Kultura

Kandžijina bomba cinizma

U pjesmi „Grah“ prži kolege naložene na pakleno brze i ne baš smislene rime, poredeći njihov vrtoglavi „flow“ sa gasovima poslije slavonskog pasulja.
Kandžijina bomba cinizma
Objektiv/PobjedaIzvor

Rijetki su reperi, pogotovo regionalni, koji shvataju da cinizam i ironija postaju najmoćnije oružje tek onda kada okrenu oštricu prema sebi. Stjepko Galović, poznatiji po imenu Kandžija, otkrio je ta pravila igre - i perfektno ih koristi.

Slavoncu iz Osijeka priliči takva uloga, jer zaboravljeni istorijski grad u ravnici zaista odiše osobenim šarmom skromne gospoštine. To se osjeća i na novoj ploči „Beton“. Kandžija nam je donio deset pjesama, pokazujući sposobnost da hirurški precizno amputira sav nagomilani gnoj sujete i ega.

Nijesu samo svi nafurani krimosi i dripci u pokušaju postali mete Kandžijine ironije, iako im je ekspresno skinuo sve kajle i utoke na početku pjesme „Ko te što pito“. Galović se prvenstveno bavi kolegama reperima koji su naloženi na pakleno brze i ne baš smislene rime.

Sav taj njihov vrtoglavi „flow“ Kandžiju podsjeća na gasove poslije slavonskog pasulja. „Najbolji kuhar podzemlja“ u prezabavnoj pjesmi „Grah“ stiže da zalaje, pa i da se izvini i zabrza u potpuno besmislenim rimama. Neko u pozadini će na to oduševljeno dobaciti: „Kako brzo repa!“ - a Kandžija pompezno uzvratiti: „Bla bla znam“. Kakva satira!

kandzija2

Na ovoj ploči nema grupe Gole žene, koja je pružila Kandžiji perfektnu podršku na albumu „Nema labavo“ prije tri godine. „Beton“ je svedeniji, ali samim tim mnogo subverzivniji, kao jedinstven izraz individualca čiji je glas odavno i svojevoljno prigušen.

Pjesma „Zaglavi“ bi komotno mogla da postane himna našeg strip crtača i ilustratora Srđana Ivanovića, a „Ekipa s basketa“ je idealna završnica albuma. Bal propalih talenata sa komšijskog betona i priča što su sve mogli da postanu u životu, a ipak, eto, nijesu - zvuči kao neki ponoćni monolog podgoričkog taksiste.

U toj igri likova, koji su realno mogli da dobace više i pametnjakovića koji „na priču“ završavaju posao, a vrijede mnogo manje od onoga kako se prikazuju, leži svijet Stjepka Galovića. To je čaša gorčine koja prijeti da se prelije u najboljoj pjesmi, oštroj i umornoj „Mast sa duše“ - koja na pola albuma presiječe kao oluja po slavonskoj ravnici ušuškanoj u Kandžijinom humoru. S. S.

Ocjena: 74/100

 

FOTO: nacional.hr

Portal Analitika