U melanholičnim, oneobičenim pjesmama Sikimić otkriva da se ne ubraja nigdje, osim, možda, u vukove i sove. Da želi da glumi mačku, čeka kišu na otvorenom i zasmijava drvo dok drugi smećare po istoriji i bazde na trulež. Da u sebi ima tugu koja maše repom... I da ima pravo, na ovom svijetu punom upornih ljudi, u kom se sve nešto kotrlja i trudi, da nauči – da odustane.
Na naše zadovoljstvo, Sikimić nije ništa manje pjesnički i osobenjački nastrojen ni kada iskorači van poezije. To dokazuju njegovi filmski, muzički i televizijski izbori koje je ove sedmice izdvojio u našim „Obrtajima“.
FILM
Film koji Vas čini srećnim?
- Čini mi se da filmovi nemaju tu sposobnost da me čine baš srećnim, ali ako bih morao da navedem neki koji će me uvijek i u svako doba navesti da sjednem ispred televizora, ispred koga, inače, odavno ne provodim vrijeme, onda bi to bio „The Lord of the Rings“. Taj film bih stao da odgledam i u izlogu prodavnice dok pada kiša.
Film zbog kog ste poželjeli da ubijete režisera?
- Ne znam. Možda nisam to nikad poželio. A i lakše je ubiti onoga ko mi je preporučio film.
Film koji uopšte nijeste skapirali?
- Hm, ne znam ni ovo. Vjerovatno postoje mnogi za koje mislim da sam ih shvatio, a da sam u stvari potpuno promašio.
Koju biste važnu, još nesnimljenu crnogorsku ili regionalnu temu/priču voljeli da vidite na velikom platnu?
- Slučaj „Pravda za Davida“ mogao bi da inspiriše scenario za daleko bolji film od „Three Billboards Outside Ebbing, Missouri“ (Martin Mekdona, 2017).
Omiljeni filmski rivali?
- Rivalstvo ima smisla samo u sportu.
Upečatljiva filmska scena sa nekom životinjom?
- Prvo što mi je palo na um je vriska haskija koji se odupiru da ne padnu u provaliju za natovarenim sankama u dokumentarno-igranom filmu „The Last Trapper“ (Nikolas Vanije, 2004). Taj krik životinje, toliko ljudski, pogodio me toliko da sam zaustavio film i držao se za glavu.
Posebno drag citat iz domaćeg filma?
- „Mene, ako se sete na Dan bezbednosti, sete se, ako se ne sete nikom ništa, to je bila moja dužnost da radim.“ iz filma „Balkanski špijun“ (Dušan Kovačević, Božidar Nikolić, 1984).
Najneodoljivija „štetočina“ iz animacije?
- Scrat iz franšize „Ice Age“.
Prvi film koji ste gledali u bioskopu?
- U bioskopu sam prvi put bio tek prije sedam godina i ne znam koji je to film bio, možda prvi dio trilogije „The Hobbit“.
Soundtrack kog filma bi mogao ili biste voljeli da prati Vaš život?
- „Paris, Texas“ (Vim Venders, 1984).
Poslije kog filma ste poželjeli da pođete u zemlju u kojoj se odvija radnja?
- Bilo koji film čija se radnja odvija u Kentakiju, pa da me tamo ubiju za koju godinu u nekoj zavadi sa lokalcima, a ako bih da živim duže onda možda u Ostinu, zbog muzike.
Izdvojite tri filmska autora koja biste voljeli da izvedete u provod. U koju kafanu i na koje piće?
- Ne podnosim provode. Neka bez mene idu Gzavije Dolan, Paolo Sorentino i Pol Tomas Anderson, a umjesto mene Dejvid Linč, i neka piju tamno Nikšićko u „London pabu“ u Ljubinju.
Kako zamišljate proces snimanja filma koji bi Kventin Tarantino režirao na Balkanu?
- Neki mnogo krvavi državni udari gdje samo političari (čitaj: kriminalci) padaju nemilice.
MUZIKA
Pjesma koja vas podsjeća na prijatelja, partnera ili člana porodice?
- Lenard Koen, „Dance Me to the End Of Love“.
Pjesma koju biste pustili da uz nju dočekate smak svijeta?
- Tauns van Zant, „Waiting 'Round To Die“.
Pjesma koja je himna slobode/hedonizma?
- Džo Stramer, „Redemption Song“.
Jedna od najljepših pjesama sa imenom u nazivu?
- „Jolene“, Doli Parton.
Vaša pjesma za karaoke?
- Tom Vejts, „Green Grass“, ali samo u sebi da je pjevušim, njegovim glasom.
Da morate da slušate samo jednog autora do kraja života, koga biste odabrali?
- Tom Vejts ili Nik Kejv. Jedan od njih bi mi uvijek nedostajao u tom odabiru samo jednog.
Domaći autor kog svi obožavaju, a Vi ne možete da ga smislite i/li mislite da je precijenjen?
- Najmanje pola muzičke scene je precijenjeno i frustrirajuće loše.
Smrt kog muzičara Vas je naročito pogodila?
- Prije sedam-osam godina otkrio sam muziku Džefa Baklija, slušao je i onda sam pročitao šta mu se desilo 1997. godine i to me pogodilo više od nekih savremenih umiranja muzičara.
Pjesma koja je toliko loša, da je nemoguće ne voljeti je?
- U posljednje vrijeme sam o Bajagi razmišljao na taj način, iako nemam neki odnos prema njemu jer ga nikada ne slušam. Ali, nasmije me kada ga negdje čujem, bilo koju njegovu pjesmu.
Poster koje muzičke zvijezde ste držali okačen na zidu u srednjoj školi?
- Nisam imao postere u srednjoj školi.
Hoće li nas Kit Ričards sve nadživjeti?
- Nije mi nikada bio interesantan taj mit oko njegovog nadživljavanja nas.
TV
Serija idealna za kišni vikend?
- „The Night Manager“.
Serija koja vas podsjeća na djetinjstvo?
- „Boy Meets World“.
Serija koja je zaslužila mnogo veću publiku?
- „Black Sails“.
Serija koju nikada nijeste završili?
- „The Killing“.
Serija koja je fantastična, ali ima užasan kraj/razradu?
- „Hannibal“. Mada, tu sam više razočaran što je serija uopšte završena nego što mi se nije svidio kraj.
Predmet koji ste poželjeli da imate poslije gledanja neke serije?
- Vrata za drugu dimenziju iz serije „Fringe“.
Najdraži par iz serije?
- Stiv Urkl i Lora Vinslou („Family Matters“).
Radno okruženje/tim/posao iz serije koje ste poželjeli za sebe?
- Da budem zamjenik američkog maršala Rejlana Givensa iz serije „Justified“.
Za koga ste navijali – za Toma ili Džerija?
- Mislim da nikada nisam navijao ni za jednog od njih, važno mi je bilo gledati ih tako u nedogled. M. I.
KAPSULA
Sanjao sam kako su sva mora stala u
jednu plastičnu flašu
i kako su ih popili pijani diktatori.
Sanjao sam, opet,
kako je jedan kupio planinu
i prevezao je na dvije osovine
da je tamo
svojoj djeci otopi.
Sanjao sam vozove koji iskaču iz šina,
sanjao sam kako ubijaju vukove
govoreći mi da sam ja kriv za to.
Noć po noć, san po san,
kao da je svaka smrt na mojoj duši.
Guram dušu u kosti
da mi je ne uzmu,
a kosti ću sakriti u debelu zemlju
kao kapsulu
iz koje ne mogu vaskrsnuti.
FOTO: Radovan Dangubić / albumoftheyear.org / squarespace.com / imdb.com
