Piše:
Vladimir Maraš
Sve je, vele, civilizacija izmislila, samo nije drveni šporet. Bojim se da ovaj naš životni prostor neodoljivo podsjeća na tu situaciju. Imam naviku da preletim TV kanale rano ujutro jer tu čo'ek sigurno svašta može da čuje i vidi. Ne lezi vraže, ovo što sam vidio na Pinku „završilo je igricu“. Kraj. Nema dalje.
*****
Nakon besomučne i kvazisrceparajuće kampanje o smrti Olivera Ivanovića, o čemu je prilog emitovan i tog jutra, povratak u studio donio je fantastičan razvoj situacije. Elem, u pomenutom jutarnjem programu, na temu seksualnosti u Srba, predrasuda i tabua u seksu, između ostalih, jedna od gošći bila je nesuđena kraljica balkanskih šipki, stanovita Branka, poznatija kao Blek Rouz.
Žena je donijela sijaset seksualnih pomagala, koje je pozajmila od prijatelja iz seks šopa sa „zelenjaka“ (prim. aut. Zeleni venac, autobuska okretnica u centru Beograda i jedna od poznatijih lokacija za uličnu prodaju svega i svačega). Potanko je objašnjavala njihove svrhe, namjene, prednosti i mane. Od svih se, nekako sam od sebe, izdvojio plavi vibrator. Za đe je namijenjen deblji kraj, a za đe tanji. Koji dio vibrira, koji ne. Kako se meću lisice, kako se skidaju, da li dobrom voljom, bogomi ponekad i na silu.
O svim tim zanimljivim temama gosti su raspredali približno 20 minuta, lucidno vođeni duhovitim dosjetkama novinarskog para, uz povremeno sablažnjavanje jednog od gostiju koji je u jednom momentu prokomentarisao nešto tipa „dokle smo došli.“ Ko te pita, gospodine dragi. Ćuti i trpi. Bio mislit o tome prije no što si sio tamo.
Naravno, mi sve to gledamo u Crnoj Gori, bez ikakvih problema. To je potpuno u skladu s našim zakonima, medijskim pravilima ponašanja i pozitivnim propisima koji važe u državi. Sram da nas bude.
*****
U međuvremenu, dobili smo informaciju da se finansijska pomoć za otežane uslove života, ogrijev i razne druge vidove nemaštine dodjeljuje suprugama gradonačelnika, direktorima banaka i drugima iz vrha sistema. Tačnije, onima koji su debelo iznad crnogorskog prosjeka. Vidite, čak i u mom zamišljenom sistemu vrijednosti to je moguće. Ali u tom istom sistemu vrijednosti, pod obavezno slijedi nečija odgovornost, kakva god da je. Sram da nas bude.
Država koja godišnje potroši 97,8 miliona eura na socijalu nije nejaka. Kome se daje, zašto i kako, e to bi valjalo vidjeti. Siguran sam da bi bilo zanimljivo.
Istovremeno, cijena goriva raste svakih 15 dana, cijene su hopnule ka gore značajno više no onih očekivanih pe-de-veovih dva odsto. Ispada da nakon „veselih“ devedesetih opet imamo crno (zovu ga i sivo) tržište duvana. Ne znam ja ništa. Ja kupujem duvan na trafici. Ne zaboravite da imamo nekoliko mjeseci presudnih izbora pred nama, pa uvijek pri ruci imajte dosta tečnosti.
*****
Očekujemo i rasplet na Javnom servisu. Očekuju se slobodnomisleći ljudi za popunu Savjeta, koji će u skladu sa iskustvom, najboljim namjerama i svjesnošću o neophodnosti svakog (pa i našeg) Javnog servisa da služe građanima isključivo u skladu sa standardima profesije, bez političkih uticaja. Oni treba da urade sve da se nastavi trnovit i klizav put vraćanja RTCG na staze profesije.
Iskreno, plašim se da će to biti još jedan ne tako davno viđen krug. Vlasti ne odgovara objektivan pogled na stvarnost, jer u toj slici ima nečega što ne prija ušima, ali moramo da se učimo i navikavamo na kritiku. Ljudi na vlasti moraju da shvate da nemaju luksuz izbora kada ih Javni servis pozove. Nego ima da dođu. I bogme, da odgovaraju na pitanja koja su od interesa za javnost.
Moraćemo da se navikavamo na te standarde. Mediji u civilizovanom svijetu odavno služe za kritiku društvenih pojava. Ovdje mnogi mediji umjesto potkošulja imaju dresove političkih partija. Zbog svojih interesa, no se malo ukrivaju. Vele - ljepše se isplati.
Kad se sve sabere i oduzme, država nam je moćnija nego što izgleda. Makar zbog činjenice da i dalje na svojim nejakim plećima nosi ogroman finansijski teret zloupotreba na svim nivoima, dugova (od kojih neki ubrzo dolaze na naplatu), nedostatka priliva u domenu domaće proizvodnje... Da ne pominjem medijsku scenu i one Brankine vibratore s početka, uživo u jutarnjem programu.
Ipak, nos joj je iznad vode. Dakle, Crna Gora definitivno ima perspektivu. Izgleda da je neuništiva. Mislite o tome, cijenjeni građani, da od nje slučajno ne napravimo drveni šporet. A to ako krene - kiss me goodbye.
