Taj ogromni točak nad Praterom kao nekakvo staro kormilo već 120 godina okreće život u pravcu snova. Ne nudi nikakva uputstva što i kako treba sanjati, ali tamo i ne dolaze oni koji su u deficitu sa snovima. Pravim sanjarima nijesu porebne instrukcije. Oni se prepuštaju magičnom ringišpilu i u jednoj od onih 15 gondola, koliko ih točak ima, na tren zažmure, zaustave puls, zamisle želju i oduvaju zvjezdani prah sa dlana...
Što biva poslije, teško je reći. Mnogima se snovi ne ukrste sa stvarnošću, za korak se mimoiđu, ostanu negdje zaglavljeni na putu do prve bore na čelu, ili sijede u kosi. Tada snovi počnu da se krune. I većina vlasnika odustaje od njih. Ali to nijesu pravi sanjari. Za njih važe isključivo dva pravila: da su uvijek u manjini i da nikad ne odustaju.
Mit i istorija
Porodica Misaljević, brat Bojan i sestra Jovana, žive svoj san u Beču. Uz podršku roditelja, nakon dugotrajne procedure i priprema, krajem prošle godine otvorili su Muzej čokolade, baš tu, u čuvenom zabavnom parku gdje sjenka praterskog točka pravi naočiti hlad.
U njihovom muzeju prepliću se mašta i fantazija, mitologija i istorija. Java je skrajnuta negdje u zapećak i konzumira se po potrebi, na kašičicu. U ovom parku iz doba čokolade nema dinosaurusa, ali gigantski uskršnji zečevi, bijela ajkula i sfinga nijesu za potcjenjivanje.
Na ulazu vas dočekuje mala, simpatična robot(ica) Peper, koja sa posjetiocima razgovara na njemačkom i engleskom. Okreće glavu i prati svaki vaš pokret. Veoma je muzikalna, ali i pomalo razdražljiva. Ako joj dosadite sa pričom naprosto kaže da se umorila i da želi da je ostavite na miru. No, ona je samo prvo od iznenađenja.
Kad bi princeza Marija Antoaneta, čije je omiljeno piće bila topla čokolada sa kriškama narandže, stala na vagu, šlogirala bi se istog trena. Njena, baš kao i skulptura uvaženog supruga Luja Šesnaestog, rađene su u Francuskoj i izlivene u čistoj čokoladi, a teške su zajedno 350 kilograma.
Rodenov „Mislilac“ igra imaginarnu partiju šaha, Mikelanđelov „David“ nosi naočare za sunce, a Atlas sa čokoladnom (zemljinom) kuglom na leđima, obučen je kao Borat.
Posebno mjesto zauzima Vili Vonka i njegova fabrika čokolade, zatim replika Montezumine krune (čiji se original nalazi u Muzeju svijeta u Beču!), kao i portreti princeze Sisi, cara Franca Jozefa i, naravno, Mocarta. Oni su uz pomoć „fotošopa“ umazani čokoladom po licu. Baš takvi, nesavršeni, privlače najviše radoznalih posjetilaca.
Hrana bogova
Bojan Misaljević, diplomirani ekonomista, iako mlad, ima dugogodišnje iskustvo u čokoladnoj industriji. Kao talentovani crtač, koji je pohađao i školu stripa u Beogradu, osmislio je mnoge inovativne sadržaje muzeja među kojima je i ilustrovani segment „Mračna strana čokolade“. Dok Betmen, Dart Vejder, Vulverin i Dedpul stražare, Muzeju čokolade niko ništa ne može.
Bojan kaže da je ovaj posao počeo od nule, ali da se uloženi rad i trud vraćaju već poslije nekoliko mjeseci, prije svega, kroz brojne pozitivne reakcije.
Domaćin muzeja uveo nas je u priču o nastanku čokolade i uzgajanju kakaoa, čija je prapostojbina područje današnje srednje Amerike.
- Riječ „čokolada“ izvedena je iz riječi „sokolat“ koju su koristile kulture još prije Maja i Asteka. Izvorni prevod je „gorka voda“. Po predanju, bog Kukulkan uzeo je kakao od drugih bogova i spustio ga na Zemlju. Zbog tog postupka prognan je u podzemni svijet. Interesantno je da je taj bog bio simbol dobra, edukacije i prosperiteta, a predstavljen je kao velika, pernata zmija. Inače latinski naziv kakaoa je „theobroma“ što znači „hrana bogova“ – ističe Misaljević.
Prema njegovim riječima, novac zbilja raste na drveću, a ko god posjeti muzej saznaće i zašto. Naime, kakao zrna su nekada korišćena kao valuta.
- Tako je, recimo, jedno kakao zrno vrijedjelo četiri paprike, za tri zrna mogao se kupiti avokado, za šest - šaka čilija, za 18 - šest jaja, za njih 30 dobili bi zeca, a za 500 mogao se nabaviti rob - kazao nam je Bojan.
Španski osvajači
Putujemo dalje kroz džunglu muzeja, sa Ernanom Kortesom i španskim konkvistadorima koji su brodovima prenijeli kakao u Evropu. Bojan nam objašnjava proces pravljenja čokolade i pokazuje fotografije farmera koji su „pravi heroji kakao industrije“.
Sada su najveći proizvođači kakaoa dvije susjedne afričke zemlje: Obala Slonovače sa 35 i Gana sa 17 odsto udjela u svjetskoj proizvodnji. Najveći konzumenti čokolade su Švajcarci sa 12 kilograma po glavi stanovnika, slijede Irci sa 10, a narod Austrije zauzima četvrto mjesto.
Bojanova sestra Jovana magistrirala je na Muzičkom univerzitetu u Beču i Lincu na odsjeku za klavir, ali pored pijanističke karijere ima i pregršt obaveza u muzeju.
- Beč je jedan veliki muzej. Kada smo radili istraživanje, shvatili smo da postoji povezanost između ovog grada i razvoja čokolade, što ne znaju mnogi turisti, ali ni Austrijanci. Muzeji poput našeg obično stavljaju akcenat na svoj proizvod, a onda uz to dodaju i informacije o čokoladi. Kod nas je obrnuto. Željeli smo da predstavimo čokoladu iz različitih sfera - priča Jovana.
Meksički alat
Misaljevići navode da su jedan od najposjećenijih segmenata radionice u trajanju od 45 minuta. Njih posjetioci muzeja dižu u nebesa na internetu. Polaznici radionica prave svoje tri čokolade, ukrašavaju ih, stavljaju da se hlade i što je posebno interesantno, koristeći stari meksički alat oblikuju prvu formu čokolade – „sokolat“.
Muzej nudi brojne interaktivne sadržaje, edukativne i zabavne, kvizove, igrice i video-imaginacije. Brat i sestra su saglasni da je ovo tek početak. Imaju mnogo ideja i snova i žele da njihov muzej jednog dana bude planetarno poznat. Žele da imaju svoju franšizu i otvore slične muzeje u drugim zemljama, pa zašto da ne, kažu - i u Crnoj Gori.
Slatki su to snovi od kojih zastaje dah. I sada djeluju nestvarno... nestvarno lijepo, baš kao i njihov čokoladni muzej koji i sam nekad bijaše san.
Tesline kocke
Saher torta i Mocart kugle, dva obilježja Beča, neizostavni su dio Muzeja čokolade. Ipak, za mnoge koji posjete muzej posebno interesantne biće Tesline kocke - slatkiš koji tek treba da „zasvijetli“ punim sjajem.
- Nakon otvaranja muzeja, Tesline kocke bile su vrlo popularne. Upravo ovih dana radimo novi kalup u Italiji jer je neophodno da postoji precizan oblik kockice koja će kasnije postati dio velike kocke. Svi su zainteresovani za njih i njihov originalni sastojak koji ima veze sa šljivom, marcipanom... A nova kombinacija, koja će biti još bolja, uključivaće mentu i crnu čokoladu i još nekoliko sastojaka. Menta asocira na hladnoću: bijelo, sivo, zeleno, što je opet neka asocijacija na struju - pojasnio je Bojan Misaljević.
FOTO: heute.at / chocolate-museum.wien
