radilo o visokokonfliktnim brakorazvodnim parnicama, iz Centra navode da sud u izvršnom postupku može tražiti pomoć organa starateljstva, te da ako organ starateljstva sazna da postoji opasnost zloupotrebe roditeljskog prava ili opasnost grubog zanemarivanja roditeljskih dužnosti, dužan je da hitno preduzme mjere za zaštitu ličnosti, prava i interesa djeteta.
