„O kako su bogati ovi siromašni Crnogorci“

Po tim karakteristikama, Crna Gora je ekološka riznica Evrope, na čijih svega 0,14% teritorije Evrope raste samoniklo oko 2.880 vrsta i podvrsta viših biljaka među kojima je i 212 balkanskih endemita.

Ovakvo bogatstvo botaničkih samoniklih vrsta po jedinici površine čini je jednom od najznačajnijih evropskih država.

Ovaj kratak osvrt je bio presudan da prenesem izjavu velikog prijatelja i zaljubljenika u Crnu Goru – Jozefa Holočeka: „O kako su bogati ovi siromašni Crnogorci“.

Tom izjavom je uspio najbolje izraziti vrijednost i bogatstvo ovog prostora.

Vrijednost

Da bismo zaštitili vrijednost ovako složenog eko sistema, njegovu dugovječnost, njegov prirodni značaj za naš život, ali i njegov ekonomski značaj za razvoj određenih ljudskih aktivnosti kada je u pitanju dio koji se odnosi na održiv odnos prema njegovoj flori, mi pčelari smo vrijednost ovog bogatstva prepoznali kao neiscrpan izvor i resurs za razvoj pčelarske proizvodnje i proizvodnju kvalitetnih medova.

Polazeći od vlastitog interesa da uzgajamo pčele, proizvodimo med i ostale pčelinje proizvode, mi pčelari nosimo i odgovornost za očuvanje i unapređenje ovako bogatog ekosistema kroz oprašivanje botaničkih vrsta koje ga čine, čime obezbjeđujemo očuvanje i produženje tih vrsta.

Bogatstvo ovog ekosistema, za nas pčelare u Crnoj Gori ima izuzetan značaj i radi činjenice da Deklaraciji o proglašenju ekološke države Crne Gore možemo pridodati i Deklaraciju o proglašenju 20. maja Svjetskim danom pčela od strane UN, kao i Deklaraciju o podršci očuvanju pčela.

Ove deklaracije jesu odluke čije će se vrijednosti i dobrobiti tek osjetiti. One nose poruke od neprocjenjivog značaja za kvalitet prostora u kojemu živimo, za opstanak vrsta kojima se hranimo, ali prije i iznad svega za opstanak i bogatstvo vrsta kojima se trebamo zdravo hraniti.

Zašto mi je u pisanju ovog članka sve ovo toliko važno!

Godinama sam, kao pčelar, bio pod pritiskom okruženja, prije svega pčelarskog, ali i stručnog, potpuno pogrešnog pristupa i procjene kako u Crnoj Gori nema poljoprivrednih monokultura (npr. uljana repica i suncokret), kako nema značajnijih površina pod bagremom kao invanzivnom vrstom.

Ovim se željelo ukazati kako u Crnoj Gori nema sortnih medova.

Svi podaci dobijeni važećim analitičkim metodama, primijenjenim za laboratorijsku analizu organoleptičkih i fizičko-hemijskih osobina i karakteristika crnogorskih medova su ukazali da se radi o medovima odličnog kvaliteta sa izuzetno izraženim antioksidativnim i antibakterijskim svojstvima.

Većinu tih medova smo označavali kao poliflorne, odnosno cvjetne ili višecvjetne, što je zavisilo, ne od laboratorijske analize poznatim metodama za utvrđivanje botaničkog porijekla meda (melisopalinologija), već je bilo zasnovano na vizuelnom osjećaju i iskustvu samog pčelara.

Na osnovu iskustva i vizuelnog osjećaja, ali i u skladu sa površinom koje su zauzimale određene samonikle biljne vrste, pčelari su u Crnoj Gori prepoznavali dvije vrste meda koje su označavali kao monoflorne, odnosno sortne medove, i to: med od žalfije (Salvia officinalis) i med od kestena (Castanea sativa).

Takvo opredjeljenje pčelara je bilo ispravno i jedino moguće u uslovima koji su im bili na raspolaganju.

No, ako pogledamo koliko je bogatstvo samoniklih botaničkih vrsta u Crnoj Gori, zar se nemamo obavezu zapitati koliko je onih koje jesu izvor nektara i po tome su medonosne vrste.

Npr. floru masiva Lovćena čini oko 1.300 biljnih vrsta, floru Durmitora čini oko 1.600 biljnih vrsta, izuzetno je bogatstvo flore masiva Prokletija i Rumije.

Podaci

Kao pčelar nijesam mogao prihvatiti da nam to bogatstvo medonosne flore neće pružiti zadovoljstvo da kroz određena primijenjena istraživanja obezbijedimo podatke o prisustvu i drugih monoflornihsortnih vrsta medova, što bi bila dodatna vrijednost na znanje o botaničkom porijeklu medova sa prostora Crne Gore.

Zahvaljujući podršci prijatelja u Crnoj Gori, ali i izuzetnoj podršci prijatelja izvan naše zemlje, uspjeli smo, primjenom harmoniziranih metoda Međunarodne komisije za med IHC-2004, uraditi melisopalinološke analize trinaest uzoraka meda.

Uzorci su izuzeti sa cijelog prostora Crne Gore, što dobijene podatke čini (u ovoj fazi istraživanja) kompetentnima i upotrebljivim za naredne faze istraživanja, koje su neophodne.

Na osnovu dobijenih rezultata možemo reći da imamo monoflorne medove, a to znači sortne, od sljedećih botaničkih vrsta:

A) Med od drače (Paliurus spina christi) - lokacije Bratonožići, Gornja Crmnica i nepoznata lokacija na prostoru opštine Ulcinj.

B) Med od djeteline (Clover honey, Trifolium pratense i trifolium repens) - lokacije Pišće, Brezojevica, Kržanja, Crkvičko polje.

V) Med od maginje ili planike (Arbutus unedo l) – lokacija Grbalj i primorski dio masiva Rumije. Istraživanja kod ove medonosne vrste treba obavezno nastaviti jer su dosadašnja pokazala izuzetno visok udio fenolnih spojeva i izuzetno visok antioksidacijski kapacitet, što povećava njegov uticaj  na sposobnost organizma u odbrani od slobodnih radikala.

Naredno ispitivanje treba uraditi na medu od vrijeska. Dakle, Crna Gora nije siromašna već je, pored poliflornih (višecvjetnih) medova, a polazeći od činjenice da se radi o samoniklim medonosnim botaničkim vrstama, izuzetno bogata i monoflornim, odnosno sortnim medovima.

Samo dosadašnja ispitivanja ukazuju na sedam vrsta monoflornih-sortnih vrsta meda.

Siguran sam i nadam se da će buduća melisopalinološka ispitivanja uzoraka crnogorskih medova ukazati i na neke druge sorte, pa čak i na jednu u oblasti poljoprivrednih monokultura.

Zablude

I na kraju ovog članka želim ukazati na jedno stanje koje bi moglo prerasti u zabludu, a bojim se da je to već i postalo.

Med je proizvod APIS MELLIFERE (medonosne pčele). Ne postoji nigdje u svijetu poznata industrijska metoda, tehnologija ili oprema kojom i uz pomoć koje bi se mogao proizvesti med.

Med mora biti pravilno upakovan i obilježen u skladu sa propisima (etiketa i dr.) i samo kao takav može se plasirati na tržište.

Sve ono što nije med ne može se nazivati lažnim, krivotvorenim, falsifikovanim, kuvanim ili ne znam već kakvim medom, JER TO NIJE MED.

Onaj ko plasira tako nešto na tržište, a aktivnosti Uprave za bezbjednost hrane i broj oduzetih uzoraka ukazuju da je to pojava koja se dešava oko nas, na svu sreću, neće uspjeti proizvesti med, jer  to nije pčelar.

Radi navedenog izuzetno su značajne aktivnosti koje preduzimaju državne institucije i crnogorska pčelarska asocijacija.

Ovaj sam članak posvetio značajnom datumu u istoriji Crne Gore, ali i činjenici koju sam povezao sa tim datumom da ovako bogata samonikla medonosna flora daje veoma kvalitetne medove, od kojih je značajan udio i sortnih medova.

Na svu sreću, medonosna flora Crne Gore ostaje neiscrpan izvor nektara koji našim pčelama daje izuzetno dobru sirovinu za proizvodnju veoma kvalitetnog meda.

Pokušajmo u različitim oblastima ljudske djelatnosti u Crnoj Gori pronaći vezu sa njenim određenjem kao ekološke države i shvatićemo cjelinu i bogatstvo misli Jozefa Holočeka.

Ovaj članak nije napisao ni botaničar ni biolog. Kao što je Jozef Holoček bio očaran prirodom Crne Gore i dobro ju je upoznao, tako je i autor ovog članka napisao ovaj članak jer je dobro upoznao Crnu Goru i njen je veliki prijatelj.

Marijan PLANTAK