Piše:
Marija Ivanović
Ako od filma „Don't Worry, He Won't Get Far on Foot“ u režiji Gasa Van Santa očekujete dirljivu, inspirativnu biografiju komplikovanog velikana kao što je „My Left Foot“ (Džim Šeridan, 1989) – slobodno ga preskočite. Gas Van Sant nije uspio da učini portret čuvenog karikaturiste Džona Kalahana iole upečatljivim, uprkos tome što ga igra Hoakin Feniks.
Vjerovali ili ne, možda je baš odabir glavnog glumca usmrtio ovaj film. Naravno, ne zbog kvaliteta glumačke igre, već zbog toga što režiser misli da je dovoljno samo da uperi kameru u Feniksa – i iznese cijeli film u trajanju od 114 minuta.
Gas Van Sant je vrlo, vrlo čudan tip. Njegov opus seže od manje ili više uspješnih eksperimentalnih projekata kao što „Elephant“ (2003) i „Last Days“ (2005), do konvencionalnijih, emocijama bogatijih drama poput „Good Will Huntinga“ (1997).
Nepotpuna studija
Biografska drama „Don't Worry, He Won't Get Far on Foot“ je negdje između. Ostala je ni tamo, ni tu - ukliještena između režiserove želje da ne ide niz dlaku konvencijama i loših narativnih skokova zbog kojih film više liči na Kalahanovu kolekciju bitnih i totalno nevažnih sjećanja, nego na zaokruženu studiju karaktera. Uostalom, ime joj ga govori. Neće nova „gasovka“ stići niđe, ponajmanje do police sa dobrim filmskim biografijama.
Najveći problem ovog filma, koji na leđima budzašto nosi izuzetna glumačka ekipa jeste kilav scenario koji, doduše, katkad ima lijepih momenata. Tekst, čiji je Van Sant koautor, zasnovan je na Kalahanovoj autobiografiji koja je koncipirana kao program 12 koraka Anonimnih alkoholičara.
Da je režiser nastavio tim, mnogo konvencionalnijim tragom, možda bi i pronašao način da ispriča nešto krucijalno o Kalahanu. I ne samo o njemu, već i ljudima koji su ga okruživali i pomogli mu da se izliječi od alkoholizma u koji je utonuo sa 12, da bi u 22. godini, totalno pijan, doživio saobraćajku – i probudio se u bolnici kao kvadriplegičar.
Protraćeni talenat
Skačući konstantno kroz nekoliko vremenskih linija, Van Sant je zaboravio da priče o slomljenim ljudima koji su ipak pronašli način da se sastave, ne vrijede ništa – ako nemaju emociju, a nju definitivno ne mogu imati kada su glavni i sporedni likovi nerazvijeni. Kad pred gledaocima, koji očekuju ulje na platnu, osvane kroki. Najbolji primjer je lik Kalahanove djevojke Anu. Kakvo traćenje glumačkog talenta i neobične energije Runi Mare...
Feniks je jedan od glumaca koji mogu da odigraju sve što požele. Dovoljno je da pucnu prstima – gledaoci su već totalno opijeni, prosto rasparčani na komade. Van Santovo ostvarenje je gledljivo samo zahvaljujući njemu i Džoni Hilu u ulozi Donija, njegovog AA pokrovitelja. Opet, njihova hemija je nedovoljna da učini ovaj film nečim vrednijim od pamfleta Anonimnih alkoholičara.
Van Santovo djelo je ravna linija skoro potpuno lišena drame. Što je najgore od svega, u rijetkim momentima kada živne (na primjer, tokom susreta Kalahana i Dekstera (simpatični Džek Blek), njegovog drugara koji je bio kriv za saobraćajku), tek tada shvatite koliko je priča, nažalost, beživotna.
Više od crteža
Što je najbolje što može da vam se desi poslije gledanja filma „Don't Worry, He Won't Get Far on Foot“? Ako ranije nijeste bili upoznati sa Kalahanovim životom, poželjećete da istražite njegovu biografiju i politički nekorektne, bizarne, često morbidne, nezaboravne crteže. E, njih ćete upamtiti, sve do jednog koji se pojavi u filmu. Tim gore, jer ćete se nervirati zbog toga što Van Santu nije palo na pamet da im da prostora da dišu. Makar da se fokusira na djelo, kad već nije na pažljivo zaokruživanje portreta umjetnika.
Ovako šupalj film mogu da progutaju samo gledaoci ubijeđeni da su duboke i dirljive sve, ama baš sve priče o izmučenim velikanima. Da bi bile takve, veće od života, potrebno je mnogo više od onoga što je servirao Gas Van Sant.
Ko zna, možda bi sve stvari uradio drugačije, da ga je snimio početkom devedesetih, kad mu je Robin Vilijams predložio režiju i sebe za glavnog glumca... Ovako, dobili smo samo film rađen po principu „korak naprijed, nazad četiri“ i još jednu očekivano dobru ulogu Hoakina Feniksa.
Ocjena: 5/10
Režija: Gas Van Sant Uloge: Hoakin Feniks, Džona Hil, Runi Mara, Džek Blek Trajanje: 114 min
