Knjiga „Varljiva istorija doma“ Srđana Gagića, pjesnika i urednika Raštan izdavaštva, predstavljena je prve večeri Međunarodnog festivala književnosti u Podgorici.
Riječ je o zbirci poezije za koju je Gagić prošle godine u Zagrebu dobio prestižnu nagradu „Predrag Matvejević“, a kritika ju je ocijenila kao njegovu najzreliju i najbolju knjigu do sada.
Govoreći o festivalu, Gagić je kazao da je ovo njegov četvrti dolazak u Podgoricu, ali prvi put u ulozi autora koji predstavlja svoju knjigu. Govoreći o nagradi „Predrag Matvejević“, Gagić ističe da nagrade jesu važne, ali da autor ne bi trebalo da se oslanja na njih kao na potvrdu vrijednosti svog rada.
„Volim da vjerujem da mi nisu najvažnije i ne vjerujem da autor treba da se oslanja na činjenicu da je dobio nagradu. One su uglavnom dio procjene malog broja ljudi koji sjede u žiriju“, kazao je Gagić.
„Varljiva istorija doma“ nastala je, kako je istakao, iz porodičnih sjećanja i iskustava koja su pretočena u stihove, ali se ne zadržava samo na ličnom. Autor kroz knjigu preispituje način na koji razumijemo prošlost, dom i vlastiti identitet.
„Ovo nije knjiga koja samo preispituje pitanje doma. To je knjiga o putovanju koje je i unutrašnje i u koje se svako upušta u kontekstu samorazumijevanja, ali i putovanje kroz različite prostore i različita vremena. Nisam pokušao da dam odgovor, već da osvijestim put do onoga do čega sam stigao“, kazao je Gagić.
Jedan od najčitanijih autora za djecu i mlade, Uroš Petrović, okupio je veliki broj ljubitelja pisane riječi prvog dana Festivala književnosti u Podgorici. Kako je istaknuto na promociji, Petrovića karakterišu četiri termina, radoznalost, kreativnost, inovativnost i istrajnost, koje čitaoci prepoznaju.
„To su jako važne stvari, nažalost, živimo u izazovnim vremenima, jer svjedočimo naglom razvoju tehnologije, naša djeca su zbunjena i mi sa njima. Imamo malo jači poremećaj govora, smanjenu motoriku, malo manje mašte, tehnologija će i kod mališana preuzeti mnoge stvari, zato, smatram da su knjige za razmišljanje teretena budućnosti, teretana za mozak, koja će nam uskoro prijeko biti potrebna“, istakao je autor.
Osim razgovora o njegovom stvaralaštvu, publika, naročito najmlađi, posebno je uživala u rješavanju zagonetki, koje su ih podstakle da razmišljaju, istražuju i na knjige gledaju iz drugačije, kreativnije perspektive.
I "Roman o agoniji i vedrini",zaključni dio zapažene književne sage o Fricu i Dobrili, srpskog pisca Srđana Valjarevića, predstavljen je prvog dana Međunarodnog festivala književnosti u Podgorici. Junaci iz romana su proistekli iz autorovih jako čitanih kolumni.
„Nemam jaku strast prema politici, pogotovo ne da je transponujem u literaturu, onda mi je ovo rješenje kao neka vrste serije, da imam junake koji će da pričaju i komentarišu ono što se dešava okolo, i tako iz nedjelje u nedjelju, to mi se činilo idealno. Isprva su to bili samo Gojko i Dobrila, a onda sam polako ulazio u štos, nešto mi je falilo, pa se onda Dobrila porodila i rodio se sin Mate, koji odmah kad se rodio imao je 10 godina, preskočio sam period da bude beba. Ubacivao sam neke nadrealne stvari, ali, sa druge strane to je bilo praktično, ne mogu da bebu tretiram kao lika. To sam radio sve do 2002, i najgori period je prošao, smijenjen je režim, tranzicija u pokušaju..Jako je teško istovremeno pisati dvije fikcije, ovu jednu iz nedjelje u nedjelju, a da paralelno radim roman i bilo šta drugo. Prije sedam godina, 2019, dobio sam ponudu da to nastavim, razmislio sam i rekao što da ne“, istakao je Valjarević na promociji.
Podgorička publika imala je sinoć priliku i da bliže upozna hrvatskog književnika Roberta Perišića, jednog od zapaženijih autora savremene hrvatske književne scene, koji je ujedno i zatvorio prvo festivalsko veče.
U festivalskom segmentu pod nazivom "Razgovor sa piscem" je posebna pažnja posvećena njegovom romanu "Područje bez signala“, djelu koje kroz priču o propaloj tvornici, tranziciji i ljudima zatečenim u ekonomskim i društvenim promjenama govori i o širem iskustvu postsocijalističkog prostora.
Perišić je govorio o nastanku romana, njegovim junacima koji, uprkos ekonomskim neuspjesima i osjećaju da su ostavljeni po strani, pokušavaju pronaći smisao, mogućnost novog početka i neku vrstu međusobne povezanosti.
„Inspirisali su me gradovi, formirani zbog industrije, a potom pogođeni njenim kolapsom i raspadom sistema. Bili su mi fascinantni upravo zbog načina na koji su nekada bili povezani s ostatkom društva, a potom izgubili svoju svrhu. I posebno ljudi koji u njima nastavljaju živjeti, u prostoru koji više nema nekadašnji smisao", kazao je Perišić.
U razgovoru se dotakao i važnih elemenata književnog postupka.
"U procesu pisanja mi je važnije nešto otkriti nego unaprijed provesti plan. Ne krećem od čvrste konstrukcije jer likovi i priča tokom pisanja postanu nešto drugo od onoga što sam na početku zamišljao. Pokušavam slijediti smjer koji se pojavi u samom procesu. Ne želim se unaprijed ograničavati", kazao je Perišić.
