Radojka Šverko je prva muzička iskustva stekla u školskom horu, tamburaškom i frulaškom orkestru. Pohađala je muzičku školu i učila solo pjevanje. Uspjeh na Festivalu “Atlantico” na Kanarskim ostrvima 1969. godine otvorio joj je vrata za nastupe na televiziji i donio ekskluzivni ugovor za diskografsku kuću “Belter” iz Barselone. U to vrijeme snimala je numere Alfija Kabilja na španskom, a potom je dobila svoju emisiju na španskoj televiziji.
Prekretnicu u karijeri imala je 1970. godine, kada je s pjesmom “The World is Mine” pobijedila na festivalu u Rio de Žaneiru, nakon čega su uslijedili nastupi na festivalima u Tokiju, Seulu, Atini, Portoriku, Karakasu, Los Anđelesu, Njujorku – na festivalu je čak pobijedila i Dejvida Bouvija (1969). Takođe, redovno je pjevala i na jugoslovenskim festivalima. Pjesmu “Kud plovi ovaj brod” otpjevala je na vrhuncu međunarodne karijere na Splitskom festivalu (1970). Bila je članica ansambla u rok operama “Gubec-beg”, “Grička vještica” i “Karolina Riječka”. Na Zagrebačkom festivalu otpjevala je pjesmu “Život moj” Zvonka Špišića, koju je prepoznala kao autobiografsku. Objavila je kompakt-diskove “Vatra i led”, “Va dihe mora”, “Radujte se”, “Zlatnu kolekciju”, “Men Are My Best Friends”.
KotorArt: Zajedno sa Terezom Kesovijom i Gabi Novak ste nastupali u mnogim gradovima bivše Jugoslavije. Slušala Vas je publika različitih generacija, pjevala je sa vama, a ponekad i zaigrala.
Šverko: Bilo je uistinu lijepih zajedničkih koncerata koje ću pamtiti, a usudila bih se reći da će ih pamtiti i publika koja se odazivala na njih, bez obzira da li se radi o starijoj ili mlađoj publici. Svi smo na pozornici bili sretni, jer se uvijek radilo o maksimalno popunjenim dvoranama, što nama umjetnicima uvijek podstakne inspiraciju.
KotorArt: Vas tri ste vrlo različite, kao osobe i kao umjetnice. Šta Vas je spojilo?
Šverko: Kada me to pitate, moramo se prisjetiti mlade dame, koja je prva došla na tu ideju, da nas spoji upravo zbog tih „različitosti“. Njezino ime je Katarina Komarica i već se neko vrijeme ne bavi organizacijom koncerata, što mi je jako žao. No, to ne znači da se u ovaj naš svijet neće ponovo vratiti. Bila je to jedna lijepa saradnja, na kojoj sam joj zahvalna.
KotorArt: Tokom karijere, širili ste muzičke horizonte i savladali repertoar sa kojim ste nastupali na pozornicama širom svijeta. Izvodite muziku različitih muzičkih žanrova, te se na Vašim koncertima nalaze pop i rok pjesme, šansone, džez muzika, čak i duhovna muzika. Kojim pjesmama ćete se predstaviti kotorskoj publici?
Šverko: Teško je bilo odabrati program za festival KotorArt, jer ću na koncertu dijeliti pozornicu s Gabi i Terezom, čija me imena prate skoro cijeli život. Zadatak je time bio teži upravo iz razloga koji ste spomenuli, a to je različitost muzičkih žanrova koje sam izvodila u svojoj karijeri. No, izbor za ovu prigodu su pjesme domaćih autora, vjerujući da među njima postoje i one koje su doprle i do slušatelja i publike u Kotoru.
KotorArt: Prošle godine ste uz Zagrebačku filharmoniju i Akademski hor "Ivan Goran Kovačić" obilježili 50 godina izuzetne muzičke karijere, tokom koje ste stekli bogato profesionalno iskustvo. Prema Vašem mišljenju, koje karakteristike treba da ima mlad pjevač ili pjevačica, da bi uspjeli i opstali na muzičkoj sceni? Šta je danas potrebno za uspjeh?
Šverko: Na to pitanje niko nema odgovor. Mnogo toga se promjenilo od vremena kada sam ja počela da se bavim muzikom. Atributi koji su važili u mojim počecima vrlo se razlikuju od ovih današnjih imperativa koji se stavljaju pred današnju mladu muzičku generaciju, bolje rečeno, pred mlade pjevačice. Lično ih žalim. Neću šire pričati na ovu temu, ali o tome bih mogla napisati knjigu. Možda se jednog dana na to i odlučim.
KotorArt: Šta Vas očekuje u narednom periodu?
Šverko: Oduvijek sam se veselila svakom svom nastupu. Taj ritual priprema za koncert za mene još uvijek znači buđenje svih onih čula i osjećanja, koji izvan pozornice zamru, uspavaju se. Jako sam sretna što su me u kontinuitetu očekuju koncerti različitih muzičkih sadržaja - domaći repertoar, džez koncerti, duhovna muzika, mjuzikli i filmska muzika. Imam osjećaj da me mnogi još uvijek otkrivaju i pored dugogodišnjeg nastojanja da im se što više približim. Ali, već je svima poznato da sam u svemu birala teži put. Dobro je, još uvijek sam tu i uživam u muzici i u ljudima.
