Kada producenti najave produženu epizodu, obično je riječ o dodatnih pola sata ili čak o dupliranoj minutaži. Zbog toga je najava će dugo iščekivana epizoda serije „This Is Us“ trajati čak tri minuta duže djelovala kao neslana šala. No, ako ste ikada pogledali barem jednu epizodu ove serije, znate što u svijetu porodice Pirson znače ta „sitna“ tri minuta.
Znače oboren rekord prolivenih suza i iskorišćenih maramica. Znači jurnjavu naših najbližih iz susjednih prostorija da se uvjere da je sve okej. Znači da ukoliko već ne postoji Kama sutra za sve te seksi poze ljudi koji jecaju urolani u ćebencad, pitanje je dana kada će se pojaviti na policama knjižara.
Tatino drvo
Postoji hiljadu stvari na koje se možete fokusirati nakon najgledanije epizode„This Is Us“. Džek Pirson umro je od srčanog udara nakon što je izvukao porodicu i psa iz požara, uspjevši da spasi čak i nekoliko porodičnih albuma, ogrlicu i video-kasetu. Najradosnija Super Bowl nedjelja pretvorila se u najtužniji dan u godini.
U sadašnjosti, na dvadesetogodišnjicu smrti, vidimo kako se Velika trojka i Rebeka nose sa Džekovim odsustvom. Tačnije, kako se mijenjaju. Umjesto da ćuti, plače i gleda kasetu kao prethodnih godina, Kejt se otvara Tobiju. Rendal prvi put govori o gubitku oca poslije godina maskiranja tuge proslavom Super Bowla.
Kevin prvi put dolazi do Džekovog drveta. Priča sa ocem i nakon toga telefonira Rebeki. Momenat kada joj priznaje da se osjeća oslobođeno jer je tu, a onda otkriva da nije siguran da se nalazi kraj pravog drveta jedan je od najslađih i najsjetnijih u ovoj epizodi.
Najveći heroj
Ipak, niko u ovoj epizodi ne može da se mjeri sa Rebekom. Prva sezona pripala je Majlu Ventimilji. Zvijezda druge je Mendi Mur. Džek je od početka slikan kao nepitni heroj. Tek sada smo dobili šansu da je heroj i Rebeka.
Fenomenalno je snimljena scena Džekove smrti i momenta kada doktor saopštava Rebeki da je mrtav. Samo nekoliko minuta prije Rebeka priča sa Džekom i odlazi da obavi telefonski razgovor. Dok razgovara sa Kejt, vidimo doktore koji jure u sobu. Potom joj saopštavaju da je umro.
U tom trenutku Rebeka uzima zalogaj čokoladice. Nastavlja da žvaće, gledajući doktora kao da ju je pomiješao sa nekim. Sa nekim ko je izgubio nekog svog Džeka, jer njen je živ. Sad je pričala sa njim. To mora da bude greška.
U nastavku, baš kao u epizodi kad Kejt gubi bebu, ne vidimo glavni događaj. Umjesto trenutka smrti i beživotnog tijela, posmatramo Rebekino lice kada uđe u sobu i preminulog Džeka kao odraz u staklu. Kreatori serije ovakvim pristupom majstorski zadržavaju emocije gledalaca na „imaginarnoj litici“, ne koristeći dodatne prilike za dramu i suze.
Poslije izlaska iz bolnice Rebeka odlazi kod djece. Nakon što ih zbrine kaže: „Izaći ću napolje na dva minuta. Je li to okej?“ Istog trena, na vaše srce pada mali nevidljivi teg. Rebeka traži dva minuta. Samo dva minuta. Dva minuta nakon što ju je vatra pretvorila u ništa.
Biljana MARTINIĆ
Na Springstinovom koncertu
Što može da bude tužnije od epizode u kojoj Džek umire? Možda naredni nastavak, sa sahranom i susretom s doktorom koji je porodio Rebeku? U još jednoj izvanredno zaokruženoj priči, priča počinje sa naizgled nevinim biranjem porodičnih kola. Na kraju nas ostavlja u suzama kada vidimo Pirsonove, koji u istim kolima, bez Džeka, idu na koncert Brusa Springstina za koji je kupio karte nekoliko dana prije smrti. I sve to dok Rebeka, iako ima gefirofobiju (strah od mostova), prelazi preko onog najstrašnijeg – ne trepnuvši. Džek... Tvoja porodica je u sigurnim rukama.
FOTO: screenshot
