Naš ovonedjeljni gost ima mnogo titula i titulica. Mladen Ivanović je student režije, psihoterapeut u edukaciji, eko aktivista, čuvar Gorice, uzgajivač brade, bećar i što sve ne. No, imaćemo toliko slobode da kažemo da se sve stvari koje radi, a radi ih mnogo - mogu sabiti u samo jednu rečenicu. Mladen Ivanović je žaba koja traga za princezom u sebi i u drugima.
Sve što je Ivanović uradio do sada – od sjajnog dokumentarnog filma „Između rijeke i ljudi“ (2014) o sramotnoj deponiji u Beranselu, preko oplemenjivanja Gorice i držanja psiholoških radionica sa Crnogorskom asocijacijom za Transakcionu analizu (MonTA), do snimanja muzičkog spota za Zoon Politikon ili reklame za LOB kladionice – sve je usmjereno ka buđenju. Sopstva, drugosti, društva, zemlje, svijeta, kosmosa, svega. Jer teško je pristati na žablju kožu kad osvijestiš da se ispod nje guši princeza. Ili Jessica Rabbit – kako god.
Zato nemojte da vas zavara, niti da vam bude smiješno to što tipa koji ima dinarsku bradu, gorštački stav i gromoviti, ovnovski glas – možemo da povežemo sa princezama i žabama. Da je živ, Erik Bern bi nam posvjedočio – Mladen nije mogao da dobije ni istinitiji, ni ljepši kompliment.
FILM
Film koji Vas čini srećnim?
- „Groundhog Day“ (Harold Ramis, 1993).
Film zbog kog ste poželjeli da ubijete režisera?
- Uf! Ne volim ovo „ubijete“ čak iako je šala B smjene gimnazije. Fali nam umjetnika i iscjelitelja. Ne volim politički angažovane, propagando-agitatorske filmove. Jasno je: otkad je umjetnosti postoje oni koji će trčati za Napoleonom da ga slikaju kako prelazi Alpe da bi se obezbijedili, ali uvijek će bit i onih koji neće. Volim ove druge, jer u suprotnom se bavite, prvenstveno, trgovinom.
Film koji uopšte nijeste skapirali?
- Ne skapiram horore.
Koju biste važnu, još nesnimljenu crnogorsku ili regionalnu temu/priču voljeli da vidite na velikom platnu?
- Čuće se brzo. (smijeh)
Omiljeni filmski rivali?
- Ovo može zvučati pogrešno, ali recimo da sam od Timotija i grizlija, rivala iz dokumentarnog filma „Grizzly Man“ (Verner Hercog, 2005), naučio jezivu lekciju.
Upečatljiva filmska scena sa nekom životinjom?
- Iako zbog 100+ kilograma ne djelujem kao vegetarijanac, vodim računa da budem što manja štetočina. Zbog toga (ne) preporučujem dokumentarac „Zemljani“ („Earthlings“). To je posljednje ostvarenje koje sam gledao sa rukama preko očiju. Čovjek je spreman na nešto na što nije niti jedno drugo biće u ovom dijelu vasione. Na nekom kursu astronomije učili smo da je biće, kad ovlada resursima, svoje i sposobno da se prebaci na resurse obližnjih planeta. E ako ovo radimo onima sa kojima dijelimo vazduh, potencijalni Marsovci ne bi imali šanse. Nažalost, „čovjek nije evoluirao u saosjećanje“...
Posebno drag citat iz domaćeg filma?
- „I kad budem mrtav i beo, ja bih ipak hteo da kakva-takva svetiljka budem.“
Najneodoljivija „štetočina“ iz animacije?
- Jessica Rabbit.
Prvi film koji ste gledali u bioskopu?
- Dozvoliću sebi malo patetike, izvinjavam se, ali drugo djetinjstvo nemam. Rođen sam u istoj ulici u kojoj se nalazio Kino Kultura, pa su mi likovi poput čika Mesa, Peka i Alja bili dio svakodnevice. A kad bi mi čika Meso besplatno dao da uđem – eh, tada sam bio glavna faca. Filma se ne sjećam, ali osjećaja – da! Neka bezbrižnost Titograđana, domaća atmosfera, dugački šank i fotografije slavnih glumaca. Eto, nije bilo strašno...
Ne znam prvi film, ali pamtim jedan događaj iz bioskopa. Majka me povela kada sam imao 12 godina na film „Nož“. Sjećam se da je plakala. Nijesam shvatao zbog čega. Kad smo izašli, zapamtio sam njene riječi. Opsovala je i rekla: „Kako razbiste onu divnu zemlju“. Sad bih i ja plakao, da ima abera, iako je se malo sjećam.
Soundtrack kog filma bi mogao ili biste voljeli da prati Vaš život?
- Iz Alijevog... A nekad mi se čini da mi paše muzika iz „The Guardians of the Galaxy“. Mada, ihaaa... Ima ih.
Poslije kog filma ste poželjeli da pođete u zemlju u kojoj se odvija radnja?
- Poslije „Samsare“. Bio sam po jugoistoku Azije na duhovnom proputovanju. Scene iz tog filma su me snažno potakle da istražim taj dio svijeta. Poslije dugog meditativnog povlačenja u manastirima provincije Šan, vratio sam se na fabrička podešavanja. Od tada drugačije gledam na život.
Izdvojite tri filmska autora koja biste voljeli da izvedete u provod. U koju kafanu i na koje piće?
- Kusturicu bih poveo kod Raca Karadžića na Lozu u Pivo. Hercoga u neki planinarski dom Dinarida (rodom je odatle, a vele da voli da planinari) na po jednu surutku, a Terensa Malika u pustinju, jer Tibet nije više spiritualni broj jedan. Pili bismo vodu, vjerovatno.
Kako zamišljate proces snimanja filma koji bi Kventin Tarantino režirao na Balkanu?
- Ovđe je Tarantino passé jer mi Tarantina živimo. Jedino ako 'oće da se oproba u dokumentarnoj formi.
MUZIKA
Pjesma koja vas podsjeća na prijatelja, partnera ili člana porodice?
- Izgleda da je to pjesma „Every Breaking Wave“ od U2.
Pjesma koju biste pustili da uz nju dočekate smak svijeta?
- „This World Is Going Up In Flames“ Čarlsa Bredlija.
Pjesma koja je himna slobode/hedonizma?
- „Song of Buterfly“ - Istvan Sky. Himna slobode.
Jedna od najljepših pjesma sa imenom u nazivu?
- „Fikreta“.
Vaša pjesma za karaoke?
- Karaoke sam posljednji put posjetio u Bijeloj u četvrtom osnovne. No, kad bismo govorili o sevdahu, onda bih zapjevao iz duše „Još ne sviće rujna zora“. Nemojte ovo da stavite u naslov, bio sam dovoljno patetičan. Mnogo volim tu pjesmu. Nekako je srasla sa mnom i ne dam da mi je pokvare. Zapravo, uopšte je ne slušam. Koje je bilo pitanje?
Da morate da slušate samo jednog autora do kraja života, koga biste odabrali?
- Ibrahima Maloufa, zato što sam se od Nika Kejva, teška srca – izliječio. Dok ovo kucam slušam „Beirut“.
Domaći autor kog svi obožavaju, a Vi ne možete da ga smislite i/li mislite da je precijenjen?
- A đe ...
Smrt kog muzičara Vas je naročito pogodila?
- Majkla Džeksona. Spot pjesme „Remember the Time“ imao sam snimljen na kaseti kada je izašla i mučio se po vas' dan sa koreografijom. No, vrijeme ide dalje. U međuvremenu je preminuo Sinan. I njega bih uvrstio, rame uz rame sa Majklom. I poslije je vrijeme linearno. (smijeh)
Pjesma koja je toliko loša, da je nemoguće ne voljeti je?
- „Pirsing“ o Rašku Konjeviću.
Poster koje muzičke zvijezde ste držali okačen na zidu u srednjoj školi?
- Montenigersa i grupe Tram 11.
Hoće li nas Kit Ričards sve nadživjeti?
- Možda u nekom drugom obliku.
TV
Serija idealna za kišni vikend?
- „Westworld“.
Serija koja vas podsjeća na djetinjstvo?
- „Kassandra. Amor rebelde. Pero es para mi. Kassandra.“
Serija koja je zaslužila mnogo veću publiku?
- Ne znam za publiku, ali „Deadwood“ je zaslužio nastavak.
Serija koju nikada nijeste završili?
- Ima ih. Mada zbilja, „Nemanjići“ su posljednja koju nijesam pogledao do kraja.
Serija koja je fantastična, ali ima užasan kraj/razradu?
- „Game of Thrones“. Hvala!
Predmet koji ste poželjeli da imate poslije gledanja neke serije?
- Od onog fabričkog podešavanja nemam preveliku potrebu za stvarima. Čini mi se da je i ta želja nus proizvod modernog pogleda na svijet i da je sama po sebi oduvijek bila izvor patnje, u najširem kontekstu. Za malo čim istinski žudim. Eto, ispade da žudim za nežudnjom...
Najdraži par iz serije?
- Štapić i Sunčica. Oh... Bajke i crtani filmovi nam u ranom djetinjstvu pomažu da stvorimo nesvjesni scenario po kome ćemo živjeti kasnije, a da to, vrlo vjerovatno, nećemo ni osvijestiti. Sem tog skripta, stvaramo i tri tipa uvjerenja o sebi, drugima i prirodi svijeta. Tako djeca izrastaju u razne Pepeljuge, Trnove Ružice i starije sestre Vendi.
Moja verzija najdražeg para je prilično dramatična, što odslikava i moje dosadašnje odnose. Štapić je heroj, koji ima sudbinski cilj da spasi Čarobnu šumu i zaleđenu vilu Sunčicu. Da bi njihova ljubav uspjela, vila mora da izgubi krila (slučajna rima) i da sa kapljicom suze oživi stradalog Štapića...
Radno okruženje/tim/posao iz serije koje ste poželjeli za sebe?
- Opet želja... Aj dobro. Volio bih da imam tim kao što su Nindža kornjače. Da sam Mikelanđelo, a ne Donatelo ili Leonardo. Mada je Rafaelo najsmješniji... Uf. Splinter. Let it be. Splinter!
Za koga ste navijali – za Toma ili Džerija?
- A za Toma mrč'noga. M. I.
FOTO: Dado Petrić
