Najveći cunamiji, ogromni tektonski poremećaji i eoni godina očigledno moraju da prođu prije nego što milenijalac izađe iz svoje glave i svog sebičluka. U međuvremenu, ekipa iz benda Stray Dogga ima sjajan materijal za demistifikaciju - a u taj koš nepogrešivo ubacuje i sebe.
„Look At The Moon“ je uvid u Pandorinu kutiju samoće Dušana Strajnića Dukata. Tek naoko, tematski, radi se o začaranom krugu, hermetičnom i nepromijenjenom svijetu.
Ipak, taj svijet je sada mnogo bliži Heraklitovoj viziji o vječnoj vatri i kretanju bez prestanka – neugasloj žeđi za pripadanjem, pa slobodom, i tako u nedogled... Od prve pjesme „Too Much Madness“, to je prostor u kojem dvije osobe djeluju i zvuče savršeno slično - ali ipak ne uspijevaju da pronađu zajednički takt. Čak i onda kada „vise sa drveta odmah pored nade“ („The Rope“)... Taj efekat snažno je podvučen bek-vokalom, zamislite sad – samog Dukata!
Stray Dogg je na ovom albumu ciljano okrenut svedenijoj muzičkoj formi. Ima tu i izuzetne doze samokritičnosti milenijalca koji je toliko zaokupljen sopstvenim osjećanjima, da prestaje da mari za potrebe onih do kojih mu je stalo. Boris Mladenović uradio je sjajan produkcijski posao.
„Look at the Moon“ je muzički najinteresantnija dosadašnja pjesma benda Stray Dogg! Od Dukatovog falseta koji u uvodu poreže tišinu, preko niza delikatnih, zavodljivih dodira perkusija u stilu Četa Bejkera ili čak Andersona .Paaka... Dušan vas ubijedi da se pjesma već desila prije nego što meka mjesečina potekne jangovskom gitarskom širinom.
Baš tada ga vidimo u ulozi Ikara istopljenih krila koji se približava Mjesecu, za pad u momentu kad postane svjestan da ne može da isprati let slobode one koju voli. I posljednji eho dok se približava zemlji: „Reci mi da nijesi odustala“?
Kako samo Dukat djeluje povrijeđeno dok govori o njenoj „tišini koja psuje i kune“ („Worried Mind“)... Upravo tada oplemenjuje sebe, svjestan sopstvene samoživosti u ogledalu postupaka osobe koja ga ostavlja.
Najveća mana ploče je prazan hod od pete „Sunset“ do posljednje, devete pjesme „Kraj“ - ako izuzmemo vrlo zrelu i odraslu „Bad Man“, koja je u idejnom smislu bliska Dilanovoj „Don't Think Twice It's Alright“.
„Kraj“, prva pjesma Stray Dogga na našem jeziku, zatiče Dukata potpuno samog, kraj vatre sa gitarom. Za čovjeka koji nema ništa više osim uspomena, ovo je lijep i radostan nagovještaj novog početka. Pored te vatre, Ikaru će ponovo nići krila, za neki novi let na talasima mjesečine. S. S.
Ocjena: 82/100
FOTO: FB stranica Stray Dogg
