POBJEDA: U javnim nastupima i stručnim tekstovima insistirate na tezi da su Zetska ravnica i Podgorica jedinstveni arheološki park čijeg značaja još nijesmo svjesni u dovoljnoj mjeri. Da li je to ključni motiv za nastanak „Podgoričkog brevijara“?
ČUKIĆ: Istražujući godinama to područje polagano sam stvarao sliku i o prošlosti Podgorice koja je kao rijetko koji grad obavijena zagonetkama, osobito u vezi njenog nastanka i prvih vjekova postojanja, oko čega se u proteklom vijeku isplela cijela jedna pseudonauka. Obrađujući ta pitanja postepeno se i stvarala slika o dobu u kojem je Podgorica začeta. Bilo je tu, svakako, i pitanja iz novijeg doba koja je trebalo bolje rasvijetliti. Sve je to, konačno, rezultiralo „Podgoričkim brevijarom“, čiji podnaslov glasi – Skica za istoriju Podgorice do 1900. godine. U svemu tome dugujem i veliku zahvalnost gospođi Neli Savković-Vukčević i Gradskom sekretarijatu za kulturu i sport, zahvaljujući kojima je ovo djelo i objavljeno,
POBJEDA: Predstavljajući urbanogenezu zetske ravnice, ističete značaj velikog ilirskog grada u Starim Matagužima…
ČUKIĆ: Nastanak Podgorice je nužno posmatrati i razumijevati u okviru urbanogeneze Zetske ravnice koja je započeta još u Starom vijeku. Ovdje pažnju usmjeravamo na veća naselja u Zetskoj ravnici, pri čemu, kako je poznato, rimska Duklja nije prvi veliki grad. Začeta je tek u prvom vijeku nove ere. Skoro 300 godina prije toga na području Starih Mataguža postojao je veliki iliro-helenistički, odnosno labeatski grad, pravougaonog oblika, čije su zidine bile izgrađene u kiklopskoj tehnici i imale dimenzije 120 x 80 metara, sa velikim kulama na uglovima, dimenzija 10 x 10 metara. Istovremeno sa podizanjem tog naselja između 250-200. godine stare ere, na okolnim brdima su obnovljene i dograđene starije ilirske utvrde i podignute nove. Ima ih dvadesetak. Pomenućemo samo neke – Oblun, Zeleniku, Staru gradinu iznad Smokovca, Medun, Đutezu, Samobor. Tada su sve zajedno dobile ulogu zaštitnog fortifikacionog brdskog prstena u službi velikog grada u ravnici, u Starim Matagužima. Prosto je nevjerovatno da taj veliki grad nije bio poznat do 1982-1983. godine. I nije to jedini naučni paradoks vezan za Zetsku ravnicu. Jer, u isto vrijeme je otkriven i veliki ilirski grad na Đutezi u selu Dinoši. Malo prije toga saznali smo za ilirski grad Oblun nad Gornjim blatom.
POBJEDA: Ukazuje li to na proizvoljnosti i neutemeljenosti ranijih zaključaka u literaturi o Zetskoj ravnici?
ČUKIĆ: Slika o tom području u starom vijeku pravljena je naprosto bez ključnih elemenata. Ima tu još nešto. Sa prvim iskopavanjima labeatskog grada u Starim Matagužima 1985-1986. uočeni su i njegovi silni gabariti. Tada je postalo jasno da se labeatski grad Meteon koji pominje Tit Livije nije mogao nalaziti u Kučima - kako se dotad mislilo isključivo na osnovu glasovne sličnosti - već baš u Starim Matagužima. Razjasnilo se, dakle, da je ilirskih utvrđenja na brdima oko Zetske ravnice bilo poviše a da je Livije u svome djelu Ab urbe condita prije hiljadu godina pomenuo samo dva najveća labeatska grada – Skodru (Skadar) i Meteon na prostoru današnjih Starih Mataguža. Priča ni tu nije gotova. Olivera Velimirović je još 1983. godine nagovijestila da se u Zetskoj ravnici nalazilo jedno od središta ilirske kraljevine. Upravo u Starim Matagužima. Na ovo se nadovezuje još jedna važna arheološka činjenica. Nedavno senzacionalno otkriće ilirskih kraljevskih palata u Risnu iz perioda 260-250. g. stare ere svjedoči da se ilirska državnost razvijala upravo na tlu današnje Crne Gore, a ne u jugoistočnoj Albaniji odakle se navodno polagano pomjerala prema Skadru. Dakle, ključni državotvorni impulsi su nastajali ovdje, a nijesu stizali sa te strane. Sve to ide u prilog pomenutoj tezi Olivere Velimirović iz 1983. godine i pokazuje da su središta ilirske države u Agronovo i Teutino doba bili u Risnu, da bi se nekoliko decenija kasnije premjestili u Skodru (Skadar) i Meteon (Stari Mataguži) - pri čemu je Meteon imao više rezidencijalan karakter. Sve će ovo prije ili kasnije dobiti karakter senzacije. U to sam potpuno siguran.
Opširnije u Pobjedi
