Političar, dugogodišnji poslanik DPS-a u Skupštini Crne Gore, koji je takođe bio i predsjednik Gradske Opštine Tuzi, Nikola Gegaj, završio je osnovnu i srednju školu u rodnim Tuzima. 1988. godine proglašen je đakom generacije i najboljim učenikom u Crnoj Gori. Bio je dobitnik nagrade Luča, kao i nagrade Titovog fonda, što mu je kako nam je priznao, mnogo pomoglo prilikom studiranja.
Nikola potiče iz jedne od najuglednjih porodica u Malesiji. Po struci je inžinjer metalurgije. Otkriva nam i da nikada nije radio u struci. Naime, prije ulaska u političke vode, radio je kao profesor hemije i matematike u srednjoj školi u Tuzima.
U Skupštini Crne Gore, kao poslanik DPS-a i veliki borac protiv nacionalizma i šovinizma, zastupa koncept građanske države i među najaktivnijim je govornicima u redovima svoje stranke.
Nikola je poznat kao čovjek iz naroda, ljubazan i omiljen. Srećno je oženjen suprugom Marijom, sa kojom ima kćerku Moniku koja je učenica sedmog razreda osnovne škole „Mahmut Lekić“ u Tuzima i koju, kako nam priznaje, voli najviše na svijetu.
Drugo mjesto na izboru za najljepšu baštu Opštine Podgorica u tekućoj godini, pripalo je bašti porodice Gegaj.
Za one koji to možda nijesu znali, Nikola je delegat Fudbalskog saveza Crne Gore.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kad ste bili dijete?
- Slobodno vrijeme. Uostalom, ne kažu uzalud da je najljepše dječje i đačko doba. Uživate, nemate tu odgovornost kao odrasla osoba, zatim, roditelji vam sve serviraju...Djetinjstvo smatram posebnim periodom. Pamtim momente kad sam kao odličan učenik nostio štafetu mladosti, zatim školske raspuste, igranje malog fudbala sa komšijama u Zatrijepču. Ne mogu zaboraviti ni moju dragu učiteljicu Nušu, koja je bila stroga, ali pravična.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Kad čovjek zađe u određene godine, sve bi više volio da je dijete. Makar ja tako mislim. Uostalom, odrastao čovjek promišljenije može da kreira i sagleda svoje iskustvo. Samostalnost ima svoju cijenu, pa bilo i pogrešno. To, recimo, kao dijete, nemamo. Odrasla osoba ima mogućnost da samostalno organizuje svoj život, na način koji joj najviše odgovara.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Uvijek će mi biti žao što nijesam nastavio da se bavim sportom, prvenstveno fudbalom. Igrao sam za FK Dečić, ali sam prerano prestao da igram, i svi mi kažu da bih imao sjajnu fudbalsku karijeru. Zbog fakulteta sam batalio fudbal. Naravno, ne kajem se, ali sam siguran da bih i na tom polju bio jednako uspješan.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Tvrdoglavost - Ovan sam u horoskopu. Ponekad znam da budem i bezrazložni paničar.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Iskrenost i samo iskrenost. Takav sam po prirodi, pa to tražim i od drugih. Takođe, izuzetno cijenim dostojanstvo, principijelnost, a nije loše biti ni ambiciozan. Oni koji se lako predaju i ne žele da potroše ni atom snage da bi u nečemu uspjeli, nijesu kod mene na cijeni.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi vas?
- „Radost i tuga življenja“. Volio bih da me glumi Ralf Fajns, jedan od najvećih glumaca današnjice.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Iskren, emotivan, komunikativan, uporan i snalažljiv.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Kao gambore. Ko ih jednom proba, zaljubiće se u njih.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Moć čarobnjaka Gandalfa, iz filma „Gospodar prstenova“, jer je on uvijek na strani dobra, a to je po meni poenta življenja i uživanja.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamjenili na jedan dan?
- Ne bih se mijenjao ni sa kim. Jednostavno, volim svoj život. Takav sam, kakav sam. Neko me voli, neko me mrzi. Sve je to sastavni dio života. Ako stvarno treba, onda bih se mijenjao sa Dejanom Savićevićem, genijem i legendom crnogorskog i svjetskog fudbala.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Ako je zimski period, najčešće sam kod kuće, a ljeti uglavnom na moru, ili na rijeci Cijevni. Znamo i da obiđemo moje rodno mjesto, Zatrijebač, koje je idealno za odmor u vrelim ljetnjim danima, jer se nalazi na nadmorskoj visini većoj od 1000 metra.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- „Ako me ikada sretneš“, Dina Merlina.
Koja kniga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Knjiga, tj. zbirka pripovjedaka „Razgovor o brilijantima jednog decembarskog popodneva“, najpoznatijeg živog albanskog pisca, Ismaila Kadarea, koji je takođe i među cijenjenim piscima u svijetu.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Najviše me privlače egzotične afričke države. Takođe bih volio da posjetim i južnoameričke države - Brazil, Argentinu, Urugvaj...
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Autobus najmanje volim, ali iskreno, nije mi svejedno ni kada letim avionom. Ipak, moram. Kako vidjeti Njujork, ako ne avionom?
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Skoro sve mojoj kćerki Moniki, koju volim najviše na svijetu. Takođe i supruzi Mariji. A, do prije dvije godine povjeravao sam se i mojoj, sada pokojnoj majci, koja mi je bila više od majke.
Čemu se uvijek obradujete ?
- Prvenstveno se radujem uspjesima svoje kćerke. Pošto se bavim javnim poslom, raduje me ako mogu nekome pomoći, makar savjetima, ili pak prijedlozima... Takođe, raduju me i uspjesi naše reprezentacije u svim sportovima, kao i pobjede FK Dečić. Bio bih folirant ako ne bih priznao da se obradujem i pobjedama naše partije na političkom terenu.
Da li za nečim žalite?
- Mogao bih žaliti za mnogo čime, ali bi to bilo uzalud, jer bi mi samo oduzimalo životnu energiju, i ništa više. Zato gledam i idem naprijed.
Bez čega ne možete?
- Bez porodice i mobilnog telefona. Ljeti, ne mogu ni bez plivanja, a zimi bez vježbi na vratilu.
Za što ste se posljedni put izvinili?
- Izvinio sam se kćerki što nijesam mogao da dođem u 13.05 ispred škole da je vozim kući, već sam zakasnio sedam minuta. Mada, ponekad i ja znam pogrešno da procijenim situaciju, pa se izvinim. Sve je to sastavni dio života i sredstvo prilagođavanja u cilju ostvarenja bolje komunikacije među ljudima.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da vam ispuni zlatna ribica?
- Vjerujem samo u Boga. Što mi daruje, biću srećan.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Najteže mi je bilo da se na sahrani rođaka Kristijana, koji je tragično izgubio život u devetnaestoj godini, obratim prisutnima u ime porodice, i da govorim o njegovom prerano ugašenom životu. Nijesam mogao da zadržim suze...
Kada biste saznali da vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Proveo bih ih sa svojom porodicom.
Kako biste voljeli da umrete?
- U snu, u dubokoj starosti. Srećan, ispunjen, ostvaren na svim poljima.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- „Ko štedi život izgubiće ga, ko ga izgubi živjeće“ i „Čuvaj se (ne)prijatelja“.
Priredila: A. POPOVIĆ
Foto: Privatna arhiva
