Kultura

Život se ne završava smrću nego lošim djelima

- Milutin Obradović kaže da slikarstvo voli jer u njemu ima puno boja. Diplomirao je Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju, u klasi Smaja Karaila. Njegov likovni izraz nije revolucionarnog karaktera. I prije i poslije njega rađali su se slikari čiji vam radovi mogu biti bliži i draži, ali on je umjetnik koji i ljude kojima slikarstvo nije opsesija vezuje uz galerije. Po zanimanju je slikar, po zvanju profesor. Putovao je po svjetu. Dobijao je nagrade. U čvrstoj je emotivnoj vezi sa svojom umjetnošću.
Život se ne završava smrću nego lošim djelima
PobjedaIzvor

POBJEDA: Rođeni ste i odrastali ste u Bijelom Polju. Što se iz tog perioda života najdublje urezalo u Vaše pamćenje?

OBRADOVIĆ: I dalje volim sve što sam volio. Crvenog slona na točkiće, vaterpolo loptu narandžaste boje i mekane poljupce u oba obraza. Sve sam to dobio od svog oca u trećoj godini života kad sam bio u bolnici na oporavku od operacije krajnika. U petom sam se razredu zaljubio, u sedmom naslikao prvi pejzaž... Svako je djetinjstvo lijepo. Puno je toga što volim. I dalje ne volim sve što nijesam volio. Pamtim jutra. Hladna, stisnuta jutra, crvenih ušiju. I tišinu zimske nedjelje pamtim. Zaškripi ponekad prozor ili vrata kada otac izađe da unese drva.

POBJEDA: Od kuće ste pošli u četrnaestoj godini života. Da li je lagodan bio Vaš susret sa svijetom koji nema prednosti koje pruža topli roditeljski dom?

OBRADOVIĆ: Očekivano, nije. Imao sam priliku da postanem lijenština i neradnik. Imao sam priliku da povjerujem da svijet pripada onima kojima je u poslu kojim se bavim pripadao u danima kada sam se spremao da ovladam tajnama slikarstva. A ja sam našao u sebi oslonac, čvrsto sam se prihvatio posla i počeo da slažem kockice života. Na svom temelju gradio sam svoje ognjište. Nema ni čovjeka ni posla predodređenog za neuspjeh ako se radi sa dobrom namjerom. Ima nerada. Mudrost spava u tvojim rukama. Potiljak glave tvoj je prvi i posljednji jastuk. Život je u čovjeku živ da bi ga nadživio. Propadaš ako ne radiš i polažeš nadu u drugoga, a ne u sebe. Na kraju se odvoji što si, a što nijesi svojom rukom uradio. Nema nikoga pod kapom nebeskom koji može reći da je uspio da se do kraja održi na nogama polažući nadu u druge. Drugi te nakratko mogu pridržati i podržati, ali niko te neće nositi o vratu cijeloga života. Niko. Nema tog druga, kuma, roditelja i partije koja će se prihvatiti jalovoga posla da nekoga ko ne čini ništa da bi uspio izvede na stazu uspjeha. Sam gradiš i podižeš sve dane i godine svoga života. Zna to biti teško ali nije komplikovano. Ustani, bori se i pobijedi. Nema ti druge. Zadovoljan je samo onaj čovjek koji je sam sebe sastavio od onoga od čega je satkan. Možeš biti lagan džemper. Možeš biti tvrđava. Izaberi.

Opširnije u Pobjedi

Portal Analitika