Na sajtu norveške ambasade u Beogradu o njemu je stojao sljedeći članak (potom preuzet od strane više internet portala):
"Prvi ski klub i škola skijanja na Balkanu su osnovani na padinama Lovćena u Crnoj Gori davne 1892. godine zahvaljujući norveškom kapetanu i avanturisti Henriku Angelu.
Sve je počelo 1891. godine kada je Henrik Angel (1861-1922) došao prvi put u Crnu Goru kako bi upoznao narod koji se stotinama godina bori za svoju slobodu i nezavisnost. Sa sobom je ponio i par skija da bi se lakše kretao po snijegu.
Skije su incijalno bile korišćene za rad i transport mnogo prije nego što su postale sredstvo za zabavu i sport. Najstarija poznata verzija skija je pronađena baš u Norveškoj i smatra se da je stara preko 4.500 godina. Međutim, slike izrezbarene po zidovima pećina i stijena ukazuju na upotrebu skija i znatno prije.
Na zahtjev crnogorskog knjaza Nikole I, Angel se odlučuje da pokrene školu skijanja. Najprije 1892. godine, Angel zajedno sa francuskim profesorom koji je radio u Francuskoj ambasadi na Cetinju, osniva klub “Cetinjsko skijaško društvo” u okviru koga bi se izvodila obuka skijanja. Tako Angel 1893. godine dolazi u Crnu Goru sa sto pari skija i tako počinje prva škola skijanja u Crnoj Gori ali i na Balkanu.
Ideja je bila da ljudi koji žive po planinama nauče da koriste skije u praktične potrebe tokom dugih snježnih zima.
Po povratku u Norvešku i oduševljen crnogorskom borbom za nezavisnost, napisao je četiri knjige u kojima je podijelio svoja iskustva sa ovih putovanja: "Kroz Crnu Goru na skijama" 1895. godine, “Sinovi crnih gora" 1896. godine, "Odvažan narod" 1902. godine i "Mali narod u borbi za opstanak" 1914. godine.Knjiga "Kroz Crnu Goru na skijama”, koja pokazuje kako se treba boriti za nezavisnost svoje zemlje, je u prvih nekoliko decenija bila među omiljenim kod norveške omladine čime je dodatno doprinijela zbližavanju dva naroda.
Skijanje će tek kasnije dobiti i sportsku formu u Crnoj Gori gdje danas predstavlja značajan aspekt zimskog turizma.
Pored njegovih knjiga prevedenih na crnogorski, uspomena na Angela živi u Crnoj Gori i u vidu nekoliko spomenika i memorijala na Lovćenu ali i kroz dokumentarni film “Skijanje kao misija”. U Norveškoj takođe postoje njegova statua i bista.
Ovaj norveški avanturista se nije zaustavio na Crnoj Gori već je našao novi narod koji je obučavao skijanju – francusku vojsku. Slobodno vrijeme je koristio za planiranje po Alpima ali i vožnju biciklom od Norveške, preko Alpa, do Italije i nazad. Angel se takođe borio protiv Boljševika u ratu u Murmansku na sjeveru Rusije gde je zadobio promrzline i ozljede od kojih je 1922. godine i umro."
Kod nas je prevedena i objavljena Angelova knjiga "Sinovi crnih planina" (NVO Crnogorski međunarodni institut za štampu, Nikšić, 2007). U knjizi, Angel kazuje:
"Svojom pronicljivošću i voljom i uz svoje dobre učitelje, vjerujem da crnogorska djeca mnogo nauče, a ako to i nije slučaj, onda je možda za pojedinca kao i za društvo bolje da se nauči manje, ali da se razvija karakter. Za građane jedne zemlje je bolje da posjeduju dobar i plemeniti karakter, nego velika dobra i blaga. Ponosni na jačinu svog karaktera, Crnogorci se ističu u odnosu na sve narode koji ih okružuju, jer oni su kroz nestabilna vremena i teške borbe pokazali najveću snagu samoočuvanja.
Takva omladina, to je otadžbina u stalno novom i sve boljem izdanju. Ovakvi mladići ne moraju da dobiju oružje u ruke da bi postali vojnici, njima je već prirodno usađena disciplina.
A ova disciplina je mnogo bolja nego kod drugih naroda, jer kod drugih se tako nešto stiče tokom dugog niza godina, napornim vježbama, a ovdje je to nešto čvrsto i u unutrašnjoj vezi sa ljubavlju i osjećanjem dužnosti prema otadžbini, kao i strahopoštovanjem prema svim starijima.
Čovjek se često u Crnoj Gori iznenadi zbog tog velikog strahopoštovanja koje odlikuje ovaj narod, a naročito njegovu omladinu. Otac i majka to podstiču, crkva propovijeda kao svetu dužnost, škola dalje razvija, a omladina i sama vidi kako se otac, majka i sveštenik klanjaju pred onim ili onima koji su iznad njih, koji predstavljaju državu ili otadžbinu. Djeca stoje u prisustvu roditelja, mlađi ustaju i ustupaju mjesto starijima, najstariji uvijek dobiju počasno mjesto, to je vojničko vaspitanje od prvoga dana." (strane 148 i 149)
Priredio: Miroslav Ćosović
Komentari (32)
Isticati se mozes na vise nacina pa vi vidjite
Jos jedan od osvedocenih prijatelja crne gore i crnogoraca.
Za sve neprijatelje CG pa i srbiju vazi Njegosevo proklestvo"Kugo ljucka malo ti je po svijeta sto si svojom zlosćom zatrovala no si otrov svoje adske duse i na ovi kamen izbljuvala"
Eh sta bi rekao danas da vidi i omladinu i ove njihove roditelje i tudju crkvu koja ih vaspitava da mrze svoju domovinu i da jedino mastaju o drugoj zemlji u koju bi da utope Crnu Goru....A sta da kazem i o Norvesoj ambasadi koja je promociju njegovih knjiga koje je iskljucivo posvetio Crnoj Gori i crnogorcima predstavila u ambasadi Norveske u srbijanskoj prestonici.Kako bilo da neko govori recimo o clanovima norveskog pokreta otpora u Berlinu ili Stokholmu...Cak su tamo (Beograd) objavili i knjigu na sajtu ambasade. Nisu se cak udostojili ni da dodju u Crnu Goru.A nase ministarstvo nekulture ni da pisne o o toj sracunatoj sramoti.Oni stite gospodju premijerku tudje drzave,da je Risto Mefisto ne rasplace.A za crnogorce i Crnu Goru ih......
jedino zamjeram ovom gospodinu osvjedočenom prijatelju Crnogoraca što nije uočio,a ja bih dodao i dobar dio nas ne zna da Je Srpska pravoslavna crkva i i dio tog naroda najveći neprijatelj kojeg je Crna Gora ikad imala. Koji vrše u prvom redu kulturocid i ne misle stat,ako se mi ne izborimo da promijenimo to stanje
Sve do 1918 godine Crnogorci su bili Crnogorci, izuzev malog broja crnogorskih studenata koji su išli na školovanje u Beograd, gdje su im pored ostalog usadili u glavu da su oni Srbi, Od 1918 godine pa nadalje Crnu goru je naša jad od Srba i crnogorskih posrbica. Od tada se u crnoj gori javlja sva moralna prljavština i svako zlo.
Demantuje te svaki broj novina iz cg prije 1918. Čitaj i ne blamiraj se.
@Stanislav znamo da ste osvjedočeni neprijatelj C. Gore i Crnogoraca . Mnogi svjetski : pisci , istoričari , političari su se divili maloj , siromašnoj državi ALI viteškoj u borbi za svoju slobodu . Roj Trevor o C. Gori poslije poraza Napoleona : EVROPSKA SPARTA .( prvu bitku je Napoleon izgubia baš od Crnogoraca)
Ko o cemu Cosovic o tome da Srba nema u CG prije 200 godina . ali ta CG je tada imal 3500 km kvadratnih a ova Cg ima 13,500 km kvadratnih.Puno lazi u tekstu , jer kaze da je knjiga prevedena na crnogorski , ali tada nije postojao crnogorski jezik kada je ova knjiga prevodjena
Ukucaj u Google to što si citirao.
moj prijetelju to je neko preveo ali nigdje nema originalnog teksta iz Norveske ambasade koji je na engleskom jeziku,Ako ovako pise na portalu Norveske ambasade ja cu da te vodim na rucak dje god hoces u Podgoricu
Pored njegovih knjiga prevedenih na crnogorski, uspomena na Angela živi u Crnoj Gori i u vidu nekoliko spomenika i memorijala na Lovćenu ali i kroz dokumentarni film “Skijanje kao misija”. U Norveškoj takođe postoje njegova statua i bista. evo sam izvukao iz ovog teksta Cosoviceve neistine
Sve su te vrijednosti koje su pripadali okvirno teritorijalno vremenu postojanja. Mozda su tada zbog vrline bili ok. danas takve moralne vrijednosti u potpunosti da se postuju morale bi se prebrati . Ne zasluzuju danas nasi stariji da im se klanjamo niti ih bas postujemo samo zbog godina ?????Godine nose i odgovornost ,nasi preci su imali ovi danas ne ??
Ja mislim da su svi narodi slicni ali da se razlika stvori npr kad nasi stari ne dozvole da dodju u situaciju da salju svoje supruge prvo kod Turcina pa onda je kuci povedu jer ja ne mislim da su turci mnogo vodili racuna o plodnosti zena pa se desavalo svasta vezano za nacionalnost novorodjenceta a to se prenese generacijama.Nasi stari su znali za svoje junake tako da mi nemamo Spomenik neznanom junaku.Neki ponosni narodi iz okruzenja su imali nekoliko ustanaka za 500 god dok nasi su ustali cim su Turcci dosli na granicu i nijesu sijedali ni pocijevali sledecih vjekova.Meni se cini da to pravi veliku razliku izmedju nas i nekih ponosnih susjednih naroda ali ko ce ga znati mozda i nisam u pravu.Kako god bilo DA JE VJECNA CRNA GORA
E o ovome sam ja pisao u gornjem komentaru!Baba pogrijesi i onda se unuce ponosi sto je bila dzamija na Cetinju.Nikako ne dozvolite PRAVO PRVE BRACNE NOCI jer cete mjesto CRNOGORCA DOBITI STANISLAVA
BRAVO NA KOMENTARU
U potoku i mjestu Tišina Hercegovine iz Dribnjaka subtušike djecu kad su od poreza silovane.cg je u doba Danila Prvog bila pod Turcima po Vicki Zmajeviću.bila je džamija na CT.a mate nahije a ne župe i Crljenica turski barjak.
Поената је ЦРНОГОРИ СЕ РАЗЛИКУЈУ ОД СВИХ ОКОЛНИХ НАРОДА...хахаха.. а за Николу или Петра Првог један од околних народа су и Херц св Саве. Свакако да сваки дио србства има своје специфичности а специфичност Црногораца је не мирење са турском окупацијом и борба за очување славеносрбске слободе! По ријечима Петра Првог о Бушатлији или Крста Поповића и многих других. По томе се Цгци разликују од осталих Срба.
Eto tako!!!!
O kakvom nemirenju procas?
Eeee, koja je muka na tebe crni Stanislave. Ne možeš da se pomiriš sa činjenicom da smo dva naroda. Pa sve nešto izmišljaš, ka' što srbi znaju da izmišljaju i lažu. Viđi jadan što ti otac nacije Dobrica kaže o srpskoj laži. Pročitaj jadan nebio.
Eh, tako je bilo nekada. Omladina za primjer, Ljubav prema otadžbini i poštovanje prema svim starijima. A onda se desila1918 i od tada do danas traje velika asimilacija i uništavanje pravih crnogorskih vrijednosti. Posrbljavanje u svakom obliku. Našoj đeci su idoli Zvezde Granda. Posrbice se kote kao zečevi, a sekta koja sebe zove crkva tzv. spc promoviše pedofiliju kroz razne Kačavende i pop Mace. Nema nam spasa braćo CRNOGORCI, ako se ne odupremo ovome zlu!
Gledam ovu sliku CG skijasa kako se sredio kao da igra u folklor a ni kuburu nije odlozio ako ga napanu Turci .
Док вам је било Турака, на нешто сте и личили. Од кад су вас Турци напустили, познати сте као најбољи полумаратонци низбрдо.
