Kuća Serhatlića u Staroj varoši krije priču o prvoj crnogorskoj pop rok ploči. Upravo tu je nastajala. To što se fotografija petorice mladića, sa jednostavnim potpisom „Makadam“ našla baš na omotu, svjedoči da su ploču doživljavali kao ličnu kartu. Toliko im je bila važna.
- Ne čekaj me više na istom uglu u sedam. Iako te volim, ja o tebi skoro ništa ne znam - zvonilo je u visokom višeglasju, iznad soničnog marša sintisajzera, na početku prve crnogorske longplejke.
Fanki psihodelija
Podgorička mladost koja voli ples u retro ritmovima disko fanka mora da zna: sve to je svirao Makadam, prije 40 godina. Tako podgorički, ova petorka je umjela da laganim, skoro ironičnim tonovima oboji teme poput neprežaljene mladalačke ljubavi. Pa još i da napravi muziku za ples! Baš u maniru fanki psihodelije.
Priča o „Makadamu“, prvom crnogorskom albumu „zabavne“ muzike (u prodaji od 28. avgusta 1979, u izdanju PGP RTB), jeste dobro dokumentovana – ali ipak nikada nije dovoljno poznata. Umjesto pitanja zbog čega niko u domaćoj javnosti još nije pomenuo da Makadam baš ove godine slavi 40 godina postajanja - valja podsjetiti na prvo crnogorsko LP čedo.
Deset pjesama Makadama, od „Ne čekaj me na uglu do sedam“ do instrumentala „Galebov let“, donijele su nov, moderan zvuk, u skladu sa trendovima koje je malo ko tada pratio u Jugoslaviji. Jer radilo se o ekipi obrazovanih i iskusnih muzičara. Valja podsjetiti da su Mirsad Serhatlić (gitara) i Miodrag Džemo Radonjić (bas) prije Makadama svirali u titogradskim Entuzijastima, a oko 1975. imali priliku i da duže sviraju u Norveškoj... Ipak, željeli su više od prilike da muziciraju na Zapadu: autorski projekat, zaokružen u svom gradu!
Atipična pojava
Iskusni bubnjar Josip Jozo Kestner i akademski obrazovani Zlatko Zakrajšek na klavijaturama (sin tadašnjeg direktora titogradske Srednje muzičke) upotpunili su postavu. Zaokružio ju je početkom 1979. fenomenalni klavijaturista Savino Batanov, mladić iz Bugarske koji je tih godina odrastao u Titogradu. Pojava tako neobična i atipična, da će biti tema jedne od naših narednih priča.
Eto takvi su, u staroj kući Serhatlića, u ljetnjim mjesecima osmišljavali pjesme kojima je Mirsad udario ključni stvaralački pečat. Konačnim produkcijskim rezultatom ipak nijesu bili zadovoljni. Jedina šansa da snime album bila je splitski studio slikovitog imena „Tetrapak“. Žurilo se. Titogradu i Makadamu je bila potrebna prva ploča, pa ne čudi pristup „daj što daš“.
Teme pjesama bile su ciljano melodramatične. Tako su se, u kontrastu sa pjesama o mladalačkim ljubavima („Još si mlada“, „Ako ne tebi“), na ploči našle i neke „patriotske“. Đuskalica o gradu koji izranja „kao feniks iz zgarišta, iz velikog pepelišta“ kulminirala je sa: „Srećne ruke što te grade, mladi grade Titograde“!
Povod za debatu
Tu, pjesmu „Titograd“, kao i „Domovino moja mati“, ipak treba gledati kao dio kolektivnog zanosa. Makadam je tokom proljeća 1979. svirao na više od deset koncerata na radnim akcijama jugoslovenske omladine nakon razornog zemljotresa...
Činjenica da je crnogorski pop rok dočekao prvu ploču tek 1979. nije toliko bitna. Mnogo važnije je to što je Makadam prije 39 godina pristojnim vinil izdanjem gradio reputaciju jednog od najusviranijih bendova bivše Jugoslavije. I polako prelazio put koji će kulminirati vanvremenskom „Balerinom“.
Za zaključak, da li je Makadam najvažniji projekat popularne muzike u istoriji Crne Gore, potrebna je ipak šira debata u javnosti. I nema ljepšeg povoda za to od 40. rođendana Makadama u decembru.
FOTO: music.metason.net
