Piše: Ivan KERN
Manastir Ostrog je osnovao Sveti Vasilije, visoko pod Ostroškim gredama. Od vremena njegovog proglašenja za sveca 1678. godine, Ostrog je najveće hodočasničko mjesto u Crnoj Gori i na širim balkanskim prostorima.
Sastoji se iz dvije cjeline, Gornjeg i Donjeg manastira, koji su međusobno povezani kolskim putem.
Gornji manastir je uvučen u udubljenje vrletne stijene. Pećinske otvore zatvara fasada sa istaknutim zvonikom iz 1923-26.g. U njemu postoje dvije male crkvice, obije su prirodne pećine, prilagođene neznatnim dograđivanjem u male hramove.
U crkvici Vavedenja čuva se manastirska svetinja - ćivot Sv.Vasilija Ostroškog. Živopisana je u drugoj polovini XVII vijeka. Freske u hrarnu Sv. Krsta radio je majstor Radul 1666/7 g, za vrijeme Sv.Vasilija i igumana Isaje, o čemu govori sačuvani natpis.
Lokacija: Donji manstir je lociran na prostranoj zaravni. Postepeno se razvijao, služeći potrebama Gornjeg manastira. Na mjestu gdje se nalazio stariji hram, iguman Josif Pavićević, uz pomoć Bjelopavlića gradi crkvu Sv.Trojice 1824.godine.To je jednobrodni hram sa polukružnon apsidom i karakterističnim dvoetažnim zvonikom.
Freske, sa čudima Sv.Vasilija Ostroškog, radio je slikar Naum Andrić 60-tih godina prošlog vijeka. Međutim, kao sto ćete pročitati nisu uspjele da opstanu i u ovom.
U sukcesivno podizanim konacima Donjeg manastira, najstarije je krilo sagradjeno 1742.godine. Manastir Ostrog je kao spomenik sakralne arhitekture zaštićen od 1960. godine.
Danas su pristupne kolske komunikacije proširene i asfaltirane. Na pristupnim platoima postoje formirani parkinzi.
Konstatovano stanje: Komisija za utvrđivanje stanja nepokretne kulturne baštine Crne Gore konstatovala je stanje spomenika 2004.godine. Tada iznešene primjedbe na stanje spomenika odnosile su se na to da je u neposrednom okruženju Donjeg manastira izgrađen niz novih objekata od više hiljada metara kvadratnih nepoznate namjene, neprimjerenih materijala, oblika i gabarita. Između Gornjeg i Donjeg manastira tada je u toku bio završetak radova na gradnji nove crkve. Oni su tada iznijeli mišljenje da je izgradnjom navedenih objekata ovo kultumo dobro izgubilo urbanističko ambijentalnu vrijednost.
Oni su 2004. godine naveli da imajući u vidu značaj ovog kulturnog dobra, a s obzirom na obim i stepen degradacija sa konzervatorskog aspekta, uzurpacija manastirskog kompleksa predstavlja presedan, pa su došli do toga da predlože preispitivanje spomeničkih svojstava istog. Po mišljenju Komisije, spomenička svojstva zadržao je tada dio Gornjeg manastira izgrađen do 1926. godine, kao i crkva Donjeg manastira sa starim konacima.
Ministarstvo kulture je 2005. godine, nakon duge pripreme, prezentiralo Izvještaj o stanju nepokretne kulturne baštine u Crnoj Gori. U izvještaju Ministarstva kulture moglo se pročitati da je kulturni reljef Crne Gore doživio katastrofalne izmjene.
Tada se moglo pročitati da je od ukupno 357 zakonom zaštićenih nepokretnih spomenika kulture 246 devastirano i degradirano. Od tog broja čak 138 spomenika oštećeni su nelegalnim i nestručnim radovima.U izvještaju se dakle moglo pročitati da se najviše protivzakonito i amaterski radilo na sakralnim objektima.
Konstatovano je 2005. godine da zaštićenu sakralnu arhitekturu, koja je jedan od najbitnijih segmenata kultume baštine Crna Gore, čini 205 spomeničkih jedinica. Autentičnost ovih objekata uglavnom se mijenja korišćenjem modernih materijala, posebno eloksirane bravarije za koju se moglo reći po količini koja je ugrađena u kulturna dobra da je posebno prirasla srcu djelatnicima SPC u Crnoj Gori.
I ne samo to: kamen sa vjekovnom patinom se "pjeskarenjem" izbjeljuje, ručno klesane kamene ploče sve se više zamjenjuju pločama od armiranog betona, a koriste se i ostale blagodeti savremenih materijala- mermera, laminata, industrijska stolarija...
Moglo se pročitati da se i unutrašnjost sakralnih objekata sređuje po novokomponovanim istorijskim aršinima: rade se novi ikonostasi, freske, živopisi, mozaici... "Najčešće su islikani bez uvažavanja kulturno - istorijskog konteksta, oslonjeni na kvazivizantijsku estetiku", ističe se u izvještaju ministarstva kulture.
Izgradnja konaka: Tada se moglo pročitati i o specijalnosti crkvenog građevinskog preporoda - izgradnji konaka. U Izvještaju stoji: "Novi konaci po gabaritu i oblikovanju (tip hotela - pansiona) neprimjereni su sakralnim kompleksima kao i objektivnim potrebama monaštva".
Posljednjih godina na teritoriji Crne Gore niklo je 8.000 metara kvadratnih SPC konaka. Samo oko manastira Ostrog izgrađeno je više objekata površine 2.500 metara kvadratnih.
Čitajući Izvještaj izgledalo je da je država konačno shvatila o čemu je tu zapravo riječ: "Kroz nelegalne konzervatorske i restauratorske radove i druge zahvate na sakralnim objektima, unošenjem novih elemenata koji nijesu svojstveni i primjereni autohtojnoj graditeljskoj i uopšte kulturnoj baštini Crne Gore, a pod izgovorom privođenja objekta bogoslužbenim funkcijama, namjerno se mjenjaju ili nastoje trajno izmjeniti njihova prepoznatljiva istorijska i kulturna svojstva i osobenosti".
Tada je o stanju u Manastiru Ostrog rečeno da: "Kompletan spomenički kompleks, Donji i Gornji manastir, novim konacima doživljava improvizatorsku urbanizaciju, koja blizinom i obimom izgrađenih objekata (4.500-5.000 metara kvadratnih), njhovim stilom i arhitektonskim rukopisom ugrožava originalnost i neponovljivost Ostroškog manastira.
Novi stil konaka u neposrednoj blizini Gornjeg manastira i sadržinski i funkcionalno i arhitektonski degradira Manastir. Manastir je izgubio svoju religijsko - isposničku duhovnost i komercijalizovao kult SV. Vasilija Ostroškog Čudotvorca.
Izgrađena je nova crkva, kao i niz objekata stambenog karaktera, radionica, garaža, pansiona, i bezbroj improvizovanih kioska sa kič suvenirima. Kompletan doživljaj kompleksa predstavlja primjer "industrijalizacije" crkve, precizira se u lzvještaju.
Ogromne nepravilnosti i svjedočenje Mitrovića: Kao da i toliko nepravilnosti nije bilo dovoljno, kršenje zakona i izvođenje nelegalnih građevinskih radova se nastavilo nesmanjenim tempom.
Iste te 2005. godine, komisija Zavoda za zaštitu spomenika je ponovo obišla Ostrog i utvrdila da je u Donjem manastiru uništen živopis Sv. Vasilija Ostroškog koji je tokom obilaska Komisije za utvrđivanje stanja nepokretne kulturne baštine Crne Gore konstatovan . Zavod je tada podnio nove krivične prijave.
Po svjedočenju Slobodana Mitrovića, direktora Republičkog Zavoda za zaštitu spomenika tada je došlo do još jednog u nizu uništavanja crnogorskog kulturnog nasljeđa.
Svjedočenje Mitrovića sa hronologijom tog uništavanja koje se moglo pročitati u medijima išlo je ovako. Komisija Zavoda sastavljena od iskusnih konzervatora koji poznaju sve ikone i freske u Crnoj Gori, i Mitrović kao direktor Zavoda obišli su krajem 2005. godine Ostrog. Obilazak je izvršen nakon što je Zavod dobio informaciju da se tamo izvode neki radovi.
Po riječima Mitrovića ono što su tamo zatekli kada su konačno uspjeli da uđu u crkvu Svete Trojice, odnosno Donji Manastir je bio – haos.
“To je bila veoma neprijatna situacija, neprijatna atmosfera - u početku radnici nijesu htjeli da nas puste. Bilo je tu i malo nepristojnog ponašanja. Konačno smo ušli u crkvu Svete Trojice, odnosno Donji Manastir, i konstatovali da su kompletne freske premazane glet masom i pripremljena podloga za izradu novih fresaka. Porušena je i pjevnica, dragocjen arhitektonski detalj. Nema mnogo crkava sa pjevnicom u Crnoj Gori. Veliki radovi su i oko crkve - da li kanalizacija, da li vodovod, da li toplovod, ne znamo. Istovremeno se preziđuju otvori na crkvi i uvodi grijanje. Konstatovali smo dosta i arhitektonskih i zanatsko graevinskih radova. Najbolnije je uništavanje fresaka.”
Da podsjetimo to su one freske za koje je samo godinu ranije Komisija za utvrđivanje stanja nepokretne kulturne baštine navela - Donji manastir sa crkvom Sv. Trojice, u dobrom je stanju sa živopisom u unutrašnjosti, rad Nauma Andrića.
Pop uništio fresku: Komisija Zavoda je pokušala da odmah reaguje i poslala je na sve adrese dopis o zabrani radova. Koji nije ispoštovan. Međutim, taj obilazak ostaće po Mitroviću zapamćen po jednom presedanu. Do tada nezabilježenom u konzervatorskoj praksi kod nas.
Naime, Mitrović je tada kazao da su kao institucija za zaštitu kulturnih dobara imali puno problema arhitektonske, zanatske prirode, nešto se dograđuje ili obnavlja ali ne kvalitetno, u odgovarajućem duhu i stilu, ali ovo je bio prvi put da su se stručnjaci zavoda sreli sa paradoksalnom situacijom – da ljudi iz crkve unište fresku.
“Istog dana smo poslali rješenja da se radovi stopiraju. Živopis Svetog Vasilija Ostroškog čudotvorca je između ostalog izvrsan artefakt, te freske je 1965. radio pop Andrić. Kad kažem artefakt mislim na to da je, u sagledavanju naše istorije, konzervatorsko pravilo da se čuvaju kulturni slojevi iz svih vremena bez obzira koliko su vrijedni. Danas smo skloni da tvrdimo da su crkve u vrijeme komunizma bile zapuštene i da su propadale. To jeste velika istina, ali imate i pozitivnih primjera. Ako je neko 1965. imao toliko osjećanja I poštovanja za vjerske objekte, ako je neko imao čak i demokratske svijesti da dozvoli da se slikaju freske u Donjem Manastiru, onda to postaje jedan istorijski artefakt i dokaz da ipak nije sve bilo tako mračno u vrijeme komunizma.
Tako da smo imali zbunjujući razgovor i za njih i za nas. Jer nijesmo navikli, niti smo do sada imali slučaj da fresku unište ljudi iz crkve. Bilo bi jedino ispravno da crkva zajedno sa Zavodom objavi konkurs sa ciljem da se vrate teme iz života Svetog Vasilija. I da to rade iskusni slikari i konzervatori, a ne priučeni majstori i popovi”, kazao je tada Mitrović.
Sve očekivano: Međutim, takva dešavanja na kulturnim dobrima su se mogla i očekivati. O tome se moglo čitati u Izvještaju Ministarstva kulture 2005. godine.
Posljednji valjani Registar nepokretnih spomenika kulture rađen je 1961. U Centralnom registru koji je napravljen 1992. pored toga što nije upisan nijedan spomenik sa područja Kotora, Tivta i Herceg Novog, ne postoji stručna dokumentacija o izvornom izgledu spomenika. Obaveza utvrđivanja zaštićene okoline spomenika kulture predviđena je svim zakonima o zaštiti spomenika počev od 1960.
Rad institucija koje su se tada bavile zaštitom spomenika kulture - Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture, Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture i Centra za arheološka istraživanja u kojima je zapošljeno 97 radnika, u Izvještaju je ocjenjen ovako: "Svojom neorganizovanošću, inertnošću u postupanju, neeflkasnošću u preduzimanju mjera i nepravilnostima u radu, neposredno su pospješili neprimjerene i nelegalne aktivnosti prema spomeničkim jedinicama".
Iako se nelegalno gradilo i razgrađivalo na sve strane Republiki zavod je bio donio samo 15 rješenja kojima je naložena obustava radova na spomenicima kulture.
Graditelji se naravno nijesu obazirali na ta rješenja – ni tada ni danas.
Novi radovi: Radovi na Manastiru Ostrog su nastavljeni da se izvode. Uprava za zaštitu kulturnih dobara je podnijela tokom 2014. godine dvije krivične prijave osnovnom državnom tužiocu u Danilovgradu protiv MCP SPC zbog kršenja Zakona o zaštiti kulturnih dobara i narušavanja arhitektonskog, umjetničkog i ambijentalnog značaja Manastira Ostrog.
Iz Uprave za zaštitu kulturnih dobara su tada rekli da su u saznanju da se u kontinuitetu izvode nelegalni radovi na kulturnom dobru - Manastirskom kompleksu Ostrog, koji narušavaju njegov arhitektonski, umjetnički i ambijentalni značaj.
Investitor ovih radova, Mitropolija crnogorsko-primorska SPC bila je u obavezi da obavijesti ovu Upravu, kao nadležni državni organ, o namjeravanim aktivnostima i da pribavi potrebne saglasnosti i dozvolu - što nije urađeno. Tada su, nakon izvršenog uvida u stanje manastirskog kompleksa, iz Uprava podnijeli dvije krivične prijave protiv Mitropolije crnogorsko-primorske SPC.
- “Po saznanju o vršenju nelegalnih radova na Manastirskom kompleksu Ostrog, Uprava za zaštitu kulturnih dobara je preduzela radnje iz svoje nadležnosti, odnosno stručna lica Uprave i glavni inspektor za kulturna dobra su 4. juna 2014. izvršili uvid u stanje pomenutog kompleksa, naložili obustavu radova i podnijeli krivičnu prijavu 9. juna osnovnom državnom tužiocu u Danilovgradu.
Takođe Uprava je 22.septembra 2014. godine, saglasno zahtjevu osnovnog državnog tužioca Danke Ivanović-Đerić, dostavila traženu dokumentaciju Ministarstvu unutrašnjih poslova, Upravi policije Podgorica, Centru bezbjednosti Podgorica, Odjeljenju bezbjednosti kriminalističke policije.
S obzirom na to da su radovi nastavljeni i da nijesu ispoštovane naložene aktivnosti ovog državnog organa glavni inspektor je ponovo obustavio radove, 9. decembra 2014., nakon čega se Uprava za zaštitu kulturnih dobara obratila 10. decembra Upravi za inspekcijske poslove, kako bi pokušali sinergetski djelovati i stati na put ovim nelegalnim radnjama. Takođe, uslijedila je 15. decembra 2014. godine druga krivična prijava po istom osnovu. Međutim, sve preduzete radnje ovog državnog organa nijesu rezultirale obustavljanjem daljih nelegalnih radova na ovom značajnom kulturnom dobru Crne Gore.” Saopštili su tada iz Uprave za zaštitu kulturnih dobara Crne Gore.
Sredinom 2015. godine opet su nelegalni radovi izvođeni na Manastiru Ostrog uzburkali javnost. Pljuštale su zabrane i prijave, međutim, radovi su se uglavnom privodili kraju onako kako su počinjali. Nelegalno.
"Bili smo prinuđeni da izvršimo građevinske opravke u Manastiru Ostrogu zbog toga što je postojala opasnost da se sruši ćivot Svetog Vasilija Ostroškog", kazao je tada mitropolit crnogorsko-primorski Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori Amfilohije.
On je tom prilikom komentarisao kontinuirane optužbe da SPC vrši devastaciju crnogorskog kulturnog blaga.
"Napali su me zbog toga, čak i zabranili radove na Ostrogu, jer ih nijesmo pitali. Koga, međutim, da pitamo? Da nijesmo to uradili prošle godine, srušio bi se ćivot Svetoga Vasilija Ostroškog. A da čekamo njih godinu, dvije, tri, da oni nama odgovore, pa da nam onda daju svoje uslove - e, pa neće biti tako", poručio je on i dodao da crkva poštuje državu.
Mitropolit SPC kazao je da je crkva u početku dobro sarađivala sa Zavodom za zaštitu spomenika kulture, sve dok su na njegovom čelu bili zaista stručni ljudi. Vjerovatno je mislio na stručnjake koji su prepoznavali da se nešto radilo obično kada bi se radovi završili.
"Međutim, kad su kasnije počeli da po partijskoj liniji postavljaju direktore Zavoda i Uprave, stvari su postale drugačje. Sad oni hoće da uče nas kako treba da čuvamo ćivot Svetog Vasilija Ostroškog", naglasio je Amfilohije i dodao:
"Neka država postavi stručne ljude na čelo institucija za zaštitu kulturnog blaga, pa ćemo onda sarađivati. Crkva ima takve ljude, stručnjake, najbolje arhitekte, arheologe, najbolje znalce koje angažujemo. Oni su ne samo odavde, nego ih angažujemo od Italije do Srbije. I onda možemo da se na pravi način brinemo o hramovima, jer za nas oni nijesu mrtvačnice nego živonosni izvori. Stoga je za crkvu od izuzetne važnosti da na čelu institucije za zaštitu kulturnog blaga budu stručni ljudi", istakao je Amfilohije.
U toj izjavi se možda nazire dio problema i rješenja zbog čega se neprestano poslednjih dvadesetak godina u kontinuitetu pojavljuju zabrinjavajuće ocjene stanja crnogorskih kulturnih dobara. I zbilja, sigurno bi stanje, bez “možda” na crnogorskim kulturnim dobrima bilo prihvatljivije kada bi na njima počeli konačno raditi stručnjaci iz Crne Gore. A ne kao sada ovi “angažovani od Italije do Srbije”. Jer, neće biti da oni više brinu i bolje znaju tradiciju, istoriju, kontekst nastajanja crnogorskih kulturnih dobara .
(Autor je diplomirao na Kulturološkom fakultetu na Cetinju 1991. godine. Kao slikar-konzervator, više godina radio je na konzervaciji i restauraciji štafelajnog slikarstva, kao i fresaka i mozaika. Kao saradnik Zavoda za zaštitu spomenika bio je angažovan na obnovi više crkava i manastira u Crnoj Gori, Srbiji i na Kosovu)
